Središnje figure širenja islamofobije u BiH mogu se podijeliti u tri kategorije. Prvo, akademski i poluakademski krugovi u Srbiji i Republici Srpskoj, od kojih su najpoznatiji srpski “stručnjaci” za sigurnost, terorizam i islam, poput Predraga Ćeranića, Miroljuba Jevtića, Dževada Galijaševića i Darka Trifunovića. Drugo, nekoliko visokih dužnosnika Srpske pravoslavne crkve poput biskupa Amfilohija i patrijarha Irineja. Treća kategorija jesu političari i uključuju lokalne bosanske Srbe i bosanske Hrvate, kao i hrvatske i srpske političare poput Milorada Dodika i Marija Karamatića. U većini slučajeva to su izabrani zastupnici u skupštinama. Ovi politički subjekti daju izjave koje su antimuslimanske i islamofobne, usmjerene prema bošnjačkim muslimanima i njihovim političkim i vjerskim ustanovama

Piše: Damir HADŽIĆ

Dok je povjerenica Vijeća Evrope za ljudska prava Dunja Mijatović “izrazila zabrinutost zbog ponovnog uspona nacionalističkih pokreta koji podstiču antimuslimanske osjećaje i prakse u Evropi” nakon komemoracije žrtvama Genocida u Srebrenici 11. jula 2019. godine, austrijski romanopisac Peter Handke, dobro poznat po veličanju Srba koji su taj genocid i počinili, dobio je Nobelovu nagradu za književnost u oktobru 2019. godine. Peti po redu, nedavno objavljeni Izvještaj o evropskoj islamofobiji (EIR) za 2019. godinu otkriva dubinu “ožiljka u Srebrenici” i analizira svakodnevne izazove s kojima se susreću milioni evropskih muslimana. Kada je Bosna i Hercegovina u pitanju, EIR objavljuje kako se antimuslimanska netrpeljivost i negativni trendovi prema muslimanima uglavnom očituju u obrazovnom, političkom i medijskom sistemu. Autor jednog od 32 izvještaja, onog koji se odnosi na Bosnu i Hercegovinu, jeste profesor Hikmet Karčić, a Stav donosi najvažnije dijelove Karčićevog istraživanja.

ZLOČINI IZ MRŽNJE

Bosna i Hercegovina specifičan je slučaj islamofobije. U Bosni i Hercegovini odavno bilježimo netrpeljivost prema muslimanima, a islamofobija je dosegla vrhunac masovnim zločinima i Genocidom. Islamofobija je bila prisutna tokom Drugog svjetskog rata i tokom rata u Bosni od 1992. do 1995. godine. Iako antimuslimanska netrpeljivost ima duboke korijene, prve savremene islamofobne izjave pojavile su se krajem osamdesetih i davali su ih naučnici, orijentalisti i samoproglašeni stručnjaci za islam s Beogradskog univerziteta. Slavenski muslimani bili su predstavljeni kao izdajnici pravoslavnog kršćanstva, ljudi slabih gena koji su prešli na islam.

Nakon srpske agresije i Genocida od 1992. do 1995, islamofobija je prisutna u zemlji i cijeloj regiji, očituje se u izjavama političara, u medijima i fizičkim napadima. Većina napada usmjerena je na povratnike bošnjačke nacionalnosti u entitet Republika Srpska i na područjima u kojima su Hrvati većina.

