Prije stotinu godina “Tour” je obilježio Eugène Christophe. Siroče u dobi od 16 godina, vozio je prvu veliku trku 1902. godine, kada ga je slomljena viljuška bicikla spriječila da pobijedi. Oženio se 1904. godine, a godinu dana kasnije supruga i sin umrli su od plućne bolesti.
 otvorila je popularnu pretplatu kako bi skupila novac koji je trebao dobiti kao nagradu za pobjedu. Skupljeno je više od 13.000 franaka, mnogo više od 5.000, koliko je Lambot dobio za pobjedu na “Touru”. Bilo je potrebno 20 stranica novina da se objave imena svih donatora.</p>
<p>Nesreća je Christophea ponovo stigla 1920. godine, kada je zbog španske gripe odustao od trke. Dvije godine kasnije bio je treći u generalnom poretku kada je opet doživio nesreću. Nakon toga je odlučio okončati karijeru vozača. Ponovo se oženio, ali brak mu je propao, a troškovi razvoda i dugovi prisilili su ga da se 1926. vrati biciklizmu…</p>
<p>Najnesretniji od svih trkača i najbolji vozač koji nikad nije pobijedio umro je 1970. u Parizu, gradu koji, sto godina kasnije, u strahu od pandemije čeka završetak najveće biciklističke trke na svijetu.</p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
Prethodni članak
NOVI STAV: Svi naši DritaniSljedeći članak
HOTEL RUANDA: Heroj ili zločinac
PROČITAJTE I...
Šeik iz UAE kupuje Beitar Jeruzalem, simbol jevrejskog nacionalizma
U kontekstu novih prilika, mnogi izraelski sportski klubovi izrazili su želju za saradnjom s investitorima iz zemlje novog arapskog partnera. Ono što niko nije mogao zamisliti jeste da je upravo Beitar bio prvi koji je to napravio.
“Emina”, lijepa mostarska priča: Ni hodžin vam zapis protiv njih pomoć’ neće
Sve je počelo prije četiri godine, kada su se supružnici Sevda i Zijo Tojaga, vlasnica lanca apoteka u Mostaru, koja je danas predsjednica kluba, odlučili osnovati ženski fudbalski tim. Sevda je gledala utakmicu ženskih timova na televiziji i pomislila da ne bi bilo loše nešto takvo napraviti i u Mostaru.