“Sejjid Imadeddin Nasimi: stihovi koji pozivaju na savršenstvo”, sastavio: Akram Bagirov, “Blicdruk” d. o. o., Sarajevo, 2020. godine, 238 stranica
; Nasimija u svojoj poeziji spominju bošnjački divanski pjesnici poput Vahdetija iz Dobruna i Alauddina Sabita Užičanina… Sve su ovo neumoljivi dokazi o prisutnosti Nasimijeve ostavštine u našoj tradiciji, izgubljene u maglinama naše kulturne historije. Pa ko je Nasimi, taj čuveni pjesnik?</p>
<p>Kako u predgovoru piše Tejmur Kerimli, Sejjid Imadeddin Nasimi (1369–1417) jedan je od najvećih mislilaca i uglednika azerbejdžanskog naroda 14. stoljeća. “Pjesnik je stvarao i pisao svoja djela na sva tri književna jezika islamskog istoka. Ali najpoznatiji je po svojim besmrtnim gazelima (kratke lirske poetske forme), napisanim na azerbejdžansko-turkijskom jeziku”, ističe Kerimli. Detalji o pjesnikovom životu izgubljeni su maglini stvarnosti, legendi i predaja. Nakon što je pristupio hurufijskom tarikatu 1387. godine, Nasimi je počeo putovati gradovima islamskog svijeta pjevajući o čudesnim otkrovenjima i uzvišenoj Istini do koje je došao. Ulema njegovog vremena smatrala je njegove pjesme provokacijom, bogohuljenjem koje mora biti kažnjeno.</p>
<p>Prema predaji koju navodi Kerimli, jedan Nasimijev učenik bio je pritvoren i osuđen na smrt jer je čitao Nasimijeve gazele. Kad je doveden na mjesto egzekucije, Nasimi je izašao iz gomile i saopćio da je on autor tih stihova. Tako je spasio mladića, ali je onda sam osuđen na smrt. Čak ni užasno mučenje nije moglo slomiti njegovu vjeru. Nakon što je zbog gubitka krvi postao blijed, čuo je jednog od egzekutora da ga pita zašto je problijedio ako je Istina u njemu, kako je to isticao u svojim pjesmama. Na to je Nasimi, skupivši posljednje atome snage, odgovorio: “Ja sam Sunce Istine, dižem se ka nebesima Vječnosti. A na svome zalasku Sunce blijedi.”</p>
<p> </p>
<p> </p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
Prethodni članak
Nije sve baš tako crno
PROČITAJTE I...
UZ 31. GODIŠNJICU SMRTI ĆAMILA SIJARIĆA
Zasnovana na magmi nacionalnog bića, na buntovnoj i polivalentnoj leksičkoj podlozi, na vreloj maštovitosti i gotovo sentimentalnoj zagrcnutosti narodnog rapsoda, poezija Ćamila Sijarića traga za suštinskim mirom, u jednoj univerzalno oblikovanoj formi, osvjetljava čovjekovu sudbinu kroz najintimniju vizuru, svoj san o mogućem spokojstvu projektuje na historijsko platno vječito živih ožiljaka stradalništva i bola kao univerzalnih i odveć ponovljivih kategorija.
Univerzalni rječnik čuda Almina Kaplana: RASKOŠNE POETSKE SLIKE
Almin Kaplan, Bukara, “Planjax”, Tešanj, 2018.