Turska je 1999. godine prihvatila pomoć mnogih zemalja, a danas, samo nekoliko sati nakon zemljotresa, u najpogođenijem Izmiru počelo je postavljanje više od tri hiljade šatora, osigurano je više od dvadeset hiljada deka, hiljade setova s najpotrebnijim stvarima za spavanje i za kuhinju. Osim toga, na više lokacija postavljene su mobilne kuhinje različitih funkcija, kao što su kuhinja za toplu hranu, kuhinja za kafu, čaj, vodu, kuhinja za međuobroke i slično

Piše: Amina ŠEĆEROVIĆ-KASLI

U petak 30. oktobra, zemljotres jačine 6,6 stepeni po Richteru pogodio je Tursku i Grčku. Najveću štetu pretrpio je turski grad Izmir, u kojem je srušeno dvadesetak zgrada. Prema posljednjim informacijama, u Turskoj je u zemljotresu poginulo 109 osoba, a 1036 ih je ranjeno, od čega se 147 osoba još nalazi u bolnicama na liječenju.

U Turskoj su razorni zemljotresi, nažalost, učestala pojava. U decembru 1939. godine, u gradu Erzincan u istočnoj Turskoj desio se zemljotres jačine 7,9 stepeni, do sada najjači zabilježeni zemljotres u ovoj zemlji. Tada je poginulo 33.000 građana. Jedan od najjačih zemljotresa u posljednjih dvadeset godina bio je 17. augusta 1999. godine u gradu Kocaeli, nedaleko do Istanbula, kada je više od 17.000 ljudi izgubilo život, a povrijeđeno ih je više od 23.000. U zemljotresu jačine 7,5 stepeni, koji se osjetio od Ankare do Izmira, srušeno je tada približno 130.000 stambenih objekata, a još toliko ih je oštećeno. Tadašnji američki predsjednik Bill Clinton, zajedno sa suprugom i kćerkom, posjetio je stradala mjesta, a 52 zemlje uputile su pomoć.

Od tada do danas više su puta u Turskoj zabilježeni zemljotresi jačine 5 ili 6 stepeni po Richterovoj skali. Zemljotres jačine 7,2 stepena, s epicentrom u gradu Van u istočnoj Turskoj, dogodio se 2011. godine, kada je poginulo 644 građana. Jak zemljotres dogodio se i u januaru 2020. godine u gradu Elazig, također na istoku Turske, kada je registrirano 6,8 stepeni po Richterovoj skali, a život je izgubilo četrdeset ljudi.

Nakon posljednjeg zemljotresa u Izmiru, Turska je sve kapacitete usmjerila prema pogođenim mjestima. Stotine spasilaca danima je pretraživalo ruševine. Nekada su davali tužne vijesti, a nekada i one radosne, zbog kojih i sami spasioci nisu mogli zadržati suze. Jedna od njih je spašavanje četrnaestogodišnje djevojčice Idil, do čega je došlo 58 sati nakon zemljotresa. Ubrzo poslije toga, tačno 65 sati od zemljotresa, spašena je još jedna djevojčica, trogodišnja Elif. A da nikada ne treba gubiti nadu pokazuje i trogodišnja djevojčica Ayda, koja je spašena čak nakon 91 sat poslije zemljotresa.

Elif je, prema svjedočenju spasioca koji ju je prvi pronašao, ležala zatvorenih očiju te su pomislili da nije živa. Tek nakon što su je prekrili dekom, otvorila je oči i spasioca uhvatila za prst, koji nije puštala sve do ambulantnog vozila. A Ayda je prvo pitala gdje joj je otac, a zatim tražila vodu i ajran. Svako spašavanje preživjelih praćeno je velikim aplauzom kako spasioca tako i građana i rodbine, koji čekaju pored ruševina, ne gubeći nadu. Iz ruševina nisu spašavani samo građani, spašeni su i psi, mačke, pa čak i papagaji.

Više od osamdeset država, među kojima je i Bosna i Hercegovina, uputila je poruke podrške Turskoj. S tim u vezi, nemoguće je ne primijetiti razliku između onoga što je uslijedilo nakon zemljotresa 1999. godine i onoga što se događa danas. Te su 1999. godine mnoge države, osim poruka podrške, uputile Turskoj i humanitarnu pomoć. Iz tog zemljotresa ostali su i videozapisi na kojima građani iz pogođenih mjesta pitaju: “Gdje je država?”. Danas je situacija mnogo drugačija.

Odmah nakon zemljotresa, ministar poljoprivrede i šumarstva Bekir Pakdemirli, ministar okoliša i urbanizma Murat Kurum, kao i ministar zdravstva Fahrettin Koca posjetili su zemljotresom pogođeni Izmir, i ondje ostali. Predsjednik Republike Turske Recep Tayyip Erdogan već dan nakon zemljotresa posjetio je Izmir, obišao srušene zgrade, informirao se o akcijama spašavanja, a zatim posjetio ranjene u bolnicama. Turska je 1999. godine prihvatila pomoć mnogih zemalja, a danas, samo nekoliko sati nakon zemljotresa, u najpogođenijem Izmiru počelo je postavljanje više od tri hiljade šatora, osigurano je više od dvadeset hiljada deka, hiljade setova s najpotrebnijim stvarima za spavanje i za kuhinju. Osim toga, na više lokacija postavljene su mobilne kuhinje različitih funkcija, kao što su kuhinja za toplu hranu, kuhinja za kafu, čaj, vodu, kuhinja za međuobroke i slično. Pojedini hoteli već prvog su dana otvorili svoja vrata za građane. Isto su učinile i sve državne institucije, pa su za stradale otvoreni studentski domovi, sportske sale i slično.

S obzirom na to da je, osim srušenih zgrada, veliki broj stambenih objekata oštećen, te su nesigurni za stanovanje, jedan od problema s kojim se građani susreću jeste i budući smještaj. Predsjednik Erdogan, dan nakon zemljotresa, saopćio je da će građanima koji su ostali bez stana država sagraditi nove stambene objekte, onima čiji su stanovi oštećeni, te se ne mogu u njih vratiti, država će pomoći u plaćanju kirije, a onima kojima je potrebna pomoć za namještaj također će biti pružena ruka države Turske.

Turska je nakon zemljotresa u Vanu 2011. godine do sada izgradila više od 25.000 stambenih objekata, škola, džamija… Ova činjenica pokazuje i to gdje je Turska bila 1999. godine, a gdje je sada – od dana kada su se građani pitali “gdje je država”, osjećajući se napuštenima, do dana kada nemaju potrebu za bilo čijom pomoći. Turska je danas očigledno sposobna da svojim kapacitetima pokriva svaku potrebu vlastitih građana.