Svaki je čovjek PIN, Zlatanov je slogan. Opasnost kojoj smo svi izloženi krađa je identiteta i ličnih podataka, a, korištenjem takvih podataka, i krađa novca. Kako bi se to spriječilo, potreban je novi način identifikacije. Karabegović smatra da je budućnost u biometrijskoj identifikaciji, te je stoga razvio uređaj koji ima nekoliko funkcija i može zamijeniti šalter u telekomu ili poslovnicu banke

Piše: Jakub SALKIĆ

Ne može Banjalučanin bez Vrbasa. Gdje god bio, Vrbas ga vuče na svoje obale. Tako se i Zlatan Karabegović vratio u Banju Luku. Najbolje mjesto za razgovor jeste pokraj Vrbasa, te sjedosmo u bašču restorana “Slap” u Novoseliji. To je povratničko mjesto, u koje su se Bošnjaci, kao i u drugim naseljima poput Sitara i Šehera, vratili u velikom broju i obnovili sve porušene džamije.

“Moji su 500 godina u Banjoj Luci. To je stara begovska familija. Prekrasna stvar u Banjoj Luci jeste to što Vrbas teče kroz centar grada. Divan je, zelenila ima nenormalno mnogo, možeš se odavde do centra Banje Luke, kada je najjače sunce, voziti po hladu jer svuda ima drveća. Banjalučani su tradicionalno vrbaslije, moji su teferičili kraj Vrbasa, ja sam vrbasko dijete, tako da me je nešto u ovim godinama povuklo da se vratim u Banju Luku”, počinje svoju priču Zlatan Karabegović.

U Banjoj Luci osnovao je firmu “eCard”, zaduženu za proizvodnju i softver-inženjering, dok su firme u Zagrebu i Londonu zadužene za distribuciju proizvoda. Karabegović pojašnjava da je trenutno jedini proizvod u ponudi firme “ubacivač”, tačnije, digitalni panel.

“Znaš kako ljudi pišu jelovnike kredom na ploči, e ja sam napravio nešto što će to zamijeniti, a riječ je o digitalnom panelu. Dakle, uzeo sam LED-displej s touchscreenom i napravio displej veličine 50 x 50 centimetara. Taj panel, recimo, sadrži video, tako da možeš vidjeti kako izgleda restoran. Na dodir pogledaš jela i cjenovnik na trinaest jezika. Kada vidiš cijene i sadržaj jela, odlučiš se da uđeš u restoran. Ondje te čeka meni na kojem skeniraš QR kod i na mobitelu gledaš jelovnik. Tako se konobar jednostavno sporazumijeva sa svakim gostom”, pojašnjava Karabegović.

ČETIRI FUNKCIJE, JEDAN UREĐAJ

Osim toga, sad Zlatanova firma radi i panele u izlogu, odnosno obično staklo iz izloga pretvara u staklo osjetljivo na dodir, tako da ljudi koji se šetaju pored izloga mogu kratko zastati i saznati šta se nudi, skeniraju QR kod za određeni proizvod ili uslugu, te se na svom mobitelu detaljno informiraju o onome što ih zanima.

Prodaja panela ide odlično, mnogo je zainteresiranih firmi za ove proizvode, već se mogu vidjeti u Banjoj Luci, Sarajevu, Zagrebu, Splitu, Poreču, Baru…

“Sve se proizvodi u Banjoj Luci. Moj školski kolega uspješan je poslovan čovjek koji ima fabriku, CNC mašine za rezanje i savijanje lima, robote za varenje, i on meni, na osnovu licencnih prava koja sam mu dao, proizvodi panele. Problem Bosne i Hercegovine jeste to što trenutno nemamo kadrova, nema zavarivača, nema kvalitetnih majstora, nema ljudi na presama, a znaš kako to rješavamo – robotima. Ne može drugačije”, kaže Zlatan.

No, paneli su samo nešto što donosi prihod i omogućava da se preživi dok se ne realizira najznačajniji projekt – samouslužni multifunkcionalni uređaj. Karabegović je uvjeren da dolazi vrijeme biometrije i samouslužnih uređaja. On je razvio prototip samouslužnog aparata s funkcijama za slanje i primanje novca te izdavanje bankovnih prepaid-kartica, izdavanje SIM kartica za mobitele, izdavanje kartica-ključeva za hotelske sobe te elektronsko glasanje.

