Na pola puta smo do novih Općih izbora, a Lokalni izbori održavaju se ovih dana. Postavlja se pitanje je li najveća i najjača politička organizacija u BiH, prva u Bošnjaka, odgovorila zahtjevima ovog vremena? Kakve su pozicije probosanskih stranaka danas u odnosu na 2018. godinu? Šta možemo očekivati u bliskoj budućnosti?
Piše: Ammar KULO
U posljednje vrijeme svjedočimo pravu medijsku harangu protiv najveće stranke u BiH, koja je na proteklim izborima dobila legalitet i legitimitet da organizira vlast. Široka je lepeza optužbi. SDA se proziva za kriminal, korupciju, nepotizam, nesposobnost, nedostatak vizije, unitarizam, dinastijski način vođenja stranke i države, jaransku i rođačku ekonomiju, povremeno se njene kadrove dovodi u vezu s “islamskim terorizmom” itd. Gotovo svaki dan jedna od istaknutih ličnosti SDA na udarnim je naslovnicama medija. U većini slučajeva radi se o malicioznoj propagandi, pokušaju diskreditacije, odnosno tendencioznim tekstovima gdje se javno mnijenje usmjerava u negativnom kontekstu. Primjetno je odsustvo bilo kakve konzistencije. U istom mediju ista osoba bit će proglašena i “anđelom” i “vragom” u razmaku od samo nekoliko dana ili sedmica. Ovisno od dnevnopolitičkih potreba.
S druge strane, na pola smo puta smo novih Općih izbora, a Lokalni izbori održavaju se ovih dana. Postavlja se pitanje je li najveća i najjača politička organizacija u BiH, prva u Bošnjaka, odgovorila zahtjevima ovog vremena? Kakve su pozicije probosanskih stranaka danas u odnosu na 2018. godinu? Šta možemo očekivati u bliskoj budućnosti?
Implementacija izbornih rezultata iz 2018. godine
SDA je na proteklim Općim izborima osvojila relativnu većinu na svim nivoima vlasti, i to 9 od 42 mandata Parlamentarne Skupštine BiH, 27 od 98 mandata na nivou FBIH, te najveći broj mandata u Kantonu Sarajevo (10 od 35 mandata), ZDK (11 od 35), BPK (5 od 25), USK (9 od 30), SBK (10 od 30), a u Tuzlanskom kantonu jedan manje mandat od vodećeg SDP (8 od 35).
Milorad Dodik vodio je agresivnu izbornu kampanju. Prvo je porazio (i ponizio) najvećeg konkurenta SDS-a na Lokalnim izborima 2016. godine, kada je neposredno pred Lokalne izbore, krajem septembra, organizirao Referendum o Danu Republike srpske. U dobroj mjeri uspio je homogenizirati srpsko glasačko tijelo u BiH. Vješto manipulirajući vječnom temom o ugroženosti Srba, pokušajima unitarizma, na jednoj strani, odnosno velikosrpskom agendom – “nezavisnošću Republike srpske”, “dvije srpske zemlje”, “ujedinjenju sa Srbijom”, ponovio je uspjeh na Općim izborima dvije godine kasnije.
Kod hrvatskog korpusa u BIH, HDZ je učvrstio svoju poziciju neprikosnovenog i jedinog relevantnog političkog subjekta. Ipak, lider HDZ-a Dragan Čović nije se uspio izboriti za mjesto člana Predsjedništva iz reda Hrvata, što će koristiti kao platformu za izmjenu Izbornog zakona BiH.
