Jezero je stanište različitog biljnog i životinjskog svijeta. Uočeno je skoro stotinu vrsta ptica, među kojima su najprisutnije patke i sive čaplje, a u okolnim barama unazad nekoliko godina nastanila su se jata labudova. No, industrija i nesavjesni pojedinci najveći su neprijatelji ovog mjesta

Atif i Mahir Halilović

Bahrudin Kasumović

Edin Delić

Modrac 1996. godine

Modrac 1996. godine

Piše: Alma ARNAUTOVIĆ

Jezero Modrac, koje je u drugoj polovini devedesetih godina predstavljalo turističku atrakciju i značajan ugostiteljski potencijal u Tuzlanskom kantonu, danas je u ovom smislu skoro palo u zaborav, a na njegovim se obalama, umjesto nekad brojnih kupača, ovih dana može vidjeti tek poneki ribar.

Jezero, kao jedna od najvećih akumulacija u bivšoj Jugoslaviji, napravljeno je 1964. godine izgradnjom brane na rijeci Spreči, da bi se industrijska postrojenja snabdijevala vodom. Industrija je najviše i zagadila jezero, koje se nalazi na tromeđi gradova Tuzle i Živinica te općine Lukavac.

Nekoliko modernih restorana na obali Modraca u Prokosovićima, naselju s lukavačke strane, među omiljenim su ugostiteljskim destinacijama brojnih gostiju. Opuštanje i druženje iznad jezera u atraktivnom ambijentu, ukusna hrana te relativno pristupačne cijene privlače goste te je vikendom u njima skoro nemoguće pronaći slobodno mjesto. Radnim danima posjećenost je znatno manja, tako da gosti u restoranima mogu birati mjesto na kojem žele sjesti, popiti piće ili nešto pojesti.

Pogled s obale na veliku površinu vode, ograničenu zelenilom u daljini, oduševljava. Čamci s bosanskohercegovačkim zastavama ljuljuškaju se na površini Modraca, a dok se mimoilaze, putnici i “posada” s jednog čamca mašu i pozdravljaju one u drugom.

Bahrudina Kasumovića zatičemo u jednom od “taksi-čamaca”. Živi u Poljicama, naselju s druge strane jezera, i svaki dan, kada je lijepo vrijeme, čamcem vozi goste po jezeru. Penzioner je i ima vremena. Kaže da ga rado provodi na vodi i tvrdi da ne bi mogao zamisliti život bez jezera.

“Nas šesterica taksiramo po jezeru. Vikendom ima dosta posla, ali ove godine naša dijaspora nije u prilici posjetiti svoju domovinu, što smo i mi osjetili, jer se odrazilo na plovidbama. Jezeru se može i treba pomoći. Žalosno da je oni koji dođu nemaju gdje ni noge skvasiti jer su prilazi vodi zatvoreni ili su vrlo nepristupačni. To je grehota. Prošle godine sam vozio grupu Italijana, a bilo je vrlo toplo i, kada smo malo odmakli od obale, pitali su me da li bih ih sačekao da se malo okupaju. Rekao sam im da ću ih pričekati. Skakali su iz čamca i plivali i poslije nekih pola sata zamolili su me da ih vratim”, navodi Kasumović.

Na mjestu odakle “taksi-čamci” isplovljavaju sreli smo porodicu Halilović iz Maglaja. Rođaci Atif i Mahir Halilović kazali su nam da su dolazili i ranije pa su sunčan dan odlučili provesti upravo na ovom mjestu.

“Došli smo prošetati sa suprugama i s djecom”, pojašnjava Atif Halilović.

“Dok sam išao u osnovnu školu, ovdje smo dolazili na sportski dan. Sjećam se graje i punih plaža, a sada je ovo žalosno. Loš je pristup, ali, koliko se u našoj državi ulaže u turizam, dobro je i ovo. Mislim da bi se trebalo uraditi nešto da naši građani ne ljetuju van Bosne i Hercegovine, nego da se odmaraju i da svoj novac ostavljaju u svojoj državi”, poručuje Mahir Halilović.

Modrac je, naglašava Edin Delić, načelnik Lukavca, veliki potencijal, ne samo u turističkom smislu, ali nužno je korjenito promijeniti odnos prema ovoj akumulaciji.

“Iako je došlo do značajne promjene stava većine stanovništva naspram jezera, pa se ono zaobilazi u širokom luku zbog nečistoće vode, mislim da to nije toliki problem, koliki je problem nedostatak brige. Jezerom upravlja Javno preduzeće ‘Spreča’ i jezero je na kantonalnom nivou vlasti pa je potrebno posložiti stvari između lokalnih zajednica i Kantona. U posljednjih nekoliko godina razmišljali smo kako vratiti ljude na jezero pa se pokazalo da prvo trebamo krenuti od ribara. Neko smo vrijeme vodili ‘rat’ s ribokradicama koje su mrežama devastirale riblji fond. Poribljavali smo jezero u više navrata, a i ovih se dana spremamo pustiti tonu i po ribe u jezero. Povratne informacije od ribara su odlične i oni kažu da nikada nije bilo ovoliko ribe koliko je sada ima. Vjerujem da su jezero i okolina dosegli donju tačku, kada više nije za očekivati da se stvari pogoršavaju, nego da krenu nabolje, i tako će i biti, samo je pitanje kojim intenzitetom i dinamikom ćemo svi zajedno raditi”, navodi Delić.

