Arnaut proziva čovjeka čija je porodica žrtva ne samo komunističkog već i fašističkog terora i kojem su fašisti tokom Drugog svjetskog rata ubili dvojicu daidža.

Stara poslovica kaže da su mnoge “ugledne i slavne porodice” poput neke repe čiji su “najbolji dijelovi pod zemljom”, te je stoga hvalisanje velikim djelima predaka kontraproduktivno jer u osnovi naglašava porodičnu dekadenciju i posvemašnju inferiornost potomaka.

To je gotovo redovno slučaj s mnogim porodicama ovdašnjih “javnih i uglednih ličnosti”, koje vole isticati porodične zasluge i prošle poduhvate, ne uviđajući da time samo dodatno naglašavaju očigledni kontrast između sebe i svojih mnogo časnijih predaka.

Jedan od takvih nesretnika je i Damir Arnaut, poznatiji na društvenim mrežama kao Damir Arnaut MP (Member of Parliament), koji se nedavno na Twitteru pohvalio učešćem svoje bake u pohodu na preostale četnike na Romaniji nakon Drugoga svjetskoga rata. Naravno, Arnautova prisjećanja bakinih vojevanja i četovanja nisu tek obična nostalgija, ona su u funkciji prozivanja Bakira Izetbegovića, tačnije pitanja “Ima li Bakir takvih slika svoje familije?”

Arnaut čini se ne zna da su za operacije “čišćenja neprijateljskih bandi” nakon završetka Drugoga svjetskog rata bile angažirane uglavnom jedinice KNOJ-a kojima je upravljala zloglasna OZNA. Izgleda da mu nije poznato da to nisu bile proleterske jedinice NOVJ sastavljene od uvjerenih dobrovoljaca, već prije oružane jedinice organa bezbjednosti, vrlo često popunjavane mlađim osobama mobiliziranim krajem ili završetkom Drugoga svjetskoga rata.

Pri svemu tome, Arnaut proziva čovjeka čija je porodica žrtva ne samo komunističkog već i fašističkog terora i kojem su fašisti tokom Drugog svjetskog rata ubili dvojicu daidža.

U suštini, ništa od toga nije toliko bitno, možda je Arnautova baka zaista bila neka nezasluženo zaboravljena pandanka Marije Bursać i Vahide Maglajlić, vatrena proleterka sa spomenicom iz 1941. godine, ili anonimna hrabra bombašica koja je jurišala na bunkere, suština je krajnji neukus da se jedan notorni politički uskok i stereotipni kapitalistički buržuj poziva na svoju baku partizanku pokušavajući se zaogrnuti njenim djelima i tako samom sebi priskrbiti titulu dokazanog antifašiste.

Šta uopće čovjek koji je gotovo alanfordovska parodija prevrtljivog i neprincipijelnog politikusa ima zajedničko s pripadnicom revolucionarnog komunističkog oružanog pokreta? Šta, osim gena, dijele baka partizanka i unuk koji mijenja stranke i uvjerenja onako kako politički vjetar puše?

Štaviše, da postoji neka vremenska mašina pa da se današnjeg Arnauta MP može poslati u prošlost da se susretne sa svojom revolucionarnom babom i njenim komunističkim suborcima, jedina je nepoznanica na koliko bi godina, sa gubitkom svih građanskih prava, Arnaut bio utamničen. I to u najboljem slučaju. /M.D./