Stara narodna poslovica diktira da se ne živi u mjestu gdje nema hafiza i hećima. Postoji i mišljenje uleme kako je dužnost svake zajednice da u svojim redovima ima hafiza Kur’ana. Slijedeći to, drago mi je da sam – nakon povratka hafiza Fidanija u Sarajevo – popunio tu prazninu u Sloveniji, a svakako se nadam da neću dugo ostati sam i da ćemo, ako Bog da, u Sloveniji imati još čuvara Božije Objave

Razgovarao: Hfz. Nedim BOTIĆ

Admir Muratović rodio se 1994. godine u Kopru. U džematu Koper pohađao je mekteb. Osnovno i gimnazijsko obrazovanje stekao je u rodnom gradu, a nakon toga upisuje prvi ciklus studija na Pravnom fakultetu Univerziteta u Mariboru, koji uspješno završava odbranom diplomskog rada na temu Međunarodno-pravni aspekti rata u BiH i Dejtonski mirovni sporazum. Odmah potom upisuje magistarski studij na istom fakultetu, gdje je trenutno student drugog ciklusa, a dva semestra proveo je na studijskoj razmjeni, i to na Pravnom fakultetu Univerziteta u Istanbulu te na Pravnom fakultetu Univerziteta Ghent u Belgiji. Učestvovao je i na prestižnom svjetskom takmičenju studenata prava iz arbitražnog privrednog prava (Willem C. Vis Moot) predstavljajući matični fakultet. U novembru ove godine položio je hifz pred Komisijom Rijaseta IZ u BiH, te tako postao prvi hafiz Kur’ana koji se rodio i koji živi u Sloveniji. To je bio i naš povod za razgovor.

STAV: Zajednica Bošnjaka u Sloveniji dobila je svog prvog hafiza koji se rodio i koji je odrastao u toj zemlji. Kako je tekao Vaš put učenja Kur’ana?

MURATOVIĆ: Uzimajući u obzir da sam odrastao u sredini gdje hifz nije raširen, prve susrete s fenomenom učenja Kur’ana napamet doživio sam prolazeći kroz Bosnu i Hercegovinu te putem pojedinih bosanskohercegovačkih medija. U isto vrijeme kada je hafiz Špendi-efendija Fidani, nekadašnji imam u Ljubljani, položio hifz pred Komisijom za hifz Rijaseta Islamske zajednice u BiH, u oktobru 2014. godine, i ja sam počeo da učim napamet neka ašereta i(li) druge odlomke iz Kur’ana, ne razmišljajući o tome da ću i sam nekada ozbiljno tome pristupiti. U dodiru s vjerskom literaturom najviše zanimanja mi je probudilo upravo čitanje o hifzu i o našim nekadašnjim vrijednim hafizima. Tada mi se to činilo nedostižnim, ali kroz sve intenzivnije druženje s Kur’anom, moja ljubav prema učenju hifza je jačala, te sam polahko donio nijet da i sam jednog dana budem u odabranom društvu čuvara Allahove Knjige.

Tako sam u Novu 1437. hidžretsku godinu, u akšam prvog muharrema (tj. oktobar 2015. godine), počeo sistematski učiti hifz pred svojim muhafizom, hfz. Špendi-ef. Fidanijem. Fakultetske obaveze te studiranje u Istanbulu nisu mi uvijek dopuštali redovno učenje, ali Allahovom sam voljom na mubarek petak 12. januara ove godine završio učenje hifza. Nakon povratka s još jednog studijskog boravka u inostranstvu, tokom ljeta ove godine, počeo sam se intenzivno pripremati za izlazak pred Komisiju. Završne pripreme obavio sam u Sarajevu, a nakon proučene dvije hatme, učeći dva džuza dnevno, počeo sam polaganje pred Komisijom 22. oktobra 2018, da bih u roku od petnaest dana, odnosno do 5. novembra 2018. godine, uspješno proučio cijeli Kur’an.

STAV: Je li bilo teško naučiti Kur’an napamet?

MURATOVIĆ: Gospodar svjetova u suri El-Kamer kaže da je Kur’an olakšao za učenje. Na prvi pogled, 600 stranica zaista izgleda enormno, ali stilistika Kur’ana olakšava memoriranje. Svaku drugu knjigu tolikog obima, a da je čovjekovog produkta, bilo bi mnogo teže naučiti napamet. Naravno da je na tom dugotrajnom putu bilo umora i drugih teških trenutaka, kada proces hifza nije išao željenim tokom. Dolazio sam i u situacije kada sam osjećao da mozak ne može podnijeti taj teret, pa sam morao svladati srdžbu i nervozu. Ali, s mukom je i slast, kako Allah, dž. š., kaže u suri El-Inširah. Na kraju insan uoči da je taj plemeniti put bio vrijedan svakog truda i napora. Kako reče Aristotel: “Korijeni učenja su gorki, ali su plodovi slatki.”