“Dosta novca sam potrošio na razvoj prototipa, više od 300.000 eura potrošio sam na razvoj uređaja, a sada mi je potreban kapital kako bih krenuo u njegovu serijsku proizvodnju. Zato sam bio na Sarajevo Business Forumu i tražio investitora za ovaj projekt. Potreban nam je novac da krenemo u serijsku proizvodnju, da napravimo prvu količinu, da se organizira marketing, prodaja, serveri. Ovaj posao traži da iza tog uređaja imaš i call centar, da se zaposle ljudi. U ovom trenutku trebam 30-40 uposlenika da bi to krenulo u pogon”, ističe Karabegović.

Ali, najteži dio posla već je završen, dakle, prototip je napravljen, softver je završen, sva su testiranja i certifikati napravljeni. Samo jedan certifikat košta između 15.000 i 20.000 eura.

Njegov je cilj da u Banjoj Luci napravi fabriku. I to ne običnu, nego fabriku u kojoj ubaciš komad lima, a na kraju ti izađe gotov proizvod, a sve to urade mašine i roboti s minimalnim ljudskim radom. Banja Luka, priča on, tradicionalno je bila mašinski grad, tu su bile velike firme poput “Jelšingrada”, “Čajaveca”, “Kosmosa”… Toga danas, nažalost, nema, ali kadrovi su ostali, istina, razasuti po cijelom svijetu.

“Ali, mi smo Vrbaslije. Ja sam se vratio i svi moji prijatelji kažu: ‘Zlaja, ako pokreneš proizvodnju, eto nas u naš grad.’ Za ovaj je posao najvažnije znanje, a mi ga posjedujemo”, ističe Zlatan.

Pojašnjavajući princip rada samouslužnog aparata, Zlatan ističe da on zamjenjuje ljudski rad. Recimo, cijele poslovnice banaka postale bi nepotrebne, šalteri u telekomima itd.

“Visa i MasterCard najavili su da postojeći sistem kartičarstva zasnovan na broju kartice i PIN‑u nije siguran. Osam milijardi prevara godišnje ima samo u Americi. Sve ide na varijantu plaćanja preko interneta, ali prevara je sve više i više. U Americi je ogromna količina krađa identiteta kod plaćanja internetom. Dakle, postojeća tehnologija, koliko god napreduje i teži da sve preseli na mobitel, na internet, ima problem s lopovima. Ali, to nisu džeparoši koji ukradu novčanik, to su visoko sofisticirani lopovi koji kradu milijarde. Jedini način da se spriječe prevare jeste da se na internetu napravi sistem sigurnog plaćanja – biometrijska identifikacija”, pojašnjava Karabegović. Svaki je čovjek PIN, svačije je lice jedinstveno, niko više na svijetu nema isto lice, otisak je prsta jedinstven, mrežnica je oka jedinstvena. Zlatan već četiri godine razvija projekt biometrijske identifikacije, a nedavno su Visa i Mastercard najavili da prelaze na biometriju, prvo na face matching, poređenje lica uživo i lica iz dokumenta.

“Dakle, osnova je biometrijski dokument. Možeš krivotvoriti sliku na pasošu, možeš cijeli pasoš, ali infrared zaštitu na pasošu ne možeš, a ona mi je početna faza da ti pročitam podatke. Kad ih pročitam, otključavam ih i uzimam sliku – ne možeš krivotvoriti sliku s čipa – i tu sliku poredim s trenutnom slikom dok stojiš pred mašinom. Napravio sam mašinu koja s vjerovatnoćom od 100% radi identifikaciju”, ističe Zlatan.

CIJELI MUP STANE U MAŠINU

U budućnosti i MasterCard i Visa prelaze na biometrijsku karticu. Milijarde izdatih kartica trebat će se zamijeniti, a banke neće imati tu propusnu moć da svi ljudi dođu i zamijene kartice. Banke nemaju odgovarajuće kamere, nemaju opremu, koncept bankarskih poslovnica nije zasnovan tako da to može raditi. Jedini koji to može jeste MUP – slikanje, otisak prsta, elektronski potpis. “U mašini koju sam napravio sadržana je sva tehnologija koju ima i MUP. Nema šanse da se sva ta oprema stavi u banku”, kaže Zlatan i dodaje kroz smijeh kako je čitav MUP strpao u jednu mašinu.

Mašina ima četiri funkcije. Jedan je od segmenata bankarstvo, odnosno slanje i primanje novca te izdavanje biometrijskih bankovnih prepaid-kartica. Drugi segment jesu telekomunikacije. Evropa je već donijela zakon, a uskoro će doći i kod nas, da ne možete kupiti karticu za mobitel i ostati anonimni jer je osnova terorizma biti anoniman. Terorista kupi tri kartice: jednom pripremi akciju, drugom izvodi, trećom bježi. Mora se utvrditi identitet osobe kojoj se daju kartica i broj mobitela. Šalteri i kiosci nisu opremljeni tako da to mogu.

