“Maske radimo od stopostotno pamučnih čaršafa koji su čekali da budu upotrijebljeni u ovoj, nažalost, prilično teškoj priči, ali hvala dragom Allahu da smo se uspjele i u ovoj situaciji snaći. Članice našeg Udruženja koje ne znaju šiti potrudile su se da doniraju čaršafe, a one koje nisu mogle učestvovati ni na ovaj način rekle su da će kupiti elastiku koju naručujemo iz Kiseljaka. Voljeli bismo da je povod našoj posjeti ljepši jer uvijek nam je drago da sarađujemo s Crvenim križom Općine Novi grad. Oni su bili okidač preko kojeg smo dobili radionicu. Nadam se da ćemo se u budućnosti i na ljepši način odužiti i pomoći i Crvenom križu i Općini Novi grad”

Piše: Edib KADIĆ

Fotografije: Velija HASANBEGOVIĆ

Građani glavnog grada Bosne i Hercegovine već su mnogo prije pojave virusa korona (COVID-19) u našoj domovini potpali pod novi trend nošenja zaštitnih maski uslijed zagađenog zraka. Prije nekoliko godina oni najzabrinutiji uveli su ovaj novi modni detalj i ne sanjajući da će ubrzo doći naredba da se bez maske ne smije izići napolje. I zaista, većina stanovnika Bosne i Hercegovine pridržava se ove naredbe i oni smjeliji koji se odvaže izići iz svojih domova skoro bez izuzetka nose masku na licu. Danas, baš kao što bi bilo itekako čudno vidjeti čovjeka koji hoda ulicom bez cipela, hlača, bez majice ili košulje, isto je tako neobično vidjeti nekoga ko slobodno hoda ulicom bez zaštitne maske. Međutim, novi trendovi doveli su do nestašice ovog “odjevnog predmeta”, pa se na vratima većine apoteka u gradu može vidjeti natpis “nemamo zaštitnih maski”, koji ljude motivira da pribjegnu ručnoj izradi.

Stoga je prošle sedmice Udruženje žrtava rata “Foča 92-95” Crvenom križu Općine Novi grad doniralo 125 zaštitnih maski, ručno izrađenih od stopostotnog pamuka. Inače, Udruženje koje je osnovano prije dvije godine oformilo je i radionicu prošlog proljeća u kojem izrađuju brojne predmete od pamuka, vune, lana i ostalih materijala. Halida Uzunović, predsjednica Udruženja žrtava rata “Foča 92-95”, kaže kako ne želi pretjerano pratiti vijesti i medije jer se time ne želi još dodatno opterećivati. “Mi, članice Udruženja, napravile smo sebi na Viberu grupu, komuniciramo po cijeli dan, dogovaramo se, razgovaramo, smijemo se, pričamo viceve, jedino što nismo fizički u radionici. Organizirali smo se jako dobro i, koliko vidim, vrlo brzo ćemo nadoći na još bolju ideju šta da radimo u budućnosti. Zaista nećemo dopustiti malom virusu da ubije duh u nama. Sretne smo i ponosne što smo danas tu. Ako je korona, pa nije život stao”, odlučno će Halida, prisjećajući se da su članovi Udruženja 1992. godine prošli jednu “koronu” u Foči koja je birala samo one koji nisu Srbi, pa ih je masovno i sistematski zatvarala, progonila, maltretirala i ubijala.

“A kao što svi vidimo, korona danas ne bira ni po vjerskom ni po bilo kojem drugom kriteriju. Ali, sve će ovo biti jučer, mi se opet uzdamo u Svevišnjeg da će nas sačuvati. Na ovu smo ideju došli kako bismo dali svoj mali doprinos u cijeloj ovoj priči. Ovo je tek početak kojim smo htjeli pokazati i dokazati onima koji su bili uz nas kada smo otvarali našu radionicu da su dobro učinili što su nam dali svoju podršku. To su prvenstveno Bošnjačka zajednica iz Foče, Općina Novi grad, štamparija našeg kolege Adnana Kolende, kao i ostali koji su bili tu uz nas. Ovo će trajati još ko zna koliko, životne navike će se promijeniti, pa ćemo možda i duže nositi ove maske nego što to sad svi mi planiramo. Ovim smo gestom htjeli dokazati da smo živi, da smo tu i da djelujemo, i to u najtežim trenucima, te da mislimo i na nama drage ljude i na cijeli naš komšiluk općine Novi Grad”, poručuje Uzunović.

Midheta Kaloper-Oruli, sekretar Udruženja žrtava rata “Foča 92-95”, nada se da će u novonastaloj situaciji konačno proraditi svijest građana u kakvu smo ozbiljnu situaciju kao društvo zapali. “Do jučer ste imali toliko plastičnih kesa i smeća po ulicama, a danas svuda naokolo možete pronaći bačene jednokratne rukavice, maske, koje ponovo mogu naštetiti nikome drugom neko nama samim. Stoga smo odlučile napraviti maske, te ih donirati Crvenom križu Općine Novi Grad. One su od pamuka, mogu se više puta prati, dugotrajnije su i, vjerujemo, efikasnije od onih jednokratnih. Mi imamo svoju radionicu i trudimo se da pratimo situaciju u koju je naše društvo zapalo, kao i njegove potrebe. Prije nevolje koja je zadesila cijeli svijet, pa i našu domovinu, šili smo cekere da bismo povukli plastične kese iz upotrebe koliko je god to više bilo moguće. Kada nas je ovo zadesilo, odmah smo uvidjeli da postoji velika nestašica maski za lice, koje je u međuvremenu postalo obavezno nositi. Odmah smo se dale na posao da sašijemo određen broj maski koje će ljudima dobro doći. Čitali smo u medijima i na portalima da onih jednokratnih maski više nema nigdje kupiti, a o ovim pamučnim neću ni da govorim. Također, i ako ih neko uspije sada u ovoj situaciji naći, onda im je cijena enormno visoka, što dosta naših građana sebi ne može priuštiti.”

