Aouar nije jedini, mnogi su alžirski talenti zablistali među bleusima, od Zinedinea Zidanea do Karima Benzeme ili Nabila Fekira.
 i koji su odrasli u predgrađima Lyona ili Marseillea, često marginalizirani.</p>
<p>Ti dječaci fudbal nisu shvatili samo kao filozofiju života već i kao oružje za budućnost koja nije uvijek obećavajuća. Mnogi od njih morali su donijeti odluku koja nikad nije bez kontroverzi: odabrati između odanosti korijenima ili mogućnosti fudbalske slave s timom koji je uvijek favorit na evropskim ili svjetskim prvenstvima.</p>
<p>Aouar nije jedini, mnogi su alžirski talenti zablistali među <em>bleusima</em>, od Zinedinea Zidanea do Karima Benzeme ili Nabila Fekira.</p>
<p>Polemika se o tome svako malo povede u Alžiru i u njoj se uvijek spominju imena <em>heroja nezavisnosti</em> koji su usred rata s Francuskom došli u zemlju na poziv Alžirske nacionalne oslobodilačke fronte (FLN) prije Svjetskog prvenstva 1958. kako bi zaigrali za reprezentaciju zemlje koja još nije postojala.</p>
<p>O tome je napravljen i dobar film <em>Un maillot pour l'Algérie</em>, u kojem glumi, između ostalih, Rachid Makhloufi, zvijezda “Saint-Étiennea” i Francuske. Kada je dobio poziv iz Alžira, Makhloufi je u tajnosti pobjegao sa saigračem Mustaphom Zitounijem, kojeg je tada već pratio “Real Madrid” i zajedno s još osam Alžiraca koji su igrali u Francuskoj otputovao je u Tunis preko Italije kako bi se pridružio historijskoj ekipi.</p>
<p>Devetog maja 1958. na stadionu “Chedly-Zouiten” u Tunisu alžirski disidenti koje nije priznavala FIFA pobijedili su Maroko 2:1. Nakon toga je uslijedila pobjeda nad Tunisom (6:1) i niz od 80 utakmica pobunjenika bez pušaka.</p>
<p>Također je uobičajeno posljednjih godina da se u raspravi priča o napadaču “Manchester Cityja” Riadu Mahrezu, koji je vodio moćnu alžirsku momčad koja je osvojila Kup Afrike 2019. godine. Mahrez, izabran za najboljeg afričkog igrača sezone u kojoj je njegova tadašnja ekipa “Leicester City” osvojila Premijer ligu, prihvatio je poziv 2013. godine, dok je još uvijek bio gotovo nepoznat krilni igrač u francuskoj ligi.</p>
<p>Igrao je za skromnu ekipu “Le Havrea” i bile su male šanse da ga pozove Francuska. S druge strane, postoje igrači poput Jurija Berchichea, koji je kazao da ga Alžir ne zanima i čekao je na poziv “Les Bleusa”. Mahrez nije.</p>
<p> </p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
Prethodni članak
NOVI STAV: Zazivanje Velike SrbijeSljedeći članak
Kratka historija Bjelorusije
PROČITAJTE I...
Šeik iz UAE kupuje Beitar Jeruzalem, simbol jevrejskog nacionalizma
U kontekstu novih prilika, mnogi izraelski sportski klubovi izrazili su želju za saradnjom s investitorima iz zemlje novog arapskog partnera. Ono što niko nije mogao zamisliti jeste da je upravo Beitar bio prvi koji je to napravio.
“Emina”, lijepa mostarska priča: Ni hodžin vam zapis protiv njih pomoć’ neće
Sve je počelo prije četiri godine, kada su se supružnici Sevda i Zijo Tojaga, vlasnica lanca apoteka u Mostaru, koja je danas predsjednica kluba, odlučili osnovati ženski fudbalski tim. Sevda je gledala utakmicu ženskih timova na televiziji i pomislila da ne bi bilo loše nešto takvo napraviti i u Mostaru.