Kako spasiti domaći turizam? Možda nije dovoljno za spas, ali vrijeme je da svi pokažemo dozu solidarnosti prema turističkim radnicima u Bosni i Hercegovini i da ove godine odmore provodimo u vlastitoj zemlji. Imamo kvalitetnih turističkih destinacija, ljepota od kojih zastaje dah, mnogo toga što smo trebali posjetiti i vidjeti, a još nismo. Vrijeme je da to učinimo.

Piše: Jakub SALKIĆ

Fotografije: Velija HASANBEGOVIĆ

Trenutno stanje u bosanskohercegovačkom turizmu, a nije mnogo bolje ni u drugim državama, takvo je da se turistički radnici pitaju mogu li uopće opstati ove godine. Stranih turista nema. Restrikcije u vezi s putovanjima, slabljenje kupovne moći, još prisutan strah od virusa Covid-19 i mogućih komplikacija tokom putovanja odvraćaju turiste od putovanja van granica svojih zemalja. Primjera radi, Mostar kao najposjećenija turistička destinacija u Bosni i Hercegovini skoro je pust. Tokom vikenda u pojedinim trenucima na Starom mostu možete vidjeti tek 5-6 osoba, od toga su dvojica skakača koji bezuspješno pokušavaju od posjetilaca skupiti nešto novca za skok u Neretvu. Ranije je stanje bilo takvo da se čovjek jedva probije kroz masu posjetilaca da pređe preko Starog mosta. Ponuda ugostiteljskih objekata ovih dana je “sve u pola cijene”. Ako ugostitelje upitate kakvo je stanje, reći će vam da je ovih dana tako da samo vikendom imaju nešto prometa, radnim danima se radnje zatvaraju u dva poslije podne. Posjetioci su vikendom uglavnom bh. građani. Može se vidjeti još pokoji gost iz Hrvatske ili Srbije i to je to.

Kako onda spasiti domaći turizam? Možda nije dovoljno za spas, ali vrijeme je da svi pokažemo dozu solidarnosti prema turističkim radnicima u Bosni i Hercegovini i da ove godine odmore provodimo u vlastitoj zemlji. Imamo zaista kvalitetnih turističkih destinacija, ljepota od kojih zastaje dah, mnogo toga što smo trebali posjetiti i vidjeti, a još nismo. Vrijeme je da to učinimo. U narednih nekoliko brojeva Stava predstavit ćemo vam turističke bisere naše zemlje. Krenut ćemo od Bosanske krajine.

Kastel

Na lijevoj obali Vrbasa, u srcu Banje Luke, smještena je tvrđava Kastel, najstariji historijski spomenik ovog grada. Arheološki ostaci neolitskog gradinskog naselja, rimska keramika i novac svjedoče kako je ovo područje kontinuirano bilo naseljeno još od doba neolita. U vrijeme Ferhad-paše Sokolovića, koji je sjedište Bosanskog pašaluka kojim je upravljao premjestio iz Travnika u Banju Luku, počinje razvoj tvrđave i naselja oko nje.

Tvrđava Kastel danas je mirna oaza u centru grada, inspirativna lokacija za fotografiranje, mjesto za druženje s porodicom i prijateljima, s odličnim restoranom, galerijom i igralištem za djecu. Tokom ljeta je ona domaćin brojnih festivala i koncerata.

Dajak

Vrbas je jedna od najljepših rijeka u Bosni i Hercegovini, a čamac pod nazivom dajak specifičan je samo za ovu rijeku i Banju Luku te je s vremenom postao simbol grada. Ako želite autentično iskustvo, odaberite turističku turu vožnje dajakom.

Ferhadija

Najljepšu banjalučku džamiju Ferhadiju podigao je veliki Ferhad-paša Sokolović 1579. godine, novcem datim za otkup austrijskog princa. Srbi su je srušili tokom Agresije na Bosnu i Hercegovinu, a obnovljena je i ponovo otvorena 7. maja 2016. godine u istom onom sjaju u kojem je bila, zahvaljujući korištenju identičnog materijala tokom obnove, odnosno ponovne izgradnje.