S obzirom na to da se članice ne mogu više okupljati u radionici, jer je svim građanima ograničeno kretanje, a i gradski prijevoz je obustavljen, došle su na ideju da iz svoje radionice uzmu mašine za šivenje i sve ostalo što im je potrebno i da uz dobru koordinaciju rade od kuće. Već su i nekim drugim udruženjima podijelili maske, kao i firmama koje su im pomogle kada su trebale otvoriti radionicu, a zatim su došli na red i komšije, porodica, prijatelji, poznanici, kao i svi za koje su znali da su im maske potrebne.

“Maske radimo od stopostotno pamučnih čaršafa koji su čekali da budu upotrijebljeni u ovoj, nažalost, prilično teškoj priči, ali hvala dragom Allahu da smo se uspjele i u ovoj situaciji snaći. Članice našeg Udruženja koje ne znaju šiti potrudile su se da doniraju čaršafe, a one koje nisu mogle učestvovati ni na ovaj način rekle su da će kupiti elastiku koju naručujemo iz Kiseljaka. Voljeli bismo da je povod našoj posjeti ljepši jer uvijek nam je drago da sarađujemo s Crvenim križom Općine Novi grad. Oni su bili okidač preko kojeg smo dobili radionicu. Nadam se da ćemo se u budućnosti i na ljepši način odužiti i pomoći i Crvenom križu i Općini Novi grad”, kazala je Kaloper-Oruli.

Stanje u Crvenom križu Općine Novi grad trenutno nije na zavidnom nivou. Od stotinjak volontera koji su tu uvijek na raspolaganju, nakon pojave COVIDA-19, ostalo ih je svega četrnaest. Volonteri Crvenog križa Novi Grad uglavnom su maloljetni i većina ih se povukla jer se brinu za svoje zdravlje, za zdravlje svojih roditelja, deda i nana. Iz ove novogradske podružnice poručuju da im je primarna uloga u ovoj situaciji da budu na usluzi građanima koji su stariji od 65 godina i koji u gradu trenutno nemaju nikog svog bližnjeg.

Nađa Hadžimurtezić, volonter Crvenog križa, koja je tu godinama, kaže da dosta starijih ljudi koji su u potrebi imaju djecu koja bi im pomogla, ali da oni žive ili u drugim državama, ili na drugim kontinentima. “Oni nas pozovu, kažu nam svoje potrebe – ili je to kupovina, ili je riječ o podizanju lijekova iz apoteke – i onda im sve to što je potrebno dostavimo u toku dana. To su ljudi kojima je zaista potrebna pomoć. Dnevno imamo od petnaest do dvadeset takvih slučajeva. Prikupimo sve pozive, kažemo im da ćemo doći poslije 13 sati, svi imamo uniforme i akreditacije, tako da nas mogu prepoznati da ne bi bilo kakvih nedoumica. Pokrivamo cijelu općinu Novi Grad, a svaka općinska organizacija ima svoje volontere i ovih dana, manje-više, svi rade na ovakav ili sličan način”, naglašava Hadžimurtezić.

Crveni križ Općine Novi Grad nema svoje vozilo, pa je Kantonalna uprava civilne zaštite prihvatila da im se stavi na raspolaganje. Međutim, s obzirom na to da oni ovih dana rade masovnu dezinfekciju na području općine Novi Grad, tvrdi Hadžimurtezić, jučer su imali situaciju u kojoj im nisu mogli ustupiti vozilo. “Jer, kada oni dođu po nas, to traje sigurno između tri i četiri sata dok mi odemo na adresu, uzmemo spisak i novac, odemo u kupovinu pa im se ponovo vratimo. Tako na svaku adresu. Zbog toga je gospođa Rezama Musić, sekretar Crvenog križa Općine Novi Grad, danas bila kod načelnika Semira Efendića kako bi nam Općina dala na korištenje jedno vozilo makar u ovoj kriznoj situaciji”, pojašnjava Hadžimurtezić, te dodaje kako je ova donacija zaštitnih maski Udruženja žrtava rata “Foča 92-95” došla u pravo vrijeme.

“Pošto sada, nažalost, imamo izuzetno mnogo intervencija, dešava nam se da nam Crveni križ Kantona Sarajevo pošalje samo deset maski za lice. Imamo tri punkta na kojima volonteri dijele hranu korisnicima. Oni dnevno moraju imati makar dvije maske kako bi ih u neko vrijeme promijenili, jer dolaze u kontakt s izuzetno mnogo ljudi, rade, znoje se, nije lahko sve to uraditi, još s maskom na licu. I kada nam iz Kantona pošalju samo deset maski, zamislite šta mi možemo učiniti s njima, a govorimo o jednokratnim maskama. Ova će nam donacija mnogo olakšati naš posao. Već nam je jedna domaća firma donirala dvadeset pamučnih, perivih maski kojima su se volonteri mnogo obradovali, jer znaju da je mogu oprati, više puta koristiti i mogu računati da je uvijek imaju sa sobom, te da će je koristiti duži period”, napominje Hadžimurtezić.