Imajući u vidu nepovoljne vanjsko-političke prilike – fokusiranost američke administracije na rješavanju drugih pitanja u Aziji / Bliskom Istoku, slabljenje EU uslijed BREXIT-a i jačanja antiintegracijskih politika u zemljama članicama EU, poput Mađarske, Poljske i Italije, pojačani ruski utjecaj u RS i Srbiji nakon što je Crna Gora ušla u NATO pakt, konstanto djelovanje ruskog ambasadora u BIH pri Vijeću za implementaciju mira, suprotno ostatku međunarodne zajednice), snažan pritisak HDZ-a u cilju izmjene Izbornog zakona i redefiniranja odnosa u FBiH na štetu najbrojnijeg naroda u BiH, daljnja entropija razvoja državnih institucija BiH od SNDS-a, kao i dovođenju u vezu pitanja nezavisnosti Kosova i bh. entiteta Republika srpska – SDA se odlučila djelovati državotvorno i ponuditi koaliciju najjačoj opozicionoj partiji SDP-u. Na ovaj način postojala je mogućnost vrlo brze uspostave vertikalne koalicije (kantoni, FBiH, BIH), a dodatno bi bila ojačana pozicija probosanskih stranaka i politika.
Međutim, predsjednik SDP-a Nermin Nikšić, “osokoljen” grupom mladih i drčnih kadrova iz Kantonalnog odbora Sarajevo, odlučit će ne samo odbiti ponudu već i pokušati formirati neku novu “alijansu za promjene” te izbaciti izbornog pobjednika iz procesa formiranja vlasti.
Rezultat je poznat. Dolazi do daljnje atomizacije i podjela unutar SDP-a. Vidjevši svu kratkovidnost date politike, iz SDP-a izlazi Enver Bijedić i najveći dio članstva u Tuzlanskom kantonu, osnivajući novu političku organizaciju Socijaldemokrate BIH. Bitno je naglasiti da su to kadrovi koji su osvojili najveći broj mandata u Skupštini
Tuzlanskog kantona. Nasuprot njih, kantonalna organizacija u Sarajevu ostvarit će uvjerljivo najgori rezultat na izborima i po broju mandata naći se tak na četvrtoj poziciji.
Ipak, iako izborni gubitnici, mlađahni kadrovi SDP-a uspjet će s još 5 političkih partija u Kantonu Sarajevo, čiji je jedini zajednički sadržilac podjela izbornog plijena, te zaposjedanje lukrativnih mjesta u upravnim i nadzornim odborima javnih preduzeća i institucija, formirati vlast. Za godinu dana, navrat-nanos sklepana koalicija, tzv. šestorka, nije uspjela napraviti gotovo ništa, izuzev ako se ne računa “popuna” rupe za odvod prilikom poplava u koritu rijeke Miljacke i zapošljavanje gotovo 700 kadrova na budžet Kantona Sarajevo.
SDA će se morati okrenuti partnerima s manjim izbornim kapacitetom, te će biti formirane skupštinske većina u svim kantonima gdje Bošnjaci čine većinu (izuzev Sarajeva), usvojeni budžeti i na taj način “otkočeni” procesi bitni za rast i razvoj lokalnih zajednica.
Na državnom nivou probosanska pozicija ojačana je dogovorom s DF-om i SBB-om.
Vješto manevrirajući između SDS-a i SNSD-a, SDA će krajem 2019. godine, dakle nešto više od godinu dana od Općih izbora u BiH, uspjeti dogovoriti uspostavu novog saziva Vijeća ministara BiH, nakon što je Dodik pristao potpisati Program reformi BiH, dokument kojim je ovjerena putanja BiH u euroatlantske integracije. To je najznačajnija pobjeda probosanske političke opcije, možda još od Referenduma za nezavisnost BiH. Izvjesno je da će BiH nakon Sjeverne Makedonije postati članicom NATO-a, što je opet (sigurnosna) ulazna karta za EU.
SDA, koja je dobila 2,5 puta veći broj glasova od DF-a za Parlamentarnu skupštinu BiH, odnosno gotovo 4 puta više u odnosu na SBB, ponovo će staviti interese države u prvi plan, i u cilju jačanja probosanske pozicije prepustiti Ministarstvo odbrane Sifetu Podžiću, kadru DF-a, odnosno Ministarstvo sigurnosti lideru SBB Fahrudinu Radončiću. Na mjesto ministrice vanjskih poslova, što je od izuzetnog značaja za integrativne procese, predložit će Biseru Turković, diplomanticu s najviše iskustva kojom BIH raspolaže i zavidnim rezultatima u dosadašnjoj karijeri.
