Ovih dana jedina dobra vijest jeste da se probosanski blok okupio u Srebrenici i da će zajedno nastupiti na lokalnim izborima. Svi osim SDP-a, koji se nije udostojio ni odgovoriti na poziv iz Srebrenice.
 koja liči na puzajući državni udar, dio se bošnjačke opozicije odlučio na proteste koje je organizirao unjkavi “američki prijatelj” Hadžikadić.</p>
<p>Dakle, dok se sve trese, dok su srpski, ali i hrvatski politički topovi okrenuti na Bošnjake, “tetkice” iz inostranstva odlučile su se da izađu na ulice i poruče: “Dosta je šutnje” – kao da do sada nisu bili dovoljno glasni, kao da nemaju podršku gotovo svih jačih medija u BiH, kao da nisu sve ovo vrijeme glasno lajali na vlast i bošnjačku nacionalnu poziciju i cjepkali je unedogled. Stoga, unekoliko situacija liči na 1992. godinu, a tetkicama iz inostranstva pridružile su se i domaće babice iz opozicije koje bi se željele poroditi u vlast. No ubrzo smo vidjeli da su se tetkice i babice počupale oko toga ko je glavni opozicionar i ko će nositi barjak tetičnjaka.</p>
<p>Naime, Hadžikadić je zaljubljen u sebe baš koliko i Konaković, a momci iz SDP-a još se uvijek ne mogu dogovoriti hoće li hvatati tuđe žene i oplođivati ih po sarajevskim stanovima ili će u dizajnerskoj odjeći voditi narod u bolju budućnost. Bez obzira što se ne mogu i neće moći dogovoriti ko će biti glavna tetkica, s takvima uvijek treba biti na oprezu, uvijek imati jedno oko otvoreno. Možemo primijetiti i to da su sarajevski protesti, brojčano puno slabiji nego su to mediji željeli pokazati, ustvari blijeda replika protesta koje posljednju godinu provodi srbijanska opozicija protiv Vučića. Zanemaruje se i to da je srbijanska opozicija na ulicama još tvrđa nacionalistička struja, još desnija i radikalnija od Vučića, dok se liberalna Srbija drži postrance. U Srbiji su čak i tetkice četnici, što naravno dokazuje i njihova premijerka, kojoj ni promjena spolnih polova nije umanjila pročetničke sentimente. A naše tetkice ni same ne znaju šta su, međutim, vrlo su glasne i u vrlo teškoj situaciji doprinose još težoj.</p>
<p>Istom se sarajevska medijska kominterna počela buniti kada je najavljena smjena direktorice TVSA Duške Jurišić. A ko ju je postavio: duh sveti ili sarajevska šestorka koje je bila na vlasti 2019? Ko ju je postavio: politika ili njen dosadašnji profesionalni angažman? Pa zašto odgovarati na očigledno, zašto se praviti mutav sada kada je druga politika smjenjuje? Dvoličnost je ovih dana na tolikom stepenu da nakon ramazana slobodno možemo reći – ŠEJTANI SU SE ODVEZALI!</p>
<p>Da se mora biti stalno budan u odnosima s koalicijskim partnerima, pokazuju i postupci Fahrudina Radončića, koji je u jeku političke krize napustio kormilo u Ministarstvu sigurnosti te ga prepustio Nedeljku Joviću, svom zamjeniku iz reda zvorničke žandarmerije, do izbora novog ministra kada do njega dođe, a može se odgađati unedogled.</p>
<p>Uz to, Radončić i njegova politička grupacija traže smjenu Federalne vlade, koja ionako čeka imenovanje nove vlade s obzirom na rezultate izbora 2018. godine. Budući da znamo da nije riječ o pomućenoj pameti, sigurni smo da se radi o političkim igricama koje imaju veze s izbornom godinom i pokušajem slabljenja pozicije predsjednika SDA Bakira Izetbegovića. Radončić se izmiče s državnog nivoa, ostaje na federalnom, koji će biti blokiran do daljnjeg, i neće napustiti pozicije na kantonalnom nivou jer mu kadrovske pozicije trebaju da drži ionako slabašnu stranku na okupu. Déjà vu!</p>
<p>Ovih dana jedina dobra vijest jeste da se probosanski blok okupio u Srebrenici i da će zajedno nastupiti na lokalnim izborima. Svi osim SDP-a, koji se nije udostojio ni odgovoriti na poziv iz Srebrenice.</p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
Sljedeći članak
Puzajući državni udar
PROČITAJTE I...
NALAZITE SE U ARHIVI: Posjetite nas na novom portalu sedmičnika STAV
Posjetite nas na redizajniranom portalu sedmičnog lista "STAV"(www.stav.ba). Trenutno se nalazite na stranici arhiva (arhiv.stav.ba.).
Za šta smo se borili
Da Zetra ne bude Manjača. Da Holiday Inn ne postane Vilina vlas. Da oca i majku ne tražim po Tomašicama. Da se Sarajevo ne zove Srebrenica. Da ne vučem za rukav Amora Mašovića.