I dok svakodnevno svjedočimo slikama iz Bihaća i tamošnjih kampova, posebice o pričama o kampu Vučjak, o Tuzli više gotovo niko i ne govori, a već mjesecima samo na tamošnjoj autobuskoj stanici svake noći spava stotinjak ljudi. Nekada i njih 150. Do sada ih je poslužilo vrijeme, jesen u Bosni bila je neobično topla. Dani su bili sunčani, a večeri suhe, pa makar nisu kisnuli dok su noćili na otvorenom

Piše: Nedim Hasić

Fotografije: Velija Hasanbegović

“Jeste li sve uzeli, je li OK? OK?”, pita stariji čovjek stojeći kraj otvorenog prtljažnika Golfa. Trojica ljudi oko njega mašu i rukama i glavama i viču: “OK! OK!” Niti oni razumiju šta ih pita niti je čovjeku kraj auta jasno da li su ga razumjeli. Kako god, smotuljci koje im je donio, s hranom i odjećom, završili su u rukama trojice crnomanjastih muškaraca. Golf se udaljava, a oni razmotavaju paket pažljivo, gledajući šta je unutra. “Ovako je svaki dan, najmanje deset ljudi dođe i donese nešto, hranu, odjeću, deke”, pričaju nam tuzlanski volonteri na tamošnjoj autobuskoj stanici.

Muamera Džebić koordinatorica je humanitarne organizacije “Emmaus” i svaki je dan na autobuskoj stanici. Migrantima dijeli čaj. Nije sama, volonteri “Emmausa” obavljaju i medicinske intervencije, pomažu im pri održavanju lične higijene, dijele im hranu i vodu. Pomoći od bilo koje državne institucije nemaju. “Ljudi ih ne diraju, niko ih ne tjera. Bude među njima nekada problema, bude konflikata, ali je razumljivo, jer i oni su već u depresiji. Tu su već dugo i ne znaju ni gdje će ni šta će”, kaže nam Muamera.

I dok svakodnevno svjedočimo slikama iz Bihaća i tamošnjih kampova, posebice o pričama o kampu Vučjak, o Tuzli više gotovo niko i ne govori. A već mjesecima samo na tamošnjoj autobuskoj stanici svake noći spava stotinjak ljudi. Nekada i njih 150. Do sada ih je poslužilo vrijeme, jesen u Bosni bila je neobično topla. Dani su bili sunčani, a večeri suhe, pa makar nisu kisnuli dok su noćili na otvorenom.

Ali, sada je drugačije, noći su hladne, stigle su kiše i stotine migranata nemaju šta drugo do spavati na otvorenom, na mokrim pločnicima. Stisnu se pod dekama koje su im donirali Tuzlaci i tako nekako preguraju noć. Leže na kartonima i krpama koje su prislonili uz zid stanice. Vlasnik ih ne dira, dopušta im da tu borave iako su svi svjesni da se i to može promijeniti preko noći.

Oni koji imaju nešto novca odu do obližnjih kioska ili kafića gdje popiju kahvu dok čekaju da im se napune mobiteli. Ostali besciljno tumaraju po peronima, čekajući da se prebace dalje ka zapadu Evrope. “Italija, Francuska i Njemačka, pričaju samo o te tri zemlje”, kaže nam Muamera.

Koliko ih tačno ima, niko ne zna, no u danu u kojem smo ih obišli njih 105 je osvanulo na ulazu u stanicu. Još nekolicina ih je spavala na peronu obližnje željezničke stanice. Tu sačekaju voz u koji se ukrcaju i onda njime nastave dalje ka Bihaću.

U Tuzlu svakog dana dolaze novi migranti, svi su uglavnom iz Srbije. Ono što je novost za volontere jeste da se sada u Tuzli odmaraju i snagu skupljaju oni koji se iz Bihaća vraćaju natrag, za Srbiju. “Dolaze autobusom iz Krajine i hoće nazad za Srbiju, to je sada postala dvosmjerna cesta”, kažu nam volonteri iz danske humanitarne organizacije, koji su također na stanici, ali se ne žele predstaviti.

