Slabe Oružane snage BiH, u takvoj mjeri da legitimiraju pozive na demilitarizaciju Bosne i Hercegovine, jedan su od vrhunskih interesa velikosrpske politike u Bosni i Hercegovini.”
 kapacitete uvođenjem ruskog raketnog sistema “Pancir”, Srbija se ovih dana ponovila i kineskim izviđačko-borbenim bespilotnim letjelicama CH-92A. Na vojnom aerodromu “Milenko Pavlović” u Batajnici kod Beograda prikazane su nove bespilotne letjelice koje imaju mogućnost napada laserski vođenim raketama na ciljeve na zemlji i čijom je nabavkom znatno unaprijeđena ne samo sposobnost izviđanja i sakupljanja obavještajnih podataka već i dalekometna vatrena moć srbijanskih oružanih snaga.</p>
<p>Kakav se značaj ovom pridaje u Srbiji, pokazuje i to da su ovom predstavljanju prisustvovali predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, pomoćnik ministra odbrane za materijalne resurse Nenad Miloradović, načelnik Generalštaba Vojske Srbije general Milan Mojsilović te komandant RV i PVO general Duško Žarković.</p>
<p>Vučić je tim povodom izjavio kako je nabavljeno šest letjelica CH-92A s osamnaest raketa, te kako ih se planira nabaviti još jer “nisu skupe, a riječ je o najboljem oružju” kojim se “zadaje najteži udarac potencijalnom neprijatelju”. Iako Vučić tvrdi da do nabavke ovih dronova “Srbija nije imala nikakvu šansu da se mjeri s ozbiljnim zemljama u savremenom ratovanju”, i laiku je jasno da ona takve kapacitete nema ni nakon njihove kupovina te da je prije svega riječ o promjeni regionalnog balansa snaga.</p>
<p>Vučić je potpuno u pravu kada kaže da se radi o “savremenom načinu ratovanja” i vrlo potentnom oružju koje se može pokazati kao odlučujući faktor u ratnim sukobima, pogotovo ako druga strane ne posjeduje bilo kakve kapacitete za neutralizaciju ili odbranu od ove vrste oružja. Koliko bespilotne letjelice zaista mogu biti efikasne, demonstrirale su tokom ove godine oružane snage Republike Turske u Siriji i Libiji, gdje je taktika njihove masovne upotrebe protiv Asadovih i Haftarovih snaga imala strategijske implikacije.</p>
<p>Očito je da “Srbija jača svoje vojne kapacitete i kvalitativno i kvantitativno, i to u takvoj mjeri da trajno mijenja balans snaga u regiji. A taj je balans od životne važnosti za Bosnu i Hercegovinu, posebno za Bošnjake, koji su se zakleli da se “nikada više” neće dovesti u situaciju potpune inferiornosti u naoružanju.</p>
<p>Sve je gore time što manji bosanskohercegovački entitet, koji djeluje kao beogradska filijala u Bosni i Hercegovini, radi sve što je u njegovoj mogućnosti kako bi oslabio odbrambene kapacitete Oružanih snaga BiH, te time Bosnu i Hercegovinu doveo u podređen položaj naspram Srbije. Slabe Oružane snage BiH, u takvoj mjeri da legitimiraju pozive na demilitarizaciju Bosne i Hercegovine, jedan su od vrhunskih interesa velikosrpske politike u Bosni i Hercegovini.”</p>
<p>Ovaj narastajući jaz u vojnim kapacitetima trenutno je jadna od najvećih prijetnji i za Bosnu i Hercegovinu i za Bošnjake. Historija, ali i gorko, još svježe iskustvo nas uči da upravo u vremenima velikog nesrazmjera u vojnim kapacitetima na štetu Bošnjaka dolazi do najopasnijih nasrtaja na bošnjački životni i nacionalni prostor te da je održavanje balansa vojnih snaga od životnog interesa. Doslovno, nema većeg i važnijeg prioriteta od što skorije nabavke ili sličnog naoružanja ili odgovarajućih sredstava za njegovu efikasnu neutralizaciju.</p>
<p>Srbiji se NE SMIJE dopustiti da ostvari onu vrstu vojne premoći koja bi joj ponovnu agresiju na Bosnu i Hercegovinu mogla učiniti primamljivom i mogućom. Jer da ponovimo: “Vrijeme je od vrhunske važnosti. Što je veća razlika između vojnih kapaciteta onih koji bi da podjele Bosnu i Hercegovinu i onih koji bi da je sačuvaju, time su veće šanse da će ovi prvi zaista i pokušati ostvariti svoje namjere.” /M. Drnišlić/</p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
Sljedeći članak
UVODNIK STAVA: Prijeti li Bošnjacima nestanak
