A Instrukcija je sasvim suprotna. Ona se temelji na Ustavu i Zakonu, na naučno-stručnim činjenicama o postojanju bosanskog, hrvatskog i srpskog jezika, ali ne i “BHS-a” ili neke druge izmišljotine, a temelji se i na činjenicama o jezičkom identitetu građana Kantona Sarajevo, gdje više od 90% građana svih etno-nacionalnih pripadnosti govori bosanskim, a tek 0,27% jesu oni koji bi željeli da im maternji jezik bude neustavni, nezakonski i činjenično nepostojeći “BHS”.
 bosanski jezik “najpraviji”.</p>
<p>I zato moj poznanik jadikuje po <em>Facebooku</em> i tuži se protiv Instrukcije kantonalnog ministarstva proglašavajući je i on uvodom u segregaciju i razdvajanje djece te još jednim korakom u daljnjem cijepanju Bosne i Hercegovine na etno-nacionalnim osnovama.</p>
<p>A Instrukcija je sasvim suprotna. Ona se temelji na Ustavu i Zakonu, na naučno-stručnim činjenicama o postojanju bosanskog, hrvatskog i srpskog jezika, ali ne i “BHS-a” ili neke druge izmišljotine, a temelji se i na činjenicama o jezičkom identitetu građana Kantona Sarajevo, gdje više od 90% građana svih etno-nacionalnih pripadnosti govori bosanskim, a tek 0,27% jesu oni koji bi željeli da im maternji jezik bude neustavni, nezakonski i činjenično nepostojeći “BHS”.</p>
<p>Pri svemu ovom, Instrukcija nikom kao njegov jezik ne nameće jezik nekog drugog, već se temelji na demokratskom pravu slobodnog izbora kao jednom od najvažnijih dostignuća čovječanstva, naravno izbora između bosanskog, hrvatskog i srpskog jezika kao onog što postoji jer ne može se birati ono što ne postoji, niti se nastavni predmet može zvati po onom što je nepostojeće.</p>
<p>Zasnovana na činjenicama i slobodi izbora, Instrukcija je, dakle, široka i otvorena kao što Bosna u svojoj zbilji jeste otvorena i široka za svakoga, pa svakom učeniku omogućuje da u školi koristi svoj jezik, ali bez segregacije i razdvajanja učenika i stvaranja “tri škole pod jednim krovom”. Instrukcija učenike implicitno uči i tome da poštuju izbor i jezik drugog – uči ih stvarnoj toleranciji, tj. tome da razlike i tuđa prava nisu problem i da se s razlikama kao našom neospornom realnošću itekako može živjeti ako smo dovoljno široki i tolerantni.</p>
<p>Moj poznanik, taj dobri čovjek koji iskreno voli Bosnu, ali o njoj i sebi ne zna dovoljno, to ne vidi zbog svog neznanja ili uvjerenosti da sve zna i nedostatka potrebe da nauči ono što ne zna. I nije to ništa novo jer mi ionako tako malo znamo o sebi i svojoj zemlji, pa i inače dobro proglašavamo lošim, a loše dobrim.</p>
<p>U tome nam često pomognu i oni kojima Bosna i ono bosansko i nisu baš toliko dragi, pa onda zdušno podržavaju i mog poznanika u njegovu neotuđivom pravu na neznanje.</p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
Sljedeći članak
Karen Armstrong, glas razuma