Općenito je prihvaćeno da je islam u Bosnu stigao s Osmanskim carstvom u 15. stoljeću. Danas su bosanski muslimani u velikoj većini suniti. Bosanski muslimani (Bošnjaci) su autohtona slavenska etnička skupina. Više od 55 godina komunizam u Jugoslaviji držao je religiju u mraku. Međutim, nakon smrti Josipa Broza Tita, uspon srpskog nacionalizma najprije je potaknuo antialbansku, a kasnije i antimuslimansku retoriku. Stoljetne ideje o uspostavljanju homogene velike srpske države oživio je režim pod Slobodanom Miloševićem. Međunarodni oružani sukob i genocid (čiji je cilj uspostave Velike Srbije i Velike Hrvatske podrazumijevao podjelu Bosne i Hercegovine i uklanjanje njenog muslimanskog stanovništva) uzrokovali su smrt najmanje 100.000 ljudi, 30.000 nestalih i silovanje 30.000 žena i djevojaka. Ogromna većina žrtava bili su Bošnjaci čiji su posmrtni ostaci pokopani u stotinama skrivenih masovnih grobnica širom zemlje. Pored ovoga, vojska bosanskih Srba i Hrvatsko vijeće obrane namjerno su uništili oko 600 džamija i raznih drugih islamskih vjerskih objekata. Desetljeće komunizma praćeno genocidnim masakrima bošnjačkog stanovništva rezultiralo je današnjom situacijom u kojoj su međureligijsko razumijevanje i tolerancija krhki i složeni. Dejtonskim mirovnim sporazumom 1995. okončan je rat, ali su ojačani rezultati Genocida i učvršćene podjele u zemlji.

Prema statističkim podacima OSCE-a, česta meta zločina iz mržnje jesu povratničke zajednice, vjerski i sakralni objekti, kao i privatno vlasništvo povratnika ili manjinskih zajednica. Više od 85 posto svih zločina iz mržnje registriranih putem OSCE-ovog Monitora mržnje motivirano je etničkom pripadnošću ili religijom. Kada su u pitanju propisi o govoru mržnje, zakoni FBiH i Republike Srpske ne zabranjuju posebno govor mržnje, već zabranjuju djela koja izazivaju etničku, rasnu ili vjersku mržnju. Ipak, upotreba zapaljivog vokabulara obično prolazi nekažnjeno. Islamofobni govor mržnje osobito je čest na društvenim mrežama. Do danas nisu pokrenuti postupci koji bi ograničili ili sankcionirali takve aktivnosti.

Neki od glavnih događaja koji su potaknuli islamofobnu retoriku u BiH bili su povezani s političkom nestabilnošću i tzv. migrantskom krizom. Vijeće ministara nije bilo moguće formirati duže od godinu dana nakon održavanja izbora zbog remetilačkih napora različitih političkih stranaka. Riječ je bila o odbijanju srpskih predstavnika da pošalju Godišnji nacionalni program (ANP) u NATO. Slično kao i prethodnih godina, i ove je godine zabilježen visok nivo antibosanske retorike iz Hrvatske i Srbije. Bosna i Hercegovina prikazana je u tim izjavama kao neuspjela država koja je sigurno utočište za teroriste. Bh. entitet Republika Srpska nastavlja svoju separatističku politiku u 2019. godini najavljujući kako priprema osnove za sukcesiju i za konačno pridruživanje Srbiji.

Migrantska kriza isprva nije zahvatila BiH, ali nakon što su Srbija i Mađarska zatvorile svoje granice, migranti su pronašli svoj put kroz BiH. U većini slučajeva srbijanske vlasti potiču ih na odlazak u BiH. S druge strane, migranti koje je hrvatska policija uhvatila vraćaju se preko granice u BiH. Taj priliv migranata bio je jedan od glavnih uzroka islamofobije i teorija zavjere koje su potakli političari i mediji bosanskih Srba. Slično kao u 2018. godini, u porastu je islamofobna retorika političkih ličnosti i medija. U odnosu na fizičke napade, 2019. je bila godina u kojoj je broj napada bio nešto veći nego 2018. godine.

