Kako spasiti domaći turizam? Možda nije dovoljno za spas, ali vrijeme je da svi pokažemo dozu solidarnosti prema turističkim radnicima u Bosni i Hercegovini i da ove godine odmore provedemo u vlastitoj zemlji. Imamo kvalitetnih turističkih destinacija, ljepota od kojih zastaje dah, mnogo toga što smo trebali posjetiti i vidjeti, a još nismo. Vrijeme je da to učinimo

Piše: Jakub SALKIĆ

Uz Hercegovinu i Krajinu, Sarajevo i veći dio srednje Bosne privlače najviše turista, kako domaćih, tako i stranih. Tokom prošle godine Sarajevo je posjetilo oko 660.000 turista, ostvarivši 1,3 miliona noćenja, što je u prosjeku približno dva noćenja po posjetiocu. Upravo je to odlika turizma u Sarajevu – urbani turizam, posjete gradovima. Kao glavni grad Bosne i Hercegovine i centar svih značajnijih dešavanja u državi, Sarajevo je destinacija koja privlači turiste zbog svoje historije, spomenika iz raznih epoha, arhitekture, kulturnih sadržaja, festivala, gastronomije itd. Međutim, kao i većina gradova, Sarajevo je najčešće destinacija za tzv. city break, kratki boravak, kratko putovanje prije klasičnog godišnjeg odmora, gdje turisti ostaju dva-tri dana, a onda ili se vraćaju kući, ili grad u koji su došli koriste kao svoju “bazu” za obilazak drugih zanimljivih turističkih destinacija u okolini. U prilog ovoj tvrdnji ide i broj noćenja turista u prošloj godini. Podaci za ovu godinu nisu relevantni zbog poznatih restrikcija kretanja za vrijeme pandemije.

Manje-više je poznato šta Sarajevo nudi posjetiocima. Arhitektura grada priča o prošlim vremenima, carstvima koja su vladala Bosnom, kulturama i civilizacijama koje su ostavile tragove, o burnim vremenima, prijelomnim historijskim događajima, o razaranjima i prosperitetu. Sve se može iščitati iz sarajevskih ulica. Ući u Sarajevo slično je kao ući u neki muzej, veliki otvoreni muzej.

Kako i priliči gradu renomea Sarajeva, gastronomska ponuda je bogata. Jedno je sigurno, gosti neće otići gladni iz Sarajeva. Prema nedavnim istraživanjima navika posjetilaca Sarajeva, ovaj grad turisti prepoznaju i po ćevapima, jelu koje je postalo brend. Turistička ponuda u svakom drugom smislu može zadovoljiti standarde urbanog turizma – nekoliko muzeja i galerija, pregršt kulturnih događanja u gradu, brojni festivali itd. Za one koji odluče u Sarajevu ostati malo duže brojne su mogućnosti obilazaka prirodnih ljepota naše zemlje, a koje su u neposrednoj blizini Sarajeva, gdje postoji manje-više razvijena turistička infrastruktura i ponuda. Između ostalog, u svako doba godine dobar izbor jeste posjeta planinama Igman, Bjelašnica, Trebević i Jahorina. Zajedničko im je to što su na njima bila sportska borilišta za vrijeme Zimskih olimpijskih igara 1984. godine. Posebno se ističu Bjelašnica s autentičnim planinskim selima poput Lukomira, Jahorina s modernim zabavnim sadržajima i Trebević sa žičarom koja posjetiocima omogućava da za svega nekoliko minuta iz centra grada stignu na planinu uz panoramsko razgledanje starog dijela Sarajeva.

U blizini Sarajeva je nekoliko popularnih izletišta i prirodnih atrakcija – Vrelo Bosne, vodopad Skakavac, Bijambare. Predugo bi trajalo nabrajati pojedinačno svaku turističku atrakciju u Sarajevu, niti ima prostora niti potrebe za tim. Uostalom, svaki muzej najbolje je da istražite sami.