Prema kantonalnim propisima, akumulacija Modrac jezero je pitke vode i grad Tuzla ima postrojenja koja prečišćavaju jezersku vodu do nivoa pitke vode. U nekoj je daljoj perspektivi izgradnja fabrike vode kojom bi se riješio problem vodosnabdijevanja Lukavca.

Jezero je stanište različitog biljnog i životinjskog svijeta. Uočeno je skoro stotinu vrsta ptica, među kojima su najprisutnije patke i sive čaplje, a u okolnim barama unazad nekoliko godina nastanila su se jata labudova.

“Ne negiram priče o teškim metalima u vodi i o kontaminaciji organskim polutantima, manganom koji je prisutan, ali nije obim zagađenja toliki koliko mi okrećemo leđa jezeru. Ljudi koji imaju čamce i skutere svjedoče da na središnjem dijelu jezera, gdje je izmjena vode intenzivnija, stanje uopće nije loše kao što se navodi”, ističe Delić, dodajući da je pokrenuta inicijativa prema “Spreči” i Vladi Tuzlanskog kantona da se pristupi vađenju nasipa na dijelu ušća rijeka Turije i Spreče, gdje se nalazi velika količina mulja i divljeg rastinja, a kada se voda povuče, na tom je području prisutan veliki broj komaraca.

U poslijeratnom periodu urađeno je, navodi Delić, mnogo elaborata i istraživačkih studija, čak je napravljen i veliki projekt u kojem je učestvovala Vlada Japana, da se napravi sanitarni pojas oko jezera.

“Mislim da većina toga u ovom trenutku nije potencijal za neki iskorak, naročito ne brzi. Moramo naći način da s ovim sredstvima s kojim raspolažemo riješimo problem, a to je da se riješi pitanje ušća Spreče i Turije. Dalje, moramo po propisima odrediti granice jezera, a do te granice uraditi nasip tako da jezero ne prelazi tu granicu, bez obzira na to koliko se podizao nivo. Kada se uradi nasip, taj materijal koji se vadi išao bi iza nasipa, da se potpuno eliminira mogućnost plavljenja. To bi bila kao gruda snijega koja, kada ju gurnete niz padinu, lančano povlači druge stvari i dobili bismo nove površine za upotrebu. Tada bi se moglo pristupiti jezeru s nekih površina koje su sada nepristupačne i prostor bi se mogao arhitektonski urediti na način da to bude ukras. Onda se javlja još jedna mogućnost. Ovo je jezero prilično plitko, prosječna dubina približno je 1,8 metara. To je kao tepsija s vodom. Zahvaljujući tome, postoji mogućnost da se od taložnih materijala napravi nekoliko vještačkih otoka pa da se povežu šetnicama. To su neke vizije prema kojima treba ići, no bez aktivnog učešća ‘Spreče’ i bez promjene propisa, ruke su nam svezane”, kaže načelnik Lukavca.

U Kiseljaku, tuzlanskom naselju, vodi se kontinuirana borba protiv nelegalnih, većih i manjih deponija smeća, ali i izletnici svojim nesavjesnim ponašanjem zagađuju okolinu, a samim time i ovaj vodni biser. Danijel Marković, predsjednik Udruženja građana “Modrac”, navodi da su nedavno s grupom biciklista iz Lukavca čistili biciklističku stazu i ona je trenutno koliko-toliko čista od smeća i rastinja. Akciji se kao volonter rado pridružio i sedamdesetšestogodišnji Hamid Hodžić iz Bokavića.

“Kod vikend-naselja u Kiseljaku, na parkingu i u šumi, ima i sekundarnog otpada: dijelova automobila, veš-mašina, šporeta, pa ima i namještaja. To je čišćeno, ali ista se stvar ponavlja. Osim toga, ima izletnika koji dođu da roštiljaju i onda iza sebe ostave nered i smeće, a otpad se ne odvozi redovno jer su kontejner i betonske kante zatrpane smećem. Mislim da je kažnjavanje jedino rješenje. Nedavno sam vidio da su u Vukosavlju, u općini Modriča, postavili bežične kamere koje su snimile čovjeka koji je bacio smeće i on je pronađen i kažnjen. Što se tiče plivanja, s kiseljačke strane to nije preporučljivo jer je plićak pun stakla, konzervi i drugog otpada, a varijanta odlaska čamcem i kupanja u dubini vrlo je opasna za neplivače”, navodi Marković.

Pred kraj naše posjete Modracu Kasumović nas je pozvao u svoj čamac i, iako smo žurili, poziv nismo mogli odbiti. Dok plovimo, priča nam kako u skoro svakoj turi ima ljudi koji se dive jezeru.

“Posjetioci su oduševljeni. Neki su prvi put u čamcu i to im je samo po sebi doživljaj. Neki često dolaze, ali nikad nisu zaplovili pa, kada se odluče, onda pričaju kako je lijepo, kako je krasna priroda. Prošle sedmice sam prema Bokavićima vozio goste iz Švicarske. Divili su se borovini i raspitivali se ima li s te strane dobar put da se može sići. Morao sam ih razočarati.”