Ekipa Stava zatekla je Belmu u razgovoru s roditeljima i bratom. Kaže da se osjeća veoma dobro i kao da se ništa nije ni desilo. Belmu posebno raduje povratak na studij na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu i druženje s njenim vršnjacima. Belmin otac Senad Bajrić, iako još u šoku od svega što je preživjela njegova kćerka i njihova porodica, kaže da nema dovoljno riječi da izrazi zahvalnost na svemu što je učinjeno za njegovu kćerku na KCUS-u. Od trenutka prijema u KCUS, o Belminom stanju brine se tim ljekara različitih specijalnosti kako bi se utvrdio tačan uzrok gubljenja svijesti i pada u komu

Piše: Edib KADIĆ

“Sve čega se sjećam jeste da sam se probudila ovdje. Sve je ovo za mene kao jedan san. Moram kazati da su svi ljekari i medicinsko osoblje izuzetno ljubazni prema meni i zaista im se želim od srca zahvaliti za sve što su učinili za mene. Posebno se zahvaljujem i ljekarima u Brezi, koji su bili sa mnom od samog početka. U septembru punim 20 godina i radujem se svakom novom danu”, počinje svoju priču Belma Bajrić, studentica ekonomije iz Breze koja je dovezena kolima hitne pomoći na Kliniku urgentne medicine KCUS 4. jula ove godine bez znakova života.

Uzrok stanja u kojem je djevojka dovezena u KCUS nije poznat ni ljekarima ni članovima porodice, te je jedina informacija da je u trenutku kada je pala u komu Belma razgovarala na mobilni telefon. Po prijemu na Kliniku, odmah se pristupilo reanimaciji, te je pozvan čitav tim ljekara, od neurohirurga do anesteziologa, koji su uspjeli reanimirati nesretnu djevojku, nakon čega je u komatoznom stanju smještena na Kliniku za anesteziju i reanimaciju.

“Pacijentica je primljena na Kliniku za anesteziju i reanimaciju zbog težine općeg stanja, potrebe za mehaničkom ventilacijom, intenzivnim reanimacionim tretmanom i 24-satnim monitoringom vitalnih parametara. Veoma smo sretni što smo uspjeli zajedničkim naporima pomoći ovoj pacijentici. Mi se svakodnevno na Klinici susrećemo sa životno ugroženim pacijentima, koji su vrlo često u komi. Međutim, posebno smo sretni kada možemo kazati porodici da je njihov najmiliji član porodice bolje i da se njegovo stanje iz dana u dan poboljšava”, pojašnjava prim. mr. sci. dr. Amela Katica-Mulalić, šefica Klinike za anesteziju i reanimaciju.

Od trenutka prijema u KCUS, o Belminom stanju brine se tim ljekara različitih specijalnosti kako bi se utvrdio tačan uzrok gubljenja svijesti i pada u komu. Iako su šanse za preživljavanje bile minimalne, tim ljekara i medicinskog osoblja ni u jednom trenutku nije odustajao od borbe za život ove mlade djevojke.

“Stanje pacijentice na prijemu u intenzivnu njegu bilo je kritično. Nije imala svijesti, bila je nestabilna, s poremećajem srčanog ritma. U narednim danima pacijentica je u induciranoj komi spojena na aparat za disanje. Nakon tri dana, isključujemo sedaciju i narednih 48 sati smo čekali zajedno s porodicom. Poslije pet dana, Belma je na radost porodice, prijatelja i nas ljekara otvorila oči”, priča dr. Arijana Horman-Leventa, zamjenica šefice Odjela intenzivne njege.

Ekipa Stava Belmu je zatekla u razgovoru s roditeljima i bratom. Kaže da se osjeća veoma dobro i kao da se ništa nije ni desilo. Belmu posebno raduje povratak na studij na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu i druženje s njenim vršnjacima. Belmin otac Senad Bajrić, iako još u šoku od svega što je preživjela njegova kćerka i njihova porodica, kaže da nema dovoljno riječi da izrazi zahvalnost na svemu što je učinjeno za njegovu kćerku.

“Hvala od srca svim ljekarima. Hvala mladom doktoru u Brezi koji je prvi pristupio spašavanju života moje Belme. Nemam riječi da izrazim zahvalnost osoblju Klinike za anesteziju i reanimaciju na svemu što su učinili da spase moje dijete. Kao i svaki otac, želim samo najbolje svom djetetu, a ono što se ovdje pruža zaista je najbolje što se može. Ja bih javno da zahvalim i direktorici, profesorici Izetbegović, na svemu što je ova kuća uradila za moju kćerku i nas kao porodicu”, kazao je otac Senad drhtavim glasom.

Belmin brat Nerman, student treće godine FPN-a, kaže da je riječima nemoguće opisati radost koju je osjetio kada se Selma probudila iz kome. “Presretan sam zbog oporavka moje sestre. Ovako nešto nikada nikome ne bih poželio, ali, hvala Bogu i ljekarima, možemo reći da je ovo sada iza nas”, kazao je Nerman.

Kako kaže dr. Ines Abdagić, ovo je jedna pozitivna priča sa sretnim ishodom zahvaljujući angažmanu cjelokupnog osoblja Klinike i ostalih kolega koje su konsultirali konzilijarno.

“Također, ovom prilikom moram spomenuti medicinski tim Dom zdravlja Breza i ljekara Begića, koji su velikim dijelom zaslužni za dobar ishod”, rekla je Abdagić. Klinika za anesteziju i reanimaciju sa svojim osobljem uspješno obavlja svoj posao u više od 25 sala i u dijagnostičkim kabinetima. Poseban oblik rada postoji u Odjelu intenzivne njege, gdje se primaju najteži bolesnici kojima treba respiratorna i hemodinamska potpora, te se sprovodi i kompleksan intenzivni reanimacioni postupak.

Majka Adila kroz suze se zahvaljuje svima koji su dali doprinos u borbi za život njene kćerke: “Od srca sam zahvalna svima. Prvo mladom doktoru u Brezi koji je prvi pritekao u pomoć, pa onda svima vama ovdje u Kliničkom centru. Od samog prijema na Urgentnoj klinici pa sve do danas mi imamo samo riječi hvale, i želim da svi pacijenti i građani znaju da se Kliničkom centru može itekako vjerovati i da ovdje rade izuzetno stručni i ljubazni ljudi. U svakom momentu su dostupne sve informacije i, iako zovemo i po nekoliko puta tokom noći, nikada nismo naišli na neljubaznost niti smo bili uskraćeni za informacije o stanju naše kćeri. Od prvog trena su se svi trudili oko mog djeteta, kao da je riječ o njihovoj sestri ili djetetu. Veliko je to za nas. Teško je i pomisliti da smo mogli ostati bez naše Belme.”