ZENICA

Brojni su primjeri industrijskih gradova koji su to industrijsko naslijeđe stavili u funkciju kreiranja turističke ponude kao što su Glasgow, Bilbao ili Rotterdam, ali Zenica još nije promijenila imidž industrijskog grada. No, daleko od toga da se u Zenici i oko nje nema šta vidjeti. Ugostiteljska ponuda na sasvim je zadovoljavajućem nivou, s mnogo dobrih hotela i restorana. Turističku ponudu upotpunjuju izletišta oko ovog industrijskog grada, među kojima su Smetovi najpoznatije, mada ni Bistričak ne zaostaje po popularnosti. Oba izletišta prilično su dobro uređena, sa stazama za šetnju i biciklizam te sportskim terenima.

Za posjetioce koji žele nešto naučiti i nešto lijepo vidjeti tu su zenički muzeji, galerije i pozorište. Jedna historijska građevina u okolini Zenice zaslužuje posebnu pažnju putnika namjernika – tvrđava Vranduk, odnosno graditeljska cjelina Vranduk. Stari grad Vranduk podignut je, vjerovatno, krajem 14. stoljeća na strateški vrlo važnom putu. Od osnivanja do 1463. godine Vranduk je banski, a zatim kraljevski grad. Bio je jedini utvrđeni grad u župi Brod, jednoj od sedam župa srednjovjekovne Bosne. Ime Vranduk spominje se prvi put 1410. godine. U njemu su bosanski kraljevi primali izaslanstva, potpisivali ugovore i izdavali povelje.

Veće trgovačko-obrtničko naselje izvan bedema nastalo je u selu Varošišću, oko 2,5 km udaljeno od utvrđenja u Vranduku. Tu su franjevci utemeljili samostan i sredinom 15. stoljeća sagradili Crkvu sv. Marije. Vranduk je doživio pun razvoj u 15. stoljeću. U okolici Vranduka razvio se sistem odbrambenih objekata i unutar tih zidina manje naselje “Sotto Vranduch”. Kralj Tomaš Vranduku je posvetio posebnu pažnju: ispod grada podigao je Crkvu sv. Tome, svog zaštitnika, za koju je od pape dobio posebne povlastice. Grad je preuredio, a bedeme ojačao. Osmanlije su u više navrata opsjedale Vranduk. Zauzeli su ga 1463. godine. Austrijske trupe zauzele su 1878. godine grad i u njemu držale posadu do 1890. godine, kada je napušten.

Vrandučka stara džamija, poznata i kao Džamija sultana Fatiha, sagrađena je nakon što su 1463. godine Osmanlije osvojile Vranduk.

Bez obzira na turističku ponudu Zenice i okoline, historijske građevine i kulturne sadržaje, Zenica privlači posjetioce činjenicom da je jedini grad u Bosni i Hercegovini koji ispunjava uvjete za odigravanje kvalifikacionih utakmica državne fudbalske reprezentacije. Hiljade navijača nekoliko puta godišnje dolaze u Zenicu na utakmice reprezentacije Bosne i Hercegovine, što uveliko pomaže turističko-ugostiteljskom sektoru Zenice.

TRAVNIK

Travnik je 150 godina bio glavni grad Bosanskog pašaluka, rezidencija 77 vezira, sjedište dvaju konzulata, okružen je sa sjevera jednom od najljepših bosanskohercegovačkih planina Vlašićem, a s juga Vilenicom, koje poklonicima direktnog doživljaja prirode pružaju istinski odmor za dušu i tijelo. Zbog bogate kulturne i historijske tradicije, zanimljivih događaja i znamenitih ličnosti, Travničani svoj grad s pravom nazivaju i grad-muzej pod otvorenim nebom. Na svakom koraku ovaj grad sam priča svoju priču… Posebnim u svijetu čine ga dvije dvadesetmetarske sahat-kule, koje su travnički veziri podigli u 18. stoljeću, a jedinim takvim u Bosni i Hercegovini čini ga sunčani sat izgrađen 1886. godine. Na ovom području postoji 28 zaštićenih kulturno-historijskih objekata, od kojih je većina u aktivnoj funkciji, a među njima se posebno izdvajaju: srednjovjekovna tvrđava izgrađena u 15. stoljeću, Jeni džamija, koja predstavlja najstariji objekt iz turskog perioda, Sulejmanija ili Šarena džamija, turbeta Muhidin-Zade Abdulah-paše, Seida hafiza Alija Dželaludin-paše i Perićana Mustafa-paše, izgrađena krajem 18. i početkom 19. stoljeća, Hafizadića kuća, Isusovačka gimnazija i Elči Ibrahim-pašina medresa. Bitno je spomenuti još i nadaleko poznati travnički sir, Plavu vodu i atraktivno izletište i ski-centar na Babanovcu. Travnik se ponosi i rodnom kućom nobelovca Ive Andrića te mnogim znamenitim travničkim umjetnicima i naučnicima. Svaki će Travničanin reći da su ćevapi u Travniku najbolji.

