A nije teško zaključiti o kome je tu riječ kada se pogledaju Marićkini “analitičarski” termini u kojima Željka Komšića naziva “drugim bošnjačkim članom Predsjedništva”, a što je zajednički vokabular za sve osobe bliske svjetonazorima politike “hrvatske ugrozbe”.

Neobična opsesija samoprozvane analitičarke Ivane Marić Bakirom Izetbegovićem, ali i Željkom Komšićem nije ništa novo. Marićka, koja misli da biti analitičar znači po Twitteru izigravati proročicu iz Delfija, opterećena je SDA-om, a posebno Izetbegovićem već duže vremena.

A Komšić joj je postao tiha patnja sve otkad se kandidirao, a zatim i pobijedio na izborima za člana Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda, čime je obesmislio i njezinu ulogu ovdašnje Sibile, koja je na Komšićevom mjestu vidjela Čovića, ali i pokvario planove onih koji, pored ostalog, iz ko zna kakvih perverznih razloga uporno pokušavaju nametnuti Marićku kao relevantnog političkog komentatora.

A nije teško zaključiti o kome je tu riječ kada se pogledaju Marićkini “analitičarski” termini u kojima Željka Komšića naziva “drugim bošnjačkim članom Predsjedništva”, a što je zajednički vokabular za sve osobe bliske svjetonazorima politike “hrvatske ugrozbe”.

Interesantno je to da ta politika nije, kao što neki misle, ograničena isključivo na Dragana Čovića i njegov HDZ, niti je specifična za hrvatske “jastrebove” iz Hercegovine, već obuhvata daleko širi krug političkih aktera u Bosni i Hercegovini, pogotovo onaj navodno “građanski”, koji je, potaknut od kojekakvih stiftung-sponzora, pred izbore isturio Borišu Falatara kao trojanskog konja, čijom se kandidaturom željelo odmoći Željku Komšiću, a pomoći Draganu Čoviću.

Nemoćni bijes što se u tome nije uspjelo očigledno se još nije stišao.

Što se tiče same Ivane Marić, dovoljno je pogledati ilustraciju ovog teksta da bi se shvatilo koliko su relevantne, ali i ozbiljne njene “političke analize”. /M. Drnišlić/