Enes je otišao iznenada. Pojelo ga je u tišini. Prije smrti rekao je da je veća šteta da se prolije deset litara mlijeka nego da on ode s ovog svijeta. Znao je taj probuđeni Bošnjak mnogo o prolaznosti ovog lažnog svijeta. Samo mi koji smo s njime dijelili istu borbu znamo koliko nam nedostaje
, etiketiralo režimskim novinarom, a njegovu se književnost zanemarivalo. Odnosno, ako se ne libite da pojave promatrate iz nacionalnog rakursa, ili, pak, onog kojeg determinira vjerski moral, vi ste ujedno nacionalista, šovinista i vjerski radikal. Ako ste pehlivan i imate pomični kičmeni stub, prihvatljiv ste i slavljen. Neki drugi, Enesovi savremenici, mijenjali su ćurak po nekoliko puta. Izdali bi, a zatim bi se pokajali, bili bi ponovo prihvaćeni, a potom bi ponovo izdali. Ovo nas upozorava na postojanje vrlo niske sigurnosne kulture kod Bošnjaka kada je riječ o izboru kadrova, na jednu pogubnu naviku da je vredniji onaj koji vas nesuvislo kritizira nego onaj koji vas suvislo brani, da je vredniji onaj koji vas je izdao nego onaj koji je ostao dosljedan izvornoj ideji (ne politikantstvu).</p>
<p>Čitajući Enesa, dolazimo i do spoznaje da je nakon gašenja <em>Ljiljana</em> nastala pauza od deset i kusur godina u medijskom arbitriranju nacionalnih pitanja. U tom vremenu bošnjački intelektualci razvijali su mišiju svijest, a ako bi se neki usudio progovoriti, bio bi bestijalno napadan od horde medijskih hijena koje za sebe kažu da su baštinici nezavisnog, ugroženog i manjinskog mišljenja. Bošnjački izdajnici i pehlivani slavili su se i slave se od te iste manjine koja je umislila da može kreirati mainstream mišljenja i govora. Nerado govorimo o imenima (neka se prepoznaju) jer riječ je o općim pojavama – pa da postavimo pitanje kako je moguće da ljudi koji su nekada slovili za nacionalne arbitre u poljima bošnjačke kulture i identiteta danas zastupaju potpuno suprotan stav od onoga prije petnaestak godina? Nema drugog odgovora nego da nikada i nisu bili s nama, da su od bošnjaštva i svega što ono sa sobom nosi skrenuli pogled onda kada je ono postalo neisplativo, kada više nije donosilo ličnu dobit, i to milionsku. I zato mi danas, kada se pehlivanstvo ustoličuje kao moralni orijentir, nacionalne projekte moramo raditi besplatno, pod izglednom šansom da nas se proglasi lopovima. Ipak, sretni smo da još postoji potreba za spoznajama o nama samima, čime je i naša volja da realiziramo prateće projekte ostala netaknuta, na nesreću onih koji su se baš ponadali da je bošnjaštvo presahnulo, da je od “Preporoda” nastao “Proporod”.</p>
<p>Uvidom u Enesove tekstove u protoku 26 godina, mi bez ikakve sumnje možemo zaključiti da nije bio ničiji agitator i apologeta. Uočljiv je analitički odmak, a zatim i Enesu svojstven cinizam i ironija. Iako je ustaljeno mišljenje ili nametnuta etiketa dijela javnosti da su sedmičnici <em>Ljiljan</em> i <em>Stav</em> ustvari “bilteni” nacionalne politike, Enesovo pisanje, među ostalim autorima, pokazuje da postoji kritički odmak. Međutim, on se uozbiljuje s obzirom na spoznaju da rat ustvari nikad nije prestao i da se mimo oružane borbe vodi na svim ostalim poljima. U tom smislu, i u ovom broju <em>Stava</em> mi ispisujemo kroz naše saradnike i intervjue činjenicu da je “agresija” na Bošnjake i Bosnu u toku. Pritom se ne mislimo nikome ispričavati za svoje stavove, niti ih mislimo stubokom mijenjati da bi se u duhu pehlivanstva nekome dopali i dokazali. Njima njihova vjera, a nama naša, i alahimanet. To ne znači da se zanosimo samodopadnošću, to samo znači da nismo i nećemo biti pehlivani.</p>
<p>Enes je otišao iznenada. Pojelo ga je u tišini. Prije smrti rekao je da je veća šteta da se prolije deset litara mlijeka nego da on ode s ovog svijeta. Znao je taj probuđeni Bošnjak mnogo o prolaznosti ovog lažnog svijeta. Samo mi koji smo s njime dijelili istu borbu znamo koliko nam nedostaje.</p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
PROČITAJTE I...
SPECIJALNI RAT PROTIV BOŠNJAKA: Aktivno se stvara atmosfera međubošnjačkog sukoba
Koriste se podrivačke metode, u specijalnom ratu poznate i kao vađenje sadržaja ispod temelja objekta koji se želi srušiti. Podrivanje se koristi rušenjem konstrukcije države kroz pravni sistem, opstruiranjem zakona i ustavnog poretka države, uspostavljanjem paralelnih paradržavnih, paravojnih, paraodgojnih, paraobrazovnih i parapolitičkih tvorevina. Potonje se u ovom trenutku koriste kao grupe za pritisak na legalne političke snage radi njihovog oslabljivanja. Grupe za pritisak jesu forma specijalnog rata koje se planski kreiraju s očekivanjem da će nastati političke krize i koriste se da bi se umanjila efikasnost legalnih političkih snaga, a u konkretnom slučaju, pod tretmanom grupa za pritisak, koje su godinama stvarane unutar nje same, trenutno se nalazi SDA. U široj slici ovdje, prije svega, govorimo o djelovanju političkih faktora Srba i Hrvata oličenim u pojavama Milorada Dodika i Dragana Čovića, koji su glavna poluga u subverzijama specijalnog rata
IZETBEGOVIĆ ZA STAV: Granica BiH je na Drini i na Savi, i tako će i ostati
Preopasno je raspirivati nacionalizme i ratne emocije. SDA to nikada nije radila. Jasno je da je ovo u šta se upušta Milorad Dodik odavno prevazišlo sebične predizborne kalkulacije. Ovo je mnogo opasnije i traži ozbiljne i svakodnevne odgovore. A ko će ih dati ako ne SDA