Šestog marta Memorijalni centar u Potočarima oskrnavljen je vrećom svinjskih crijeva. Nisvet Mujanović, predsjednik Upravnog odbora Memorijala, izjavio je da se sve desilo u vrijeme pravoslavnih praznika, kada je često klanje svinja. Prvog januara objavljen je video na kojem se vidi Aleksandar Mlađenović, pravoslavni svećenik iz Srebrenice, koji na Badnjak predvodi skupinu ljudi koji pjevaju četničke pjesme. Samo mjesec dana prije ove provokacije svećenik je zajedno s lokalnim imamom i još jednim svećenikom podijelio zajedničku fotografiju na svom profilu na Facebooku. Osmog januara dva srpska pripadnika Oružanih snaga BiH viđena su na snimci kako pjevaju pjesme koje sadrže govor mržnje prema muslimanima. Video je podijeljen na njihovom računu na Instagramu. Trinaestog januara mladić Tomislav Zelenika ažurirao je svoj status na Facebooku, tvrdeći da su bošnjački muslimani najveća i najopasnija prijetnja, dodajući da su “Bošnjaci genetski predodređeni za izdaju, šta očekivati ​​od ljudi čiji su preci izdali svoju vjeru?!” Taj je post kasnije objavljen na internetskoj stranici blisko povezanoj s HDZ-om BiH.

Trećeg marta održani su karnevali u nekoliko gradova u Hercegovini, gdje su ismijavani bošnjački muslimanski identitet i islamske vrijednosti. Trećeg marta ulaz u ženski dio Čaršijske džamije u Prijedoru i garaža koja je pripadala džamiji išarani su uvredljivim nacionalističkim grafitima. Počinitelji nisu uhapšeni. Jedanaestog marta u Kozarcu kod Prijedora bošnjačkog povratnika Azrina Hodžića fizički i verbalno napao je Renato Marjanović. Tri dana kasnije, prijedorska policija je uhitila Marjanovića i pustila ga dan kasnije. Od 3. marta do 21. septembra imam Emir Nuhić iz Bosanskog Novog je putem Facebooka primio prijetnje smrću od Daniela Rajkovića. Imam Nuhić sve je prijavio policiji, koja je na kraju uhapsila Rajkovića.

Desetog marta pripadnici četničkog “Ravnogorskog pokreta”, neofašističke srpske nacionalističke paravojne organizacije, paradirali su kroz Višegrad. Pjevali su pjesme prijeteći Bošnjacima stihovima poput “Bit će pakla i krvava Drina, evo dolazi četnik sa srpskih planina”. Desetog aprila, dok je još bila u izgradnji, džamija Arnaudija u Banjoj Luci je oskrnavljena. Počinioci su, između ostalog, iscrtali ogromne nacističke svastike i srpske nacionalističke simbole. Petog maja Bošnjaci u džamiji u Bosanskoj Gradiški bili su izloženi prijetnjama i srpskim nacionalističkim četničkim pjesmama uoči ramazana. Kolona automobila kružila je oko džamije, a osobe u njima su, oponašajući oružje u svojim rukama, ciljale i pucale na džamiju.

Trinaestog maja nepoznati počinioci uništili su zastave BiH i Islamske zajednice ispred džamije u Novoj Kasabi tokom ramazana. Prvog juna u Rogatici je komšija lopatom napao bošnjačkog povratnika Elvira Bahtu. Bahtu je ispred kuće dočekao komšija koji mu je psovao “tursku” majku i uništio automobil. Osmog juna nekoliko je počinioca uništilo četiri nadgrobna spomenika na muslimanskom groblju Kazanbašča u Zvorniku. Šestog juna na muslimanskim vjerskim objektima u Bijeljini zalijepljeno je nekoliko srpskih nacionalističkih naljepnica koje se odnose na Genocid u Srebrenici i drugi uvredljivi zapisi. Devetnaestog jula skupina mladih srpskih nacionalista okupila se ispred zgrade Medžlisa u Trebinju i pjevala nacionalističke pjesme. Sat iza ponoći 25. jula pet mladića (od kojih su tri maloljetna) razvalili su ogradu džamije u Zvorniku. Srbin iz Nevesinja pretukao je Roma psujući mu muslimansku i balijsku majku. Napad su snimili prolaznici, a na snimku se vide dva policajca koja stoje i ne interveniraju. Dana 17. augusta službenici Policijske stanice u Banjoj Luci uhapsili su muškarca s inicijalima D. V. za verbalno zlostavljanje lokalnog imama ispred džamije.