KAKANJ

Kao rudarski i industrijski grad, Kakanj nije fokusiran na turizam u mjeri koliko su to neki drugi gradovi Bosne i Hercegovine, no Kakanj vrijedi posjetiti jer je jedna od općina s najvećim brojem stećaka. Najpoznatiji bosanski stećak, Zgošćanski, potječe iz mjesta Zgošća kod Kaknja. Za razliku od mnogih drugih općina, Kakanj je uredio nekropole stećaka, postavljene su klupe s nadstrešnicama, obilježeni putokazi kako bi oni koji žele obići nekropole pružili ugodan ambijent, ali i kako bi pokazali kako se treba odnositi prema baštini.

U općini Kakanj nalazi se i poznati samostan u Kraljevoj Sutjesci izgrađen u 14. stoljeću, kao i džamija sultana Mehmeda el-Fatiha podignuta u 15. stoljeću u istom mjestu. I samostan i džamija proglašeni su nacionalnim spomenicima. Održavanje mevluda u Kraljevoj Sutjesci, kao jedna od četiriju najznačajnijih manifestacija Rijaseta Islamske zajednice u BiH, svake godine okuplja veliki broj vjernika.

VISOKO

Mnogi kada dolaze u Visoko pitaju ima li zaista piramida kako tvrdi Semir Osmanagić. Za Visočane su piramide realnost sve dok donose novac koji turisti ostavljaju. Oni malo oprezniji reći će da nešto sigurno ima, a da li su piramide ili nešto drugo, to ne bi znali reći. No, posjetioci svejedno dolaze u Visoko, a Visoko se trudi napraviti turističku ponudu koja će biti na zadovoljavajućem nivou.
Među turističke atrakcije u Visokom ubraja se svakako i izletište Ravne u podnožju “piramida”, te podzemni tuneli, čija svrha još nije utvrđena. No, ono što je potvrđeno jesu ostaci jednog od najvažnijih objekata srednjovjekovne Bosne, crkve u kojoj su krunisani bosanski kraljevi u Milama kod Visokog, odnosno u Arnautovićima, kako se to mjesto danas zove. Nažalost, od crkve su ostali samo temelji. Visočka čaršija može se pohvaliti i predivnim džamijama, ali za razliku od većine drugih gradova, turiste toliko ne privlače stare džamije koliko ih privlači relativno nova Bijela džamija, autorski rad arhitekte Zlatka Ugljena, koja je svrstana među najljepše sakralne objekte Evrope. Ljubitelji moderne arhitekture iz cijelog svijeta rado posjećuju ovu džamiju.

