Povodom godišnjice napada na Bošnjake prilikom bajramskog mirnog pohoda Šehitlucima u tzv. zapadnom dijelu Mostara objavljujemo reakciju Predraga Matvejevića, koji se tim povodom obratio lično papi Ivanu Pavlu II, pred njegov službeni odlazak u Sarajevo i Bosnu i Hercegovinu. Tekst je objavljen u „Oslobođenju“ 11. marta 1997. godine, a preuzet je iz beogradskog nedjeljnika „Vreme"
. Nažalost, ne čine to zbog zločina koji su počinjeni pod njegovim vođstvom, nego zato što u ratu koji je poveo nije i pobijedio. Pravoslavna crkva nije našla u sebi duhovne snage da se ogradi od agresivnog srpskog nacionalizma, da osudi etničko čišćenje i četničke masakre, u Bosni i Vukovaru.</p>
<p>Ni Katolička crkva nije se uzvisila iznad uskogrudnog hrvatskog nacionalizma; nije se čuo njezin glas protiv logora u kojima su mučeni, naša braća, bosanski muslimani, nadomak svetilišta Majke božje u Međugorju; nije se založila da zaštiti pravoslavne građane koji su istjerani sa svojih stoljetnih ognjišta u Krajini, koji se ne mogu vratiti u spaljene i opljačkane domove.</p>
<p>Kršćanska vrlina “ljubavi prema bližnjem” rijetko se susreće na prostoru raskola. Posrijedi je površna i pojednostavljena pobožnost, potčinjena nacionalnosti, lišena vrijednosti vjere i katarze duha.</p>
<p>Sveti oče,</p>
<p>U samoj Bosni i Hercegovini, u gradu Mostaru u kojem sam rođen, još nije posve razriješen spor između franjevačkog reda i Biskupije, ružan kampanilistički obračun u koji je uvučen i sam narod. U času u kojem pišem ovo pismo do mene je doprla vijest da su napadnuti mostarski muslimani, vjernici koji su pošli na zapadnu obalu neretve, na kraju ramazanskog posta, posjetiti grobove svojih mrtvih.</p>
<p>U našem gradu bilo je i zajedničkih grobišta u kojima su počivali, jedni uz druge, građani različitih vjeroispovijesti, onako kao što su zajedno i živjeli. Takvo je bilo i partizansko spomen-groblje, simbol antifašističke borbe građana Mostara, koje su u ovom ratu ustaški ekstremisti oskrnavili i srušili. Oni su pucali na muslimanske vjernike koji su, mirno i bez izazova, željeli posjetiti svoje grobove.</p>
<p>Kakva je vjera onih koji ne umiju poštovati tuđu vjeru?</p>
<p>Dolično držanje katoličkog svećenstva u Bosni, napose u samu Sarajevu i krajevima koje smo nekad zvali “Bosnom srebrnom”, gdje je crkva zaslužila i dobila prvi put svoga kardinala, u ovom je času pokolebano i, čini se, spremno na ustupke nacionalizmu: na takav stav ga možda navodi i stanovita isključivost, potaknuta ranama i uvredama, koja se sve više javlja i na muslimanskoj strani i koja nije bez utjecaja na samu bosansku vlast.</p>
<p>Sveti oče,</p>
<p>Kanili ste, unatoč opasnostima, posjetiti opsjednuto Sarajevo još dok su po njemu padale bombe. Želim da Vaš boravak u tom gradu, u miru koji nije lakši od rata, bude plodan i spasonosan.</p>
<p>Predrag Matvejević, Rim, veljača – ožujak 1997.</p>
<p> </p>
<p> </p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
Prethodni članak
Uvodna riječ: Wigemarkov prvorazredni diplomatski skandalSljedeći članak
Kleveta o korupciji najisplativiji je politički trend u BiH
PROČITAJTE I...
NALAZITE SE U ARHIVI: Posjetite nas na novom portalu sedmičnika STAV
Posjetite nas na redizajniranom portalu sedmičnog lista "STAV"(www.stav.ba). Trenutno se nalazite na stranici arhiva (arhiv.stav.ba.).
Za šta smo se borili
Da Zetra ne bude Manjača. Da Holiday Inn ne postane Vilina vlas. Da oca i majku ne tražim po Tomašicama. Da se Sarajevo ne zove Srebrenica. Da ne vučem za rukav Amora Mašovića.