U posljednjih petnaestak dana, kažu nam volonteri, 90 posto migranata su Afganistanci. Osim njih, bilježi se dolazak i migranata iz Pakistana, Maroka, Alžira, čak i iz Eritreje. Tuzlaci pomažu, donose hranu, obuću odjeću… “Obuća im je sada najpotrebnija, ali je problem što su im stopala sitna, najveći broj koji nose je 42 pa je često donirana obuća neupotrebljiva”, pojašnjavaju nam volonteri. Ali ne pomažu samo Tuzlaci.

Brčanski frizer Mirsad Busuladžić dolazi u Tuzlu kako bi migrante ošišao besplatno. Želi tako potaknuti i druge da pomognu migrantima, među kojima je i mnoštvo maloljetnika. “Mene bi bilo stid okrenuti svoje lice na drugu stranu. Ako vlast neće nešto da uradi, mi kao narod ćemo učiniti nešto”, ispričao je Busuladžić. “Ovdje ima dosta školovanih ljudi koji žele bolji život za sebe. Ako pogledamo sami sebe, mi i dan-danas migriramo. Narod napušta ovu državu da bi išao za boljim životom. I oni napuštaju svoju domovinu kako bi išli boljem životu.”

On je komentirao i navode da neki tuzlanski frizeri ne žele šišati migrante. Kaže kako svako ima svoje razloge te da se, koliko je čuo, ljudi boje da će im posao opasti jer šišaju migrante. “Ali oni su čisti, mi nismo nikakve bolesti mogli da vidimo. Mi ne gledamo ko je, šta je i kakav je, niti koliko novca ima u svom džepu”, kazao je Busuladžić.

Migranti dolaze u Tuzlu nakon ilegalnog prelaska granice sa Srbijom, iako je za razliku od prethodnih godina sada puno lakše ići ka Zapadnoj Evropi preko Mađarske. Međutim, malo je onih koji idu tom rutom. Pričaju da lahko pređu granicu, ali da ih onda nekoliko desetaka kilometara dalje, u dubini mađarskog teritorija, dočekaju desničarske, neonacističke skupine koje ih mlate, maltretiraju i pljačkaju. U Bosni, kažu, toga nema pa se zato odlučuju za prelazak preko naše zemlje. Svako od njih ima svoje razloge, neko bježi od rata, neko od siromaštva. No, svi su saglasni u tome da u Bosni ne žele ostati. I ne biraju način kako da se dokopaju Hrvatske.

Početkom sedmice, na sastanku direktora Federalne uprave policije s kantonalnim komesarima i direktorima policijskih uprava, u Tuzli je analizirana sigurnosna situacija u Federaciji BiH, a poseban je akcent stavljen baš na situaciju u vezi s migrantima. “Sigurnosna situacija je zadovoljavajuća, a problem s migrantima je najizraženiji u Unsko-sanskom kantonu te Tuzlanskom i Sarajevskom kantonu”, rekao je direktor Uprave policije MUP-a TK Dževad Korman.

On je dodao kako će zimski mjeseci dodatno pogoršati situaciju ukoliko se ne poduzmu neke mjere koje bi, kako je kazao, “podrazumijevale intervenciju države ili neke međunarodne organizacije, da se ti ljudi smjeste. Ono na šta smo usmjerili aktivnosti policije su provale u napuštene kuće jer ko će izdržati vani na velikim minusima?! Povećan broj provala u napuštene kuće je ono što očekujemo i to je problem.”

U Tuzlanskom kantonu najveći broj krivičnih djela, kada su migranti u pitanju, odnosi se upravo na provale u kuće, a dogodilo se i jedno ubistvo. Osumnjičeni su uhapšeni. Premijer Tuzlanskog kantona Denijal Tulumović kazao je da još nije postignut dogovor o lokaciji za migrantski centar na području TK. “Ponuđene su nam dvije lokacije, a jedna je napuštena vojna imovina koja je pod zakupom. Ostaje nam druga, ali je za sada problem lokalne zajednice.”

U posljednje dvije godine, prema podacima IOM-a, Međunarodne organizacije za migracije, u Bosnu i Hercegovinu je ušlo 47 hiljada migranata, a zahtjeva za azil predalo je njih 2.000. Trenutno ih je u zemlji oko sedam hiljada.