SMANJEN BROJ ZAPOSLENIH

Još jedna zabrinjavajuća činjenica jeste da se smanjuje broj Bošnjaka koji žive i rade u entitetu Republika Srpska. U entitetskim institucijama, od ukupno 5.066 zaposlenih, samo 43 su Bošnjaci. Ovaj trend odlaska Bošnjaka iz Republike Srpske rezultat je neprestane neugodne i diskriminirajuće atmosfere nad zaposlenima. U 2019. godini je zabilježen kontinuitet uskraćivanja prava bošnjačkim povratnicima na učenje bosanskog jezika u RS-u. Ovo je ozbiljno kršenje ustavnog prava bošnjačke djece da u školama u entitetu sa srpskom većinom uče nacionalnu grupu predmeta. Kao rezultat ove diskriminacije, 2016. godine nekoliko bošnjačkih povratničkih zajednica odbilo je upisati svoju djecu u školu. Kao rezultat toga, Islamska zajednica osigurala je privremene improvizirane škole u kojima se djeca podučavaju u skladu s nacionalnim kurikulumom BiH, a nastavnici su dovedeni iz Federacije BiH. Pitanje diskriminacije u obrazovanju vidljivo je i u područjima u kojima dominiraju Hrvati, gdje postoji koncept “dvije škole pod jednim krovom”. Ovo je segregacija u stilu aparthejda, gdje, primjerice, djeca Bošnjaka i Hrvata odvojeno pohađaju školu.

U 2019. godini uvećan je broj izjava lokalnih i regionalnih političkih aktera koji su koristili islamofobnu retoriku kako bi potkopali Bosnu i Hercegovinu i prikazali je kao radikalno muslimansko utočište. O tome su govorili političari bosanskih Srba i bosanskih Hrvata, kao i srpski i hrvatski političari. Međutim, najopasnija retorika dolazila je od stranih dostojanstvenika.

Hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović tokom sastanka u Izraelu s izraelskim predsjednikom Reuvenom Rivlinom tvrdila je da je Bosna i Hercegovina “vrlo nestabilna i da su je u nekim aspektima preuzeli ljudi koji imaju veze s Iranom i terorističke organizacije. Zemlju sada kontrolira militantni islam”, kazala je. Francuski predsjednik Emmanuel Macron izjavio je u intervjuu listu The Economist: “Ako vas brine ova regija, prvo pitanje nije Makedonija niti Albanija, to je Bosna i Hercegovina. Vremenska bomba koja otkucava odmah pored Hrvatske i koja se suočava s problemom povratka džihadista jeste Bosna i Hercegovina.”

Tokom sudjelovanja na ekonomskom forumu na Jahorini srpska premijerka Ana Brnabić označila je Genocid u Srebrenici kao “nesporazum”. Jedan od najzabrinjavajućih događaja bila je false flag operacija hrvatske obavještajne agencije koju je razotkrila bosanskohercegovačka obavještajna agencija u martu 2019. Portal Žurnal objavio je dokaze o tome kako je hrvatska obavještajna služba uz pomoć hrvatskih diplomata u Bosni željela diskreditirati Bosnu i Hercegovinu kao “zemlju radikalnog islamskog terorizma” podmetanjem oružja u nekoliko džamija u BiH. Pored toga, neki od političara glorificirali su ratne zločince. Jelena Trivić, zastupnica PDP-a u Skupštini RS-a, objavila je fotografiju nacističkog saradnika iz Drugog svjetskog rata, ratnog zločinca Draže Mihailovića na svom računu na Facebooku.