U isto vrijeme, s istim partnerima, formirana je i nova skupštinska većina u Kantonu Sarajevo na čelu sa premijerom Mariom Nenadićem.
Uslijed nesnalaženja na čelu Ministarstva sigurnosti, Fahrudin Radončić daje ostavku u junu tekuće godine. Na ovako bitnu poziciju, posebno u kontekstu migrantske krize, SDA delegira najbolje – postavljenjem Selme Cikotića. Cikotić je univerzitetski profesor, ekspert iz oblasti sigurnosti, čovjek sa značajnim iskustvom i dobrim konekcijama, jednako cijenjen kako na Istoku tako i na Zapadu, osoba koja je ostvarila dobre rezultate obnašajući poziciju ministra odbrane BiH u mandatnom periodu 2006–2010. godine.
Što se tiče federalnog nivoa, prisutne su opstrukcije od strane HDZ-a. Već duže od dvije godine nije izvršeno imenovanje novih ministara. Trenutni saziv Vlade FBiH ostao je s dva upražnjena mjesta jer je umro Salke Bukvarević, ministar za pitanje boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata, odnosno Elvire Dilberović, ministrice obrazovanja, koja je imenovana za ambasadoricu u Kraljevini Švedskoj. Čak sedam ministara istovremeno obnaša dužnosti i u zakonodavnoj vlasti i u izvršnoj vlasti. Svakako je “šampion” Aljoša Čampara, ministar unutrašnjih poslova, te zastupnik u Skupštini Kantona Sarajevo, odnosno delegat u Domu naroda Parlamenta FBiH. Dva su ministra s ozbiljnim zdravstvenim problemima. No, tu nije kraj opstrukcijama. Jedina dva kantona u kojima vlast nije formirana nakon Općih izbora su Hercegovačko-neretvanski i Kanton 10, gdje sve zavisi upravo od HDZ-a.
Ovdje je bitno istaći predani rad umrlog Salke Bukvarevića, koji je do zadnjeg momenta radio na izmjenama i dopunama Zakona o pravima demobiliziranih boraca i članova njihovih porodica kako bi s određenim vidom novčane naknade bile obuhvaćene i nezaposlene supruge boraca, odnosno boraca povratnika u RS bez primanja.
Također, i pored svih opstrukcija, Vlada FBiH na čelu s premijerom Novalićem do početka pandemija bilježila je porast broja zaposlenih, suficit u budžetu, porast izvoza, rast prosječne plaće u FBiH. Ovdje je bitno napraviti digresiju, često se znaju plasirati poluinformacije da je prosječna plaća u Republici Srbiji i prosječna plaća u manjem bh. entitetu RS-u prvi put u ovoj godini iznad one u Federaciji. Radi se o kategorijama koje nisu uporedive jer su sva mjesečna primanja u bh. entitetu RS i Republici Srbiji oporeziva, što nije slučaj u FBiH, gdje je neoporeziv tzv. topli obrok (1% prosječne plate u FBiH) i naknada za prijevoz. Dakle, na prosječnu platu u FBiH trebalo bi dodati cca. 230 KM kako bi to bile uporedive kategorije. A ako se tako posmatra, FBiH je značajno ispred.
I pored blokada koje su kulminaciju doživjeli u loše fabriciranoj aferi “Respiratori”, gdje je uhapšen i na nekoliko dana zatvoren premijer FBiH u Lukavici, Vlada FBiH bolje “stoji” od RS-a i većine regionalnih vlada koje su zabilježile veći privredni pad, odnosno veće smanjenje broja zaposlenih.
