Radioaktivni otpad predstavlja prijetnju za više od 200.000 ljudi u bosanskom i hrvatskom Pounju, a ako odlagalište bude uspostavljeno, posljedice će biti nesagledive. Nedavna odluka vlasti Republike Hrvatske da kasarnu Čerkezovac ustupi tamošnjem Ministarstvu okoliša signal je da susjedi žele što prije smjestiti otpad na ovu lokaciju

Piše: Fahrudin VOJIĆ

Već dvadeset godina stanovništvo gradova i općina hrvatskog i bosanskog Pounja, u pograničnom pojasu Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine, strahuje od najavljenog odlaganja nisko i srednje radioaktivnog otpada iz Nuklearne elektrane Krško na odlagalištu Majdan na Trgovskoj gori, ranije spominjanoj lokaciji, a u posljednje vrijeme u kasarni Čerkezovac, dva kilometra od Dvora, koju je Ministarstvo obrane Hrvatske proglasilo neperspektivnom vojnom imovinom i dodijelilo je Ministarstvu zaštite okoliša.

Magazin Potraga RTL televizije došao je u posjed dokumenta kako Ministarstvo obrane RH (MORH) daleko od očiju javnosti prazni kasarnu Čerkezovac i u njoj gradi Centar za zbrinjavanje radioaktivnog otpada iz Elektrane Krško.

Netransparentnost vlasti u provedbi ideje o izgradnji Centra za zbrinjavanje nuklearnog otpada u Hrvatskoj prati ovaj projekt od početka, kaže Daniel Pavlić, predsjednik Ekološko‑kulturne scene (EKS) u Hrvatskoj Kostajnici i jedan od inicijatora pokreta otpora radioaktivnom otpadu u njegovom kraju.

“Krenuo sam s pokretom u 2001. godini, kada sam radio kao pripravnik u Gradu Hrvatska Kostajnica. Fotokopirao sam neke materijale i naišao na dokument s radioaktivnom oznakom. Upitao sam za pojašnjenje dokumenta, što mi je tadašnja tajnica u Gradu objasnila. Odmah smo na emociju, na srce i na razum reagirali i počeli širiti informacije o tome jer ljudi nisu bili upućeni. To je bilo prije 18 godina i, evo, sada se ponavlja”, naglasio je Pavlić.

Aktivisti su proteklih godina prikupili 13.000 potpisa protiv odlagališta Majdan na Trgovskoj gori, kako su tada predviđali planovi Vlade Republike Hrvatske. Kasarna Čerkezovac smještena je na istoj gori, samo petnaest kilometara niže.

“Sve