Antibosanske osjećaje u medijima pratila je islamofobna retorika. Izjave u medijima obično su povezane s BiH, bošnjačkim političarima ili bivšim oficirima Armije RBiH. Te je izjave davala grupa već poznatih samoproglašenih stručnjaka. Dva glavna događaja koja su pokrenula islamofobnu i antimuslimansku retoriku 2019. godine bili su takozvana migrantska kriza i povratak bivših boraca iz Sirije. Uz to, antibosansku i antimuslimansku retoriku pokrenula je i afera “Peter Handke”.

U januaru 2019. godine novoimenovani banjalučki muftija Nusret Abdibegović proglašen je za “mudžahedina” i “britanskog špijuna” od strane srpskog tabloida Vesti. Zatim je tvrdnja ponovno objavljena na nekoliko web-portala, uključujući web-stranicu Radio-televizije Republike Srpske. Predsjednik RS-a Milorad Dodik iskoristio je povratak bivših boraca iz Sirije kako bi povećao napetosti u zemlji. U novembru 2019. godine brojni su mediji ispratili izdavanje knjige Ilije Brankovića, bivšeg generala JNA. U knjizi se tvrdi da je Armija BiH granatirala svoje građane u Tuzli u maju 1995. kako bi se za to okrivili Srbi. Ovakva vrsta retorike slična je političkim i medijskim pokušajima negiranja Genocida u Srebrenici i Opsade Sarajeva.

(NE)RAD PRAVOSUĐA

Zločini iz mržnje u Bosni i Hercegovini rijetko su prijavljivani i rijetko procesuirani. Dragica Tojagić, glasnogovornica tužiteljstva Republike Srpske, izjavila je da u 2018. i 2017. “nije bilo potvrđenih optužnica za zločine iz mržnje”. No, donesene su dvije presude, što se može smatrati pozitivnim znakom. U oktobru 2019. Evropski sud za ljudska prava donio je odluku da crkva koja je bespravno sagrađena u dvorištu kuće Fate Orlović u Konjević-Polju, u blizini Srebrenice, mora biti uklonjena u roku od tri mjeseca. Vrhovni sud RS-a u decembru 2019. donio je odluku da djeca bošnjačke nacionalnosti u OŠ “Sveti Sava” u Vrbanjcima kod Kotor-Varoši mogu učiti bosanski jezik. To je rezultat šestogodišnje pravne borbe bošnjačkih povratnika čija djeca pohađaju školu.

Društveni mediji na internetu i dalje su glavni izvor antimuslimanske netrpeljivosti i islamofobne retorike na mreži. Nekoliko stranica na Facebooku koje uglavnom predstavljaju srpske nacionalističke grupe objavilo je članke koji šire strah od Bošnjaka i kojima se poriče Genocid. Jedan takav primjer jeste stranica Srbija naša zemlja, zatvorena 2019. godine. Uz to, nekoliko portala bosanskih Hrvata, poput Poskok.info, nastavilo je svoj antibošnjački diskurs koristeći islamofobnu retoriku. Jedan od najzloglasnijih primjera jeste “Ukloni kebab”, kojim se “kebab” koristi kao sinonim za muslimane. Ovu retoriku koriste bijeli ekstremisti širom svijeta.

Središnje figure širenja islamofobije u BiH mogu se podijeliti u tri kategorije. Prvo, akademski i poluakademski krugovi u Srbiji i Republici Srpskoj, od kojih su najpoznatiji srpski “stručnjaci” za sigurnost, terorizam i islam, poput Predraga Ćeranića, Miroljuba Jevtića, Dževada Galijaševića i Darka Trifunovića. Drugo, nekoliko visokih dužnosnika Srpske pravoslavne crkve poput biskupa Amfilohija i patrijarha Irineja. Treća kategorija jesu političari i uključuju lokalne bosanske Srbe i bosanske Hrvate, kao i hrvatske i srpske političare poput Milorada Dodika i Marija Karamatića. U većini slučajeva to su izabrani zastupnici u skupštinskim skupštinama. Ovi politički subjekti daju izjave koje su antimuslimanske i islamofobne, usmjerene prema bošnjačkim muslimanima i njihovim političkim i vjerskim ustanovama.