U borbi s pandemijom Vlada FBiH reagirala je tzv. korana zakonom – isplaćeni su doprinosi i porez na dohodak svim preduzećima i institucijama koje su bile pogođene krizom, a odlučili su se zadržati uposlenike. Također, uspostavljen je garancijski fond putem Razvojne banke FBiH za podršku privrednom sektoru, odnosno u pripremi su izmjene i dopune tzv. korana zakona 2 u cilju dodatnih podsticaja za realnu privredu kao i sektore koji su najviše pogođeni novonastalom situacijom (turizam i ugostiteljstvo).
Mada su reducirane aktivnosti, život u FBiH nije stao, kako je to priželjkivala opozicija. Uredno se pružaju medicinske usluge, đaci pohađaju škole, odvija se drumski i željeznički saobraćaj, nanovo se uspostavljaju prekinute aviolinije.
Također, svjedoci smo da opozicione partije nastoje prikazati otpadnike od SDA kao disidente, “fine gradske momke” koji su, u toj naivnoj konstrukciji, pokušali promijeniti stvari iznutra, a kada su postali svjesni da to ne mogu, napustili su “brod koji tone”. Ukoliko pogledamo životopise tih i takvih disidenata, ne radi se tu o ljudima koji su zbog svojih uvjerenja robijali, trpjeli, stoički se borili u ideološkom smislu za svoje mišljenje. Naprotiv, razotkrivamo ih kao hulje, ucjenjivače i gomilače funkcija sa zaradom od 10 i više prosječnih plaća, uglavnom oni koji izvan budžetskog novca nisu ostvarili nikakav uspjeh. Ti i takvi, nakon što su bili ugroženi ili su dovedeni u pitanje njihovi partikularni interesi (mogućnost da budu birani, da ostanu u politici, da njihovi najbliže srodnici ne budu imenovani na pozicije samo njima predodređene i slično), bivaju odjednom prosvijećeni. Desi se navodna katarza i oni nastavljaju tamo gdje karijeristi i pripadaju – u nekom novom komercijalnom “vozu” do sljedećeg namještanja.
Lokalni nivo
Na lokalnom nivou SDA je okupila probosanske snage u Mostaru i Srebrenici te je preuzela ulogu koordinatora predizbornih aktivnosti probosanskih stranaka i pojedinaca u Stocu, u cilju ostvarivanja što boljeg izbornog rezultata.
Dug i mukotrpan put je pred najjačom probosanskom strankom. To je put mijenjanja paradigme koju nam stalno nameću, a to je da je ovo “nemoguća država”. Put stvaranja perspektivne i bogate zemlje jednakih šansi za sve, nezavisno od imena, vjerskog i nacionalnog opredjeljenja, ali gdje će biti poštovani i svi naši identiteti.
Pravo na jezik, pravo na slobodu, pravo na vlasništvo, pravo da jednog dana i Merjem i Marija mogu raditi pod jednakim uslovima i u Banjoj Luci, i u Bijeljini, i u Trebinju.
Bosna neće biti niti “Velika Srbija” niti “Banovina Hrvatska”. Ona može biti samo Velika Bosna, podjednako dovoljna i široka za sve ljude dobre volje.
Upravo jedinstvo u različitosti je možda i najveća komparativna prednost ove zemlje u svakom smislu.
Takva BiH nam je potrebna. I Evropi. I svijetu. Bosna kao most između Istoka i Zapada. Bosna kao poveznica, čedo, kolorit najvećih svjetskih religija, civilizacija, svjetonazora.
Zato vrijedi živjeti, strpjeti se, boriti se, i, u konačnici, pobijediti.
I zato nam treba SDA. Jaka, snažna. Ona koja vodi i okrupnjuje probosanski blok ustrajnih koji su voljni graditi ovu zemlju, kako u najtežim momentima 1992–1995, kada je odbranjenja, tako i danas kada je valja graditi i uvesti pod kišobran sigurnosti (NATO) i ekonomskog prosperiteta (EU). Dakako, svjesni svog identiteta, ko smo i šta smo, i toga da smo svoji na svome!