Rafting

Da biste doživjeli pravi šarm i ljepotu Banje Luke, obavezno isprobajte rafting na Vrbasu, jer Vrbas je jedna od najboljih evropskih rijeka za rafting.

Kod Muje

Naravno, Banja Luka poznata je i po banjalučkim ćevapima, posebnim po izgledu, okusu i načinu serviranja. Banjalučani kažu da su ćevapi najbolji kod Muje.

Plaže

U vrelim ljetnim danima u Banjoj Luci svakako treba posjetiti i kupališta. Na plaži koja se zove Vrućica nalazi se više banja, među kojima su i banja “Direklija”, koja je dobila ime po dva kamena direka koji datiraju iz rimskog doba. Jedan je polomljen, a jedan je na Kastelu. Tu su i ostale banje: Kraljičina banja ili Kraljičina ilidža i ljekoviti izvor Šugavica.

Bihać

Smješten na sjeverozapadu Bosne i Hercegovine, stoljećima vjerni čuvar nemirnih bosanskih granica, Bihać je bio i ostao istureno krajište na vjetrometini krvavih ratova i sukoba velikih svjetskih carstava. Grad je smješten u kotlini na obalama najčistije rijeke na Balkanu koja mu daje posebnu čar i stoljećima mami uzdahe brojnih posjetilaca, ali i samih Bišćana.

Prvi dokument u kojem se spominje Bihać kao grad potječe iz 1260. godine. Historičarima je poznato da je u tom razdoblju grad imao sedam crkava, među kojima je najveća bila gradska Crkva sv. Antuna. Osmanlijskim osvajanjem Bihaća 1592. godine ta je crkva pretvorena u džamiju koja je dobila naziv Fethija (osvojena).

Kapetanova kula, Crkva sv. Ante Padovanskog, nekad jedna od najvećih katoličkih bogomolja, turbe koje potječe iz vremena austrougarske okupacije Bihaća, džamija Fethija i bedemi koji još prkose vremenu podsjećajući na davna vremena ponosa i slave najvredniji su kulturno-historijski spomenici u samom centru grada.

Nacionalni park “Una”

Nacionalni park “Una” prostire se dolinom gornjeg toka Une kao i oko kanjona rijeke Unac, desne pritoke Une, sve do rječice Krke na zapadu. Ovo je možda i najljepše mjesto u cijeloj Bosni i Hercegovini, a vjerovatno i najuređenija turistička destinacija. Ulaz u NP “Una” za odrasle osobe jeste 7 maraka, za djecu od 7 do 12 godina 5 maraka, a za djecu mlađu od 7 godina i penzionere ulaz je besplatan. Unutar Nacionalnog parka u ponudi su brojni turistički sadržaji, od smještaja i restorana do turističkih tura raznih vrsta. Možete voziti bicikl uređenim biciklističkim stazama, šetati Nacionalnim parkom, iskusiti adrenalinske sportove poput raftinga ili se opredijeliti za mirniju varijantu uživanja poput ribarenja.

Štrbački buk

U NP “Una” svakako treba posjetiti Štrbački buk, koji predstavlja najviši i najspektakularniji vodopad u Nacionalnom parku. Početkom 20. stoljeća obale ovog vodopada krasili su brojni unski mlinovi što podsjećaju na sojenice, nastambe prahistorijskog plemena Japodi.

Martinbrod

Uzvodno od Štrbačkog buka u pravcu Kulen-Vakufa nalaze se Martinbrodski slapovi, koji predstavljaju najveći kompleks slapova na Uni. Pored Milančevog buka, u Martinbrodu možete vidjeti mnoštvo drugih slapova, kaskada i bazena koji se prostiru kroz naselje do ušća rječice Unac u Unu. U strasnom zagrljaju dviju rijeka, na ušću Unca u Unu, ljubomorno čuva svoje čari neponovljiva i vjekovima nedirnuta prirodna ljepota, naseobina Martinbrod. U današnjem Martinbrodu nalazi se pravoslavni manastir Rmanj, koji predstavlja važno duhovno središte sjeverne tromeđe (trograničja Bosne, Like i Dalmacije). Narodna tradicija pripisuje njegovo podizanje Katarini Branković (1418/19–1492), kćerki srpskog despota Đurđa Brankovića, i bizantijske princeze Jerine Kantakuzin, a supruzi grofa Urliha II Celjskog.