STAV: Koji su najveći problemi s kojima ste se suočavali?

MURATOVIĆ: U početku mi je “problem” bilo duboko poštovanje koje gajim prema hafizima, što se odrazilo u mojoj tremi pred muhafizom. U tom pogledu mi nije pomoglo učenje preko Skypea, s obzirom na to da je hafiza Špendi bio u Ljubljani, a ja na drugim mjestima, u Kopru ili Mariboru, jer je učenje preko videa bilo teže u poređenju s učenjem u fizičkoj prisutnosti. Svakako su mi problem predstavljale i određene stranice i(ili) sure za koje sam trebao više truda. Primjera radi, i danas se ponekad našalim i kažem da sam mislio da će me sura Hud osijedjeti, kao što je osijedjela Poslanika, a. s. – njega zbog sadržaja, a mene zbog naročite zahtjevnosti memoriranja. Dolazak u Sarajevo olakšao mi je spremanje za Komisiju, jer sam hifz učio u okruženju u kojem, osim mog muhafiza, nije bilo hafiza, hafiskih dova i drugih faktora koji stimuliraju i podstiču učenike na hifz, dok sam u Sarajevu upravo to doživio i smatram da me Allah, dž. š., u tom pogledu počastio i olakšao mi tu završnu fazu.

STAV: Koje su osobe posebno na Vas utjecale u periodu memoriranja Kur’ana?

MURATOVIĆ: Vjerujem da su podsticaj na mom putu bila saznanja o našim hafizima, kako današnjim, tako i onim iz prošlog vakta. Moj muallim u džematu Koper Nevres-ef. Mustafić, koji me podučio arapskom pismu, prepoznao je u meni potencijal i prvi me podstakao da ozbiljno pristupim učenju Kur’ana napamet. U tom je procesu od početka do kraja sa mnom bio hfz. Špendi-efendija, koji me podržavao i bodrio i kroz teške faze. Uzvišeni Allah nas je sastavio u Sloveniji, a smatram privilegijom što sam imao mogućnost da pred njim učim. Nažalost, mnogo je zapadnih zemalja u kojima naša dijaspora živi a da ondje nema hafiza, čime potencijal djece, omladine, a i starijih može u hifzu biti propušten. Nadam se da će se stanje u tom pogledu popravljati. Zahvalnost, svakako, dugujem i svojim roditeljima, Mersedu i Ramizi, bez čije bi pomoći sve bilo mnogo teže. Također, kroz čitav proces učenja imao sam podršku Islamske zajednice u Sloveniji, na čelu s muftijom prof. dr. Nedžadom Grabusom, koji je uvijek iskazivao interes o fazama mog učenja. Izdvojio bih i džemate Ljubljanu i Maribor, u kojima sam se uvijek osjećao lijepo i prihvaćeno.

STAV: Koliko titula hafiza Kur'ana znači za Bošnjake i Islamsku zajednicu u Sloveniji?

MURATOVIĆ: S obzirom na prije spomenute razloge i činjenicu da me Svevišnji Gospodar počastio da budem prvi svršenik hifza koji se rodio i koji je odrastao u Sloveniji, vjerujem da je taj uspjeh veoma značajan za našu zajednicu. Stara narodna poslovica diktira da se ne živi u mjestu gdje nema hafiza i hećima. Postoji i mišljenje uleme kako je dužnost svake zajednice da u svojim redovima ima hafiza Kur’ana. Slijedeći to, drago mi je da sam – nakon povratka hafiza Fidanija u Sarajevo – popunio tu prazninu u Sloveniji, a svakako se nadam da neću dugo ostati sam i da ćemo, ako Bog da, u Sloveniji imati još čuvara Božije Objave.

STAV: Čemu Vas je naučio put koji ste prošli u stjecanju titule hafiza?

MURATOVIĆ: Hvala Svevišnjem Allahu pa sam sebebom svojih roditelja kroz odgoj naučio lekcije o redu, disciplini i odgovornosti. Te su mi karakteristike uveliko pomogle na putu hifza. Kroz proces hifza spoznao sam, više nego na ijednom drugom polju, šta su to odricanje, upornost i strpljenje. Također, uvjerio sam se da je za dostignuće tako velikih uspjeha potrebna potpuna predanost, pa sam morao posebno voditi računa i o ishrani, spavanju i izbjegavanju navika koje bi mogle remetiti moju koncentraciju, kao što su pretjerano druženje s ljudima i aktivnost na društvenim mrežama, a sve kako bih mogao energiju sačuvati za učenje Kur’ana.

STAV: Kako gledate na odnos prema Kur’anu u današnjem vremenu?