OLOVO

Na putu od Sarajeva do Olova čak tri izletišta mogu privući pažnju putnika namjernika. Izletište Bijambare jedno je od najatraktivnijih. Osim uređenih staza za šetnju, restorana, turističkog voza, obavezno je ovdje ući u jednu od triju bijambarskih pećina. Sportsko-rekreativni centar Ajdinovići moderno je uređen centar koji nudi brojne mogućnosti za rekreaciju. Osim toga, posjetiocima je na raspolaganju restoran i mogućnost noćenja. Kupalište Zeleni vir također je atraktivno u ljetnim mjesecima, a osim bazena, posjetiocima je na raspolaganju i restoran. Olovo je poznato i po banjskom turizmu jer se u ovom gradiću nalazi banjsko lječilište “Aquaterm”. Jedno od poznatijih katoličkih marijanskih svetišta nalazi se upravo u Olovu. Crkva Olovske Gospe izgrađena je na temeljima starog Gospinog svetišta koje je podignuto prije šest stoljeća u čast Gospe Olovske. Na oko 38 lokaliteta u okolini Olova ima stećaka i drugih kulturno-historijskih spomenika, među kojima se posebno ističu Obelisk kralja Tvrtka, koji potječe iz 14. stoljeća, a koji je visok više od četiri metra. Po legendi, podignut je nakon ranjavanja kralja Tvrtka u lovu. Stara džamija u Olovu izgrađena je 1716. godine i proglašena ja nacionalnim spomenikom. Posebnu draž staroj čaršiji daje to što je izgrađena usred brda.

FOJNICA

U Fojnici i oko nje nalazi se nekoliko zanimljivih i za posjetioce atraktivnih sadržaja. Fojnica je poznata po banjskom lječilištu “Reumal”, koje je ovom mjestu donijelo epitet centra zdravstvenog turizma u Bosni i Hercegovini, ali i po Prokoškom jezeru, koje se nalazi nedaleko od Fojnice. Riječ je o jednom od naših najljepših i najčistijih prirodnih jezera. Turističkih sadržaja na jezeru ne fali, od restorana do prenoćišta. Među najznačajnijim kulturno-historijskim spomenicima bitno je spomenuti džamiju Atik, izgrađenu 1551. godine. U kulturno-historijskom naslijeđu značajno mjesto zauzimaju i tri tekije nakšibendijskog reda. Franjevački samostan poznat je po svojoj biblioteci i muzeju, u kojima se čuva približno 40.000 knjiga iz svih oblasti svjetske i religiozne literature, a posebno je vrijedan fojnički grbovnik.

U danima turskog osvajanja Bosne bosanski franjevci u Fojnici odigrali su vrlo značajnu ulogu, kada je sultan Mehmed II Fatih, kao garanciju za miran život i slobodu potpisao Ahdnamu, najznačajniji dokument iz tog perioda, kojim garantira slobode, lična imovinska prava domaćem stanovništvu, što predstavlja jedan od najstarijih dokumenata o ljudskim pravima na evropskim prostorima.
U blizini Fojnice još je jedna prirodna atrakcija, vodopad Kozice. Alija Isaković svojevremeno o Fojnici napisa: “Ne može se produžiti, ne može se otići dalje, može se samo ostati…” Oni koji odluče ostati u Fojnici, barem tokom ljeta, mogu uživati u nekoliko zanimljivih manifestacija, među kojima se izdvajaju Susreti “Zija Dizdarević”, organizirani u čast ovog pisca rođenog u Fojnici.

VAREŠ

Vareš je sve samo ne tipičan rudarski gradić jer u njemu niti radi rudnik niti željezara. Od rudnika je ostalo jezero Smreka, u kojem danas uživaju kupači i ribari, a od željezare samo vještina izrađivanja metalnih predmeta. U vareškom selu Oćevije nalaze se kovačnice ili, kako ih mještani zovu, majdani, u kojima se željezo kuje na isti način kao i prije 800 godina. Smatra se da su to jedine kovačnice u Evropi koje još rade na taj tradicionalni način.
O dalekoj prošlosti svjedoči i kraljevski grad Bobovac, grad u kojem su stolovali bosanski kraljevi, nekad sjedište Bosanskog kraljevstva. U Varešu se nalazi i jedina sačuvana katolička crkva iz osmanskog perioda. U gradu, ali i okolnim selima još se mogu pronaći kuće izgrađene na tradicionalni način, stare bosanske kuće u pravom smislu te riječi. Otići u Vareš zapravo znači vratiti se u prošlost.