Kulen-Vakuf

Najveće mjesto u Nacionalnom parku i od davnina predstavlja važno čvorište puteva. U vrijeme Rimskog carstva tuda je prolazila cesta koja je od Zadra povezivala rimske provincije Dalmaciju i Panoniju. Kasaba Džisr-i-kebir (Veliki most) na rijeci Uni, kako se prvobitno nazivao današnji Kulen-Vakuf, osnovana je podizanjem džamije sultana Ahmeda I (1603–1617). Mjesto neslužbeno mijenja ime u 18. stoljeću, od kada se prema vakifu naziva Palanka Mahmut-paše Kulenovića, a u 19. stoljeću mjesto dobija današnji naziv Kulen-Vakuf. Iznad mjesta s lijeve strane Une i njene pritoke Ostrovice dominira istoimena srednjovjekovna i osmanska utvrda Ostrovica, a s desne još vidljivi ostaci osmanske utvrde Havala.

Japodski otoci

Smješteni su na vrlo karakterističnoj lokaciji, prirodnim adama. Pet unskih otoka isprepletenih slapovima i rijekom Unom bajkovit su prizor prirodne ljepote. Na Japodskim otocima možete pronaći prostrani restoran, te uređenu baštu uz rijeku Unu, teren za rekreaciju i sve druge potrepštine.

Stari grad Ostrožac

Nalazi se u Cazinu i jedna je od najneobičnijih znamenitosti Krajine. Grad Ostrožac podignut je na uzvisini iznad krajiške krasotice, rijeke Une. Njegova tvrđava velikih dimenzija predstavlja unikatnu sintezu različitih arhitektonskih stilova, koja i dan-danas mnoge prolaznike ostavlja bez riječi. Stari grad Ostrožac, u današnjem obliku i dimenzijama, sazdan je u četiri vremenske epohe. Najstariji dio, promjera 45-50 metara, porijeklo vuče iz 13. stoljeća, ili preciznije 1286. godine, kada se u historijskim izvorima prvi put spominje grad Ostrožac, i to kao posjed knezova Babonića, hrvatske plemićke porodice. Osmanlije su 1579. zauzele tvrđavu. Utvrđenje je dugo oko 185 metara, a širina varira od 30 do 80 metara. Na južnom dijelu grada sagrađen je “konak”, rezidencijalna zgrada, stan kapetana ostroških. Porodica Beširević je, zbog dugog gospodarenja Ostrošcem, dobila nasljedno pravo na stari grad i utvrdu. Po toj je osnovi Mehmedbeg Beširević ostrožački grad prodao grofu Lotharu von Berksu, koji je u razdoblju od 1896. do 1905. bio načelnik Bihaćkog okruga. Lothar von Berks, vitez malteškog reda, restaurirao je stari grad Ostrožac i u njemu podigao svoj dvorac, izgrađen u neogotičkom stilu, u koji se s porodicom nastanio 1902. godine. Ostrožac je bio vlasništvo Berksovih sve do 1946. godine, kada je uslijedila nacionalizacija, a dvorac stavljen pod zaštitu države, tadašnje FNRJ. Posljednje historijsko poglavlje stare utvrde i dvorca Ostrožac, nakon Babonića, Osmanlija i Berksovih, počelo je 1969. godine, kada je na inicijativu Republičkog fonda za unapređenje kulturnih djelatnosti osnovana Kolonija skulptora “Ostrožac”. U tom periodu među zidinama grada Ostrošca nastalo je na stotine skulptura koje su ostavili čuveni klesari iz cijelog svijeta, a mnogi autori nazivaju je “galerijom pod vedrim nebom”.

