Unsko-sanski kanton u posljednjih nekoliko godina suočava se s problemom odlaska njegovih građana u zemlje Evropske unije. Pored toga, evidentan je i problem slabog nataliteta te se u osnovne i srednje škole upisuje sve manji broj učenika, što rezultira nedostatkom norme kod nekih prosvjetnih radnika. Ako se k tome doda još i spora implementacija novih obrazovnih trendova po uzoru na zapadne zemlje, pitanje perspektive obrazovnog sistema nameće se samo po sebi

Iz Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i sporta Unsko-sanskog kantona ističu kako operativno prate aktualnu demografsku situaciju, koja je djelomični uzrok smanjenog broja učenika u odgojno-obrazovnim ustanovama svih nivoa obrazovanja, i u tom smislu poduzimaju određene korake.

“Racionalizacija broja radnih mjesta prisutna je već niz godina kao propisima predviđeni korak koji nužno prati negativan trend smanjenog broja učenika, odnosno odjeljenja. Jedan je od mogućih poteza optimiziranje mreže odgojno-obrazovnih ustanova na području kantona kroz administrativno spajanje ustanova, koje bi bilo organizirano isključivo tako da učenici ne budu oštećeni u pogledu dostupnosti škole i nastavnog procesa”, kaže mr. Adis Muharemović, ministar obrazovanja USK-a.

Smanjenje nastavnog kadra

Prema riječima Smaje Sulejmanagića, stručnog savjetnika za razrednu nastavu pri Pedagoškom zavodu Unsko-sanskog kantona, mnogi od uposlenih u obrazovanju nisu ni planirali biti prosvjetni radnici, ali su odabrali taj poziv smatrajući da će imati siguran posao. On ističe kako oni u Pedagoškom zavodu neće ništa rješavati preko noći, već postepeno, a bit će osipanja kadra. U kojoj mjeri i koliko, to, kaže Sulejmanagić, ni oni trenutno ne znaju, ali ističe da se tu ne radi o nekakvim drastičnim promjenama.

“Priča je o famoznim nastavnim normama standardizirana. Dokument koji uređuje broj sati po zaposlenom nastavniku uređen je pedagoškim standardima. Broj učenika u odjeljenju isto je tako definiran tim standardima. Naravno, on je trenutno na terenu manji u odnosu na ono što takvi standardi podrazumijevaju. To nužno vodi ka priči o višku uposlenika u obrazovnom sistemu, ali se to, zbog nekakve opće društvene brige prema tim uposlenicima, nastoji riješiti tako da se ti ljudi penzioniraju kada dođe vrijeme, a onda se, umjesto njih, ne angažiraju drugi nastavnici. Smatram da i ostale zemlje u regiji imaju slične probleme kada je u pitanju smanjenje učenika u školama”, kaže Sulejmanagić.

Ozbiljniji pristup problemu

Kada su u pitanju smjerovi koji su prevaziđeni i za kojima više ne postoji potreba, ministar Muharemović ističe da je na tom polju učinjen značajan iskorak u pravcu usklađivanja tržišta rada s ponudom obrazovnih profila, s ciljem omogućavanja programa prekvalifikacije i doškolavanja te poticanja vlastitih poduzetničkih projekata i samozapošljavanja u saradnji s institucijama iz oblasti poduzetničke politike i tržišta rada.

“Krajnje je vrijeme da svi koji su odgovorni za vođenje obrazovne politike poduzmu sve potrebne mjere da obrazovanje postane ključni faktor društvenog razvoja. Naša je perspektiva u mnogo ozbiljnijem promišljanju o stvarnim potrebama bosanskohercegovačkog društva, odnosno u definiranju ishoda učenja na svim nivoima obrazovanja koji će doprinijeti da obrazovni sistem bude u funkciji stvarnih potreba društva. Obrazovni sistem mora se mnogo ozbiljnije nego dosad povezati s tržištem rada, da nam se ne događa da obrazujemo ljude čija je jedina perspektiva biro za zapošljavanje, dok s druge strane privreda ima potrebu za određenim profilima stručnjaka koje joj obrazovni sistem ne može ponuditi.

Perspektiva je odgojno-obrazovnog sistema i u ozbiljnijem uključivanju u procese cjeloživotnoga učenja, koje podrazumijeva njegovo prilagođavanje obrazovnim potrebama odraslih. Korištenjem resursa koje odgojno-obrazovni sistem realno ima i može ponuditi u području obrazovanja odraslih, poput prekvalifikacija, dokvalifikacija, promjena zanimanja i slično, može se uspješno amortizirati trenutni problem nastanka tehnološkog viška uposlenika do kojeg dolazi zbog smanjenja broja djece. Međutim, odgojno-obrazovne ustanove ne mogu biti pasivne u tom procesu, nego se moraju aktivnije uključiti u osmišljavanje kvalitetnih programa obrazovanja odraslih. To se posebno odnosi na srednje tehničke i stručne škole, koje imaju osnovne resurse za pružanje ove vrste usluga. Osnovne škole također imaju šansu ponuditi različite vrste dodatnih usluga, poput cjelodnevnog boravka za djecu čiji su roditelji zaposleni, različitih kurseva stranih jezika, informatike i slično, čime će se također smanjiti negativni utjecaj smanjenja broja učenika”, kaže ministar Muharemović.

