Nekoliko dana nakon što je moja izložba postavljena u kafani “Sirano”, u posjetu je došao predsjednik Izvršnog komiteta XIV zimskih olimpijskih igara drug Branko Mikulić s olimpijskom svitom. Provlačeći se između kafanskih stolova i iznenađenih i začuđenih gostiju, drug Branko razgledao je izložene karikature. Nakon razgledanja, kazao mi je da izložbu obavezno treba vidjeti gospodin Juan Antonio Samaranch, predsjednik Međunarodnog olimpijskog komiteta, ali da ga ne može dovesti ovdje, u kafanu
, predsjednik Međunarodnog olimpijskog komiteta, ali da ga ne može dovesti ovdje, u kafanu.</p>
<p>Upozorio me da izložene radove sačuvam za budući Muzej XIV zimskih olimpijskih igara te da odredim cijenu za karikaturu Samaranchu jer će je on sigurno željeti u svojoj kolekciji. Nisam salutirao, a sve što mi je kazao drug Branko prihvatio sam uz prijedlog da karikatura bude poklon Samaranchu od autora i sarajevske raje. Izložba je premještena u Međunarodni olimpijski pres‑centar u Skenderiji i, na moje insistiranje, postavljena u prostoru kafe‑bara. Ondje su, uz obavezne akreditacije, posjetioci izložbe bili namjerni, slučajni, značajni i manje značajni. Dolazili su vidjeti izložbu, popiti piće ili razgovarati u okruženju mojih karikatura.</p>
<p>Sarajevo je februara, oli veljače, 1984. godine, zaogrnuto debelim snježnim pokrivačem, bliještalo u prazničkoj euforiji u kojoj su uživale i Sarajlije i gosti pristigli iz svih krajeva svijeta.</p>
<p>Naoružan priborom za crtanje, krenuo sam da svoj blok punim karikaturama olimpijskih zvaničnika i pobjednika. U Domu mladih, gurajući se na konferencijama za štampu između novinara i fotoreportera, prvo sam uradio karikaturu Samarancha na kojoj se i potpisao, a potom sam redom crtao olimpijske pobjednike i ine zvaničnike.</p>
<p>Većinu vremena provodio sam uz svoju izložbu, dočekivao posjetioce, s njima sjedio, razgovarao, crtao ih, što zbog sebe, što zbog njihove želje da moju karikaturu ponesu kao sjećanje na Sarajevo. Stigao je i gospodin Samaranch da pogleda izložbu. Dočekao sam ga i pratio dok je bez žurbe išao od crteža do crteža pažljivo ih razgledajući. Dugo se zadržao pred svojom karikaturom. Kako je i predvidio drug Branko, karikatura je završila kao poklon u Samaranchovoj kolekciji slika.</p>
<p>Po završetku Olimpijade izložbu sam nakratko vratio u “Sirano”, odakle je zatim preseljena i postavljena u Muzeju XIV zimskih olimpijskih igara u Sarajevu. Nakon Sarajeva, izložba je pod naslovom “Olimpijske medalje” postavljena u Međunarodnom olimpijskom muzeju u Lozani. Izloženo je sve što sam crtao i nacrtao u toku sarajevske Olimpijade. Uz izložene karikature pojedinaca stajale su i njihove fotografije, da posjetioci vide s koliko sam uspjeha crtao. Priznajem, prijale su mi čestitke i komplimenti posjetilaca. Uživao sam gledajući na zgradi Muzeja u noćnoj Lozani veliki bliješteći pano s jednom od mojih karikatura.</p>
<p>Gospodinu Samaranchu lijepo je bilo u Sarajevu, a meni i u Lozani.</p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
Prethodni članak
U ZMAJEVOM GNIJEZDUPROČITAJTE I...
U ZMAJEVOM GNIJEZDU
Neka mi oproste sve sarajevske i stambolske aščije, ali ovakvu krzatmu, kao u Gradačcu, nigdje nisam jeo. Iz mrtvih vraća
NOVOGODIŠNJE LUDOVANJE
Srbi će po starom običaju svoju Novu godinu dočekati lumpujući, a potom će uz “Marš na Drinu” krenuti u boj protiv Turaka za oslobođenje Kosova i stvaranje velike Srbije. Na drugoj će strani Hrvati, kao civilizirani evropski puk, postati bedasti uz Mozarta, Bacha, Beethovena, Liszta... Pri najvećoj bedastoći, saznat će provjerenu historijsku činjenicu da je Kristova tetka rođena Hrvatica. Opijeni tim saznanjem i “lijepom njihovom”, krenut će u oslobađanje Kristova groba, za koji sigurno znaju da se nalazi u Sarajevu, a možda i malo podalje, na Drini. A Bošnjaci...