Prigovor Dodiku, koji je, naravno, govorio samo o prognanim Srbima iz Hrvatske, ali ne i o 200 hiljada prognanih iz Posavine, zbog čega je HS BiH i reagirala na Čovićevu šutnju, samo je “djelomično opravdan”. Djelomično jer je taj “progon”, na nesreću Hrvata iz spomenutih krajeva, bio stvar dogovora dviju dvoličnih politika
Prethodni članak
Nacionalne su stranke u BiH građanske po definicijiSljedeći članak
Rafal između kahve i kave
PROČITAJTE I...
SAMO SE ISTI PREPOZNAJU I RAZUMIJU
Samoća je neka vrsta smrti. Odeš u džamiju, u šetnju, vidiš se s prijateljima, ali kad se kahve popiju i priče ispričaju, tromo, bezvoljno, jer znaš šta te čeka, vraćaš se u nešto iz čega si tek nakratko i prividno pobjegao
Treći dan na Majevici i jedno bure za četnike
“Uskoro će krenuti”, dobaci vojnik koji je bio do nas, “uvijek kreću nakon što prestane artiljerijska priprema.” Palo je još nekoliko granata, a onda je sve utihnulo. Čulo se samo pojedinačno puškaranje koje je dopiralo s naše lijeve strane; stari recept koji su oni koristili za odvlačenje pažnje, mada mi nismo bili tako naivni da u to povjerujemo