Sulejmanagić tvrdi kako je prekvalifikacija i prohodnost nastavnog kadra koji ostaje bez norme jedna od mogućnosti za sprječavanje gubitka radnih mjesta.

“Dakle, educirati te ljude da predaju i druge predmete, ne samo one za koje su završili određeni fakultet. U budućnosti ćemo svi zajedno morati raditi na poboljšanju vlastitih kompetencija u cilju podizanja kvalitete domaćeg obrazovanja. Potrebno je mijenjati svijest i percepciju kod roditelja, učenika, nastavnika i vlasti, jednostavno kod cjelokupne društvene zajednice, jer je to naš zajednički problem i zadatak”, kaže Sulejmanagić.

Definirati potrebe mladih

Kada je u pitanju odlazak mladih s područja Unsko-sanskog kantona u inostranstvo, Ministarstvo je u fokus stavilo stvaranje boljih uvjeta za život, tako da su angažirali Institut za mlade iz Sarajeva, koji je uradio istraživanja kako bi definirali probleme i potrebe mladih te tako odredili strateške pravce djelovanja i mjere za realizaciju ciljeva strategije.

“Ova strategija nam je neophodna i da bismo mogli osigurati sredstva kroz evropske fondove za rješavanje problema mladih. Prilikom izrade ciljeva u strategiji, kao i u donošenju akcionih planova, vodilo se računa da ona bude provodiva i realno postavljena kako bi se mogla i ispuniti, a ne da ostane mrtvo slovo na papiru. Očekujemo uskoro usvajanje ove strategije od strane Vlade i Skupštine”, kaže ministar Muharemović.

Na području Unsko-sanskog kantona tokom školske 2016/2017. godine u prvi razred svih osnovnih škola upisan je ukupno 2.381 učenik, što je, prema nekim statistikama i pokazateljima, troduplo manje u odnosu na 2005. godinu. Iz Pedagoškog zavoda ističu da oni kao ustanova u čijoj je nadležnosti stručni dio podizanje kompetencija nastavnog kadra, bez obzira na sve veći trend smanjenja broja učenika, pokušavaju pratiti evropske obrazovne procese.

“U tom smislu mi pokušavamo mijenjati paradigmu i staviti učenika u prvi plan. Dakle, mi ustvari nastojimo obrazovanje učiniti vezivnim tkivom koje bi zadržalo naše građane ovdje na području Bihaća i Unsko-sanskog kantona. U tom kontekstu, mi ćemo u narednom periodu uraditi niz aktivnosti da obrazovanje bude kvalitetnije, jer je trenutno stanje takvo da učenici ne izlaze iz obrazovanja s potrebnim kompetencijama koje zahtijeva tržište. U osnovnim školama ne uspijevamo smanjiti trku za sadržajima koje su počesto opterećenje i nemaju svoj osnovni smisao u kontekstu razvijanja kompetencija naših učenika. U tom smislu, mi ulažemo velike napore u saradnji s vlastima Unsko-sanskog kantona na nivou kantona, pa je tu akcent na onome što radi Agencija za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje BiH, a odnosi se na kreiranje zajedničke jezgre nastavnih planova i programa koji su bazirani na ishodima učenja kao cilju koji će sam po sebi popraviti kvalitetu našeg obrazovanja”, kaže Sulejmanagić.

Konkretan aktualni potez u ovoj oblasti trenutna je aktivnost Ministarstva civilnih poslova na potpisivanju i provedbi Sektorskog reformskog ugovora između Bosne i Hercegovine i Evropske komisije, čija je realizacija planirana na području cijele BiH, pa tako i na Unsko-sanskom kantonu. Planirani ishod treba osigurati mnogo bolje usklađivanje ponude obrazovnih profila s potražnjom na tržištu rada, primarno malih i srednjih preduzeća. Namjera je, kažu iz Ministarstva obrazovanja, da se provedbom ovog Ugovora na području BiH implementiraju značajna finansijska sredstva Evropske unije isključivo za ovu namjenu, a koje bi BiH u ovom trenutku teško sama izdvojila. Možda ne mogu spriječiti odlaske građana Unsko-sanskog kantona, ali im mogu osigurati kompetentnost na evropskom tržištu rada, a nadati se da to oni koji uspiju pronaći sreću u Evropskoj uniji ne zaborave i uvijek na umu imaju svoju domovinu u smislu njenog potpomaganja i unaprjeđenja stanja unutar nje.