Stari grad u Velikoj Kladuši

Kao i mnoge tvrđave u Bosni i Hercegovini, krije svoje znamenitosti i bogatu historijsku ostavštinu. Najstariji dio grada onaj je središnji opasan visokim i tvrdim, okruglim bedemom, a u grad se ulazilo uskim stepenicama. Posebna atrakcija ljetni je amfiteatar koji se nalazi unutar samih zidina grada. Stari grad uređen je kao hotelsko-turistička cjelina, u čijem se sastavu nalazi 16 objekata izgrađenih u starobosanskom stilu. Čvrste zidine okružuje gusta borova šuma, što daje posebnu notu ovom mjestu.

Vodopad Blihe nalazi se na putu Sanski Most – Lušci Palanka. Sam prizor vode koja se lomi i pada niz grbavu stijenu jeste predivan. Vodopad Blihe – “Blihin skok” predstavlja prirodnu zanimljivost pa je stavljen pod zaštitu kao spomenik prirode. Lokalno stanovništvo masovno dolazi ovdje u potrazi za osvježenjem u toku vrelih ljetnih dana.

Stari grad Ključ

Biser naše srednjovjekovne baštine i arhitekture koji predstavlja kulturno bogatstvo velike historijske vrijednosti. Njegovi gospodari bili su moćno plemstvo iz doline rijeke Sane Stjepanići (Hrvatinići), koji su pripadali Crkvi bosanskoj (bogumilima). Ključ je posljednja prijestolnica bosanskog kralja Stjepana Tomaševića, koji se pred Osmanlijama povlači iz Jajca u Ključ, pa grad s pravom dobija epitet kraljevskog grada. Pod drevnim gradom Ključem odigrala se posljednja epizoda između bosanske i osmanlijske vojske kojom je označen kraj samostalnosti srednjovjekovne bosanske države.

Stari grad Ključ nalazi se u borovoj šumi. Restaurirana je i obnovljena Tabor kula i druga, mala kula u skladu s njenim izgledom u 15. stoljeću, a asfaltiran je i prilazni put gradu. Urađene su pješačke staze kojima je omogućeno sigurno i nesmetano kretanje po kompleksu Starog grada. Stari grad Ključ neodoljivo podsjeća na zamkove iz bajki, što on i jeste, vječita bajka i misterija za sve njegove posjetioce.

Jajce stari grad

Tvrđava na vrhu grada najuočljivija je i najimpozantnija građevina u Jajcu. Njena je izgradnja označila nastanak grada Jajca, a pretpostavlja se da je sagrađena u 13. stoljeću. Građena je i pregrađivana tokom nekoliko stoljeća. Jajce sa značajnim razlogom nosi epitet kraljevskog grada. Bio je prijestolnica bosanskih kraljeva. U njemu je stolovao i okončao i posljednji bosanski kralj Stjepan Tomašević. S tvrđave se pruža pogled na Jajce i stari grad, koji odiše ambijentom starih bosanskih kuća i ulica.

Plivski vodopad

Kažu da je među 12 najljepših na zemaljskoj kugli, nalazi se u Jajcu, a poseban je i po tome što je jedini u svijetu koji se nalazi u samom centru grada. Svake godine prve subote u augustu tradicionalno se održavaju “Međunarodni takmičarski skokovi s Vodopada”. Prirodna ljepota od koje zastaje dah, različiti kulturni i sportski događaji i odlična smještajna ponuda čine da Jajce bude jedan od posjećenijih turističkih gradova u BiH.

Plivska jezera

Na svega pet kilometara od Jajca nalaze se Veliko i Malo Plivsko jezero. Nastala su transformacijom toka rijeke Plive i najveća su prirodna akumulacija u našoj državi, te jedan od bisera ponude zbog koje morate posjetiti Jajce i okolinu.

Između Velikog i Malog Plivskog jezera na sedrenoj barijeri izgrađene su plivske vodenice, koje se u Jajcu popularno nazivaju i mlinčići. Dvadeset vodenica pokrivenih šindrom izgrađeno je od hrastovog drveta prije više stotina godina. One su sjajno očuvan prikaz lokalne tesarske vještine i tradicionalnog načina građenja i idealan motiv za fotografije.

Zbog prirodne, historijske, arhitektonske, geološke i naučne vrijednosti, Kulturni krajolik – Plivska jezera s kompleksom vodenica (mlinova) na rijeci Plivi 2009. godine proglašen je nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.