MURATOVIĆ: Ljudima bih poručio da Kur’anu ne pristupaju iz ugla ovosvjetskih razloga ili interesa, nego s iskrenom namjerom. Kad čovjek odgaja dušu u tom smjeru, onda ga Gospodar vodi putevima dobra i otkriva mu ljepote svjetova značenja i razumijevanja Kur’ana. Što su srce i namjera čišći, veća je i želja za učenjem Kur’ana. U suri El-Enbija stoji da je Kur’an slava / ponos vaš. Shodno tome, potrebno je da se više posvetimo njegovom učenju i proučavanju. Uvjerio sam se da učenjaci i vjernici koji se redovno druže i razmišljaju o kur’anskim porukama uvijek nešto novo dokuče i nauče. To je jedna nevjerovatna nadnaravnost Kur’ana. Kur’an je univerzalan, za sva vremena i prostore. Kur’an predstavlja zaštitu za onog ko ga uči, a zaštita je u današnjem vaktu, kad smo izazvani sa svih strana, itekako potrebna. U konačnici, Kur’an je vjernicima uputstvo i lijek. Shvatajući samo ovih nekoliko nabrojanih činjenica, ne trebaju nam drugi razlozi da bismo više vremena provodili uz Kur’an.

STAV: Veoma ste aktivni na edukativnom planu, završili ste i Pravni fakultet te upisali magistarski studij. Otkuda ta ljubav prema pravu?

MURATOVIĆ: Pravo i Kur’an temelje se na principima pravde. Kur’an daje pravdi izuzetnu težinu, a Allah voli pravedne. To su neki zajednički imenitelji prava kao nauke i Kur’ana, koji bude moje interesiranje. Posebno me zanima poređenje nekih pravnih sistema koji su bili na snazi kroz historiju te kako se taj tok mijenjao sve do današnjih dana. Posmatrajući sve to iz ugla Kur’ana, koji je vrhunac istine i pravde, analiziram koliko su pojedinačni sistemi bili blizu ili daleko od te pravde. Muslimani kao manjina u Sloveniji, i općenito naša dijaspora u drugim evropskim zemljama, treba da se zalažu za svoja prava. Pravo je izuzetna široka oblast s različitim disciplinama, a moj fokus je na međunarodno i krivično pravo. Između ostalog, spomenute grane prava studiram i zbog različitih procesa pred međunarodnim sudskim institucijama koji su vezani za agresiju na Bosnu i Hercegovinu.

STAV: Gdje pronalazite inspiraciju?

MURATOVIĆ: Sam Kur’an je izvor inspiracije. Njegove su poruke fascinantne, on je nepresušno more. Gospodar nas blagodatima iskušava da li ćemo zahvalni ili nezahvalni biti. Želim da budem od onih zahvalnih tako što ću se maksimalno truditi da iskoristim svoje potencijale na svim poljima. Pored toga, za mene su inspiracija i ljudi koji su kroz historiju podnosili veliku žrtvu na putu pozivanja ljudi ka dobru. Za vrijeme boravka u Sarajevu nisam se ustručavao da priđem mnogim hafizima i pitam ih za savjet. Svaki od njih ima posebnu priču i od svakog pojedinačno sam mogao izvući pouku. To mi je bio podstrek da ustrajem do kraja.

STAV: Koliko Vam je vjera pomogla u afirmaciji Vaše ličnosti?

MURATOVIĆ: Kur’an nas uči zbog čega smo stvoreni i kamo idemo. Shodno tome trebamo i živjeti. Boraveći u specifičnim okolnostima u slovenskom društvu, neprestano tražim mjeru između integracije i života shodno vjerskim principima. Pritom se, svakako, pojavljuju i različita iskušenja koja treba strpljivo podnositi. Vrijednosti vjere koje se trudim usvojiti preporučuju mi da budem moralna ličnost i da budem odgovoran u svojim obavezana, te da budem od koristi okolini u kojoj živim, a posebno sam hifzom Kur’ana na sebe preuzeo odgovornost koju treba opravdati i biti primjer drugima.

STAV: Koje su sličnosti ili razlike života u Sloveniji i Bosni?

MURATOVIĆ: Ima ih na mnogim poljima i u tolikoj mjeri da bi se moglo nadugo i naširoko o tome razgovarati. Veliki izazov je i očuvanje vjerskog identiteta i izbjegavanje asimilacije u društvu. U tom smislu, u toj se okolini čini izazovnim odgoj djece, koja bi sutra trebala biti predvodnici novih generacija. Prolazeći i družeći se s našom dijasporom u evropskim zemljama, uočio sam da je ta tematika posebno bitna. Zato je od velikog značaja druženje i okupljanje u zajednici koja gradi i jača naš identitet.