Zašto bi muslimani koristili neki napitak koji dijeli istu ambalažu s haramom? Kao da sjedimo u javnoj kući, ali se ne kurvamo, već igramo šaha. Valjda želimo ličiti na one opake, zagrižene, žučne tipove iz djetinjstva, a ne na mehke, nezanimljive, pobožne stare ljude s mevluda
, a hadžija Zejnil dolazio je i od svoje crkavice davao priloge za <em>Bir</em> koji je tih godina bio na aparatima. Šok u hadžijinim očima mogao se mjeriti samo s razočarenjem supruga koji uhvati ženu u zijanu.</p>
<p>Bio je daleko i nije mogao vidjeti kako na flaši lijepo piše: 0%. Ali bio je dovoljno daleko i da bude siguran da su pive moje, a ne gospodina što je stajao iza mene. Znao sam da ako pomisli ili se uvjeri da sam se propio, svijet će mu se srušiti. Stajao je kao kip i pratio ko će uzeti pive. Artikli su klizili na traci prema kasi, a ja sam okrenuo leđa hadžiji i zaklonio flaše kao hladne, besmislene leševe. Platio sam ukočeno kao da imam langetu na vratu, a pive stavio ispod jakne i krenuo ka izlazu praveći se da ga ne vidim. Tada je na mene naletjela nekakva nabildana budaletina i pive su izletjele ispod jakne na pločnik. Razliše se u pjenušavom šištanju kao u ljeto osamdeset i osme. Ono 0% sada se definitivno nije moglo više vidjeti. Čitav supermarket – ne samo hadžija − okrenuo se prema meni. Zaštitar je dotrčao misleći da sam lopov. Objasnismo se nekako. Ali je hadžijin svijet bio srušen.</p>
<p>“Što ti to treba, budalo jedna?!”, čuo sam svoju samokoreću dušu. Tada sam spoznao, na svom obrazu i nepovratno, drevnu istinu da je piva, i kad nije alkohol, majka svih zala. Ušao sam u auto, pokisao, posramljen. Dajem kontakt i automatski na radiju zatrešta smušena ilahija s teferičkim sintisajzerom u pozadini. A onda neki tip apokaliptičnim glasom i pretjerano podebljanim ehom: “Radio Bir, Radio Bir…” A u mojoj glavi odjeknu: <em>Radio Beer…</em></p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
Prethodni članak
INFOGRAFIKA: Bajram u Bosni i HercegoviniSljedeći članak
Bajram u ratu: Da ponovo budem žena, a ne hrabra Sarajka
