Jasno je kako beogradski režim vrlo vispreno nadrasta poziciju koju je imao nakon agresorskih pohoda u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i na Kosovu. Nakon amortiziranja odgovornosti i izbjegavanjem suočavanja s posljedicama, Srbija je spremna za sljedeći korak. Redefinirani pristup se pokazao dobrim, a strategija nije promijenjena. Barem tako izgleda. Time se otvara suštinsko pitanje za budućnost Balkana. Do kada će srpska ekspanzionistička politika biti mirna i svoje zahtjeve postavljati indiskretno i mirnim sredstvima
 zajedno s političkim predstavnicima Srba sa sjevera Kosova i iz Crne Gore daju srbijanskom predsjedniku mogućnost šireg utjecaja. Iako odnosi ove tri države (Bosna i Hercegovina, Crna Gora i Kosovo) prema Srbiji variraju od blago hladnih do vrlo zategnutih upravo zbog remetilačkih faktora, to Vučiću nimalo ne škodi. Dapače. Čvrsta vlast kući i poslušnici u susjednim državama ga čine, htjeli mi to ili ne, trenutno najznačajnijom političkom figurom u regiji. Čak njegovi infantilni i ponekad nebulozni nastupi ne mogu ugroziti tu poziciju.</p>
<p>Zbog toga je značajno pokušati prepoznati dugoročne ciljeve velikosrpske politike čija oštrica jeste Vučić. Konstantnim atacima na Bosnu i Hercegovinu i destabilizacijom na svim poljima želi se potkopati državnost i opstojnost naše domovine. S druge strane, na Kosovu, preko željenog ostvarenja zajednice srpskih općina na sjeveru, model etničke samouprave išao bi u istom ovom smjeru u kojem ide bosanskohercegovački entitet RS. Zapravo je cilj ovladavanja sjeverom Kosova etabliran još u drugoj polovini sedamdesetih, tako da priča o povratku Kosova u okvire Srbije definitivno nije želja Beograda. Radi se o taktičkim igrama i opsjenama za javnost. Nakon razgovora u Washingtonu i Bruxellesu, djeluje kako je Vučić napravio korak naprijed u tom smislu.</p>
<p>Sagledavano na ovaj način, jasno je kako beogradski režim vrlo vispreno nadrasta poziciju koju je imao nakon agresorskih pohoda u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i na Kosovu. Nakon amortiziranja odgovornosti i izbjegavanjem suočavanja s posljedicama, Srbija je spremna za sljedeći korak. Redefinirani pristup pokazao se dobrim, a strategija nije promijenjena. Barem tako izgleda. Time se otvara suštinsko pitanje za budućnost Balkana. Do kada će srpska ekspanzionistička politika biti mirna i svoje zahtjeve postavljati indiskretno i mirnim sredstvima?</p>
<p>Odgovor nažalost nije ohrabrujući. Iskustvo nam govori, sve dok ne osjeti da vojnim putem može ostvariti svoje ciljeve. Ovdje je bitno naglasiti kako Beograd ponovo nastoji hraniti druge male imperijalizme u regiji kao mnogo puta do sada zarad vlastitih ciljeva. Zbog toga je značajno razumjeti kako promjena vlasti u Crnoj Gori nije tek puko pitanje demokratije ili korupcije nego se radi o suštinskom puhanju pod krila velikosrpskoj ideji, odnosno potpirivanju vatre u grudima svim velikodržavnim projektima.</p>
<p>U tom slučaju, goropadnost ove ideje bila bi drastičnije vidljiva nego nekoliko incidenata u Pljevljima kojima smo svjedočili. U tom smislu i s tim u vezi ne treba imati dvojbe, opstanak građanske Crne Gore i njenog evroatlantskog puta jeste interes Bosne i Hercegovine, posebno Bošnjaka. Sve dok velikosrpska ideja ne bude stvar prošlosti i dok Beograd ne pokaže novo i dobronamjerno lice, ovakvi procesi u regiji drugačije se ne mogu vidjeti. A nema sumnje da susjedne države Srbije čekaju to dobronamjerno lice. Da li čekamo Godoa, pokazat će vrijeme.</p>
<p> </p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
Prethodni članak
Iz Turske za sandžačke opštine stigao novi kontingent pomoćiSljedeći članak
Alija Izetbegović cijenio je potencijal dijaspore