Ovaj izum koristan je i za hotelijerstvo. Naprimjer, u jednom trenutku u hotel dolazi autobus s 45 putnika, a istovremeno, iz hotela se odjavljuje grupa od 45 ljudi. Nastaje takva zbrka da ni petnaest službenika na recepciji ne bi mogli riješiti problem. No, kada bi hotel imao Zlatanov aparat, stvari bi se rješavale za 45 sekundi jer bi toliko trebalo vremena da mašina očita biometrijske podatke iz ličnog dokumenta, provjeri rezervaciju i izda ključ-karticu gostu. Odnosno, 45 sekundi potrebno je da mašina utvrdi identitet osobe, provjeri stanje na bankovnim računima i prebaci novac na račun hotela.

Najinteresantnije, a s najmanje vjerovatnoće da će zaživjeti, barem kod nas, jeste elektronsko glasanje. Mašina utvrđuje identitet pomoću lične karte te dopušta građaninu da glasa. Elektronski glasovi idu na servere, a kontrolne se trake printaju. U osam sati, odmah nakon zatvaranja birališta, već se zna pobjednik. A ako ima prigovora, trake se mogu izvaditi i pregledati.

U šali konstatiramo da to u Bosni i Hercegovini nikada neće biti moguće jer kako bi onda mrtvi glasali u Stocu. “Zato mi niko neće kupiti tu mašinu, možda jedino Šveđani”, dodaje Zlatan kroz smijeh.

Suština je da je uspostavljen sistem biometrijske identifikacije. U budućnosti će ovakve mašine sigurno imati tržište. Dodatni plus za ovu tehnologiju jeste i to što se lični podaci nigdje ne pohranjuju u baze podataka, pa ih tako niko ne može ni ukrasti. Biometrijski podaci ubacuju se u matematičke modele koji se kriptiraju i zapisuju u određenim algoritmima.

S IT tehnologijom Karabegović se upoznao još 1981. godine, kada je za diplomski rad na Mašinskom fakultetu u Beogradu imao zadatak da proračune za trup borbenog aviona ubaci u računar. JNA je u to vrijeme dala Mašinskom fakultetu ogroman novac da kupi IBM računar. Nakon toga je dobio poziv od Vojnog fakulteta u Zagrebu da kod njih radi kao asistent. Kaže da je imao sreću jer je i Fakultet kupio Control Data Cyber, tako da je u to vrijeme još mogao raditi na trodimenzionalnom modeliranju. Poslije je otišao u privatnu firmu i radio kao šef proizvodnje, a 1987. godine osnovao je vlastitu firmu i počeo se baviti onim što najbolje zna – računarima i softverom. Bio je prvi koji je u Bosni i Hercegovini proizveo računar.

“Tih se godina pojavio IBM PC. Shvatio sam da će PC i lokalna mreža zamijeniti velike sisteme. Kad se na Tajvanu pojavio prvi IBM PC Compatible, tog sam trenutka odlučio otvoriti svoju firmu. Mene krasi nešto, ja ne da volim tehnologiju, ja je osjetim. Tada se radila promjena tehnologije, ako prepoznaš tu promjenu i uletiš na vrijeme, tu su brutalne pare”, kaže Zlatan.

Nada se da će opet imati sreće u pogledu tehnologije, odnosno, da je u pravu kada kaže da je biometrijska identifikacija budućnost. Ali, računica je jednostavna. Recimo, u svijetu postoje samo tri proizvođača bankomata, a morat će se mijenjati stotine hiljada bankomata. To neće moći stići uraditi ove tri kompanije koliko god da su velike. U tome Zlatan vidi svoju priliku.

“S tehnologijom je tako, šta danas predvidiš, za dvije godine ćeš ubirati rezultate. Danas ti je kako si planirao prije dvije godine”, govori Karabegović, koji je svojevremeno bio i košarkaš. Igrao je, naravno, u banjalučkom Borcu, ali samo do fakulteta.

“Sport je prekrasna stvar, svaki mladi čovjek mora se baviti sportom. Sport te nauči četiri stvari. Prva je da ne mogu u subotu odigrati utakmicu dobro ako se ne pripremim, ako ne treniram cijelu sedmicu. Isto je i u biznisu, ne možeš napraviti dobar posao bez dobre pripreme. Druga, slabije protivnike ne smiješ potcijeniti, mogu te pobijediti. Treća, jačih se ne smiješ prepasti, možda i onaj jaki ima slab dan pa ga dobiješ. I četvrta, možeš izgubiti koliko god hoćeš u jednoj utakmici, ali, ako ti je dobar tajming, uvijek možeš osvojiti prvenstvo”, zaključuje Zlatan Karabegović.