Priče o represiji na Madagaskaru ili masakru Thiaroye u Senegalu bile su šokantne 1944. godine, kada su se pobunili vojnici koji su se borili za oslobađanje Francuske od nacista jer im nije isplaćena obećana plaća. Nemilosrdno su strijeljani u kampu u kojem su bili zatočeni u Senegalu.
. Bila je to fatamorgana moći jer se carstvo već okretalo. Trideset godina kasnije većina teritorija postala je neovisna.</p>
<p>Postkolonijalna refleksija iz različitih je razloga itekako živa u Francuskoj. Najočitija je Nova Kaledonija. Nedavni referendum u ovom arhipelagu južnog Tihog okeana približio je aktiviste za neovisnost svom cilju. Njima nedostaje manje od 10.000 glasova i demografska dinamika im ide u prilog jer 2022. godine imat će još jednu priliku. Da je Nova Kaledonija pristala na potpuni suverenitet, to bi bilo prvi put nakon više od 40 godina da je staro francusko carstvo izgubilo komadić. Djibouti se osamostalio 1977, a Vanuatu je to učinio 1980. godine.</p>
<p>Francuska još uvijek ima teritorije na pet kontinenata. Neki imaju status francuskih odjela poput Gvajane, otoka Martinique i Guadeloupe na Karibima te Mayotte i Reuniona u Indijskom okeanu. Drugi imaju manje bliske veze, poput Francuske Polinezije ili su autentične historijske relikvije, poput otoka Saint-Pierre i Miquelon (u blizini kanadske obale Atlantika) ili nenaseljenog Clippertona, atola u Tihom okeanu, hiljadu kilometara od Meksika.</p>
<p>Prekomorska Francuska podrazumijeva znatne troškove subvencija i raspoređivanja državnih službenika i vojske. Neki od ovih odjela pate od vrlo ozbiljnih ekonomskih i socijalnih problema. No, Pariz, zahvaljujući ovoj globalnoj prisutnosti, uživa vrlo vrijednu geopolitičku projekciju. Francuska je druga država na svijetu, nakon Sjedinjenih Država, s najvećim ekskluzivnim ekonomskim zonama u morima i okeanima: ukupno 11 miliona kvadratnih kilometara.</p>
<p>Emmanuel Macron zna da je “kolonijalna prošlost” jedan od dubokih razloga radikalizacije dijela francuske muslimanske mladeži, a također je naveo rat u Alžiru, još jednu tabu-temu u ovom kontekstu. Prema njemu, postoje “traumatizmi koji još nisu prevladani”, što omogućava da se djecom i unucima doseljenika iz Magreba i Afrike, članovima porodica koje su već nekoliko generacija u Francuskoj “pametno manipuliraju oni koji ih indoktriniraju”.</p>
<p>Nekoliko dana kasnije, javni kanal <em>France-2</em> emitirao je dva dokumentarna filma zaredom pod naslovom <em>Dekolonizacije krvi i suza</em>, nakon čega je uslijedila rasprava. Gledaoci su se morali suočiti s neobjavljenim arhivskim slikama, od kojih su neke vrlo teške: prisilni rad autohtonog stanovništva u Africi i Indokini, pogubljenja po prijekom postupku, bombaški napadi napalmom i druga zlodjela.</p>
<p>Priče o represiji na Madagaskaru ili masakru Thiaroye u Senegalu bile su šokantne 1944. godine, kada su se pobunili vojnici koji su se borili za oslobađanje Francuske od nacista jer im nije isplaćena obećana plaća. Nemilosrdno su strijeljani u kampu u kojem su bili zatočeni u Senegalu.</p>
<p>Sličnu dramatičnu sudbinu, nemoći i nepravde, doživjeli su i harki (Alžirci koji su se borili zajedno s francuskim trupama u alžirskom ratu). Smatrani izdajnicima, pretrpjeli su žestoku odmazdu svojih sunarodnjaka nakon neovisnosti, a Francuska se prema njima odnosila vrlo loše.</p>
<p>Rasprava iza programa <em>France-2</em> održana je u Palais de la Porte Dorée, kultnoj zgradi izgrađenoj za kolonijalnu izložbu 1931. godine. Hélène Orain, direktorica Palaisa, kaže da su “historičari 30 godina istraživali francusko kolonijalno carstvo i dekolonizaciju, ali do sada to djelo nije dospjelo u širu javnost”.</p>
<p>Kako je kazala Orain, među djecom imigranata bilo je “puno frustracije” zbog duge historijske šutnje koja se sudarila s multikulturnom zemljom s pozivom da se otvori svijetu. “Kako priča nije ispričana, to je bio tabu, a tabui nisu dobri”, dodala je.</p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
PROČITAJTE I...
NALAZITE SE U ARHIVI: Posjetite nas na novom portalu sedmičnika STAV
Posjetite nas na redizajniranom portalu sedmičnog lista "STAV"(www.stav.ba). Trenutno se nalazite na stranici arhiva (arhiv.stav.ba.).
Za šta smo se borili
Da Zetra ne bude Manjača. Da Holiday Inn ne postane Vilina vlas. Da oca i majku ne tražim po Tomašicama. Da se Sarajevo ne zove Srebrenica. Da ne vučem za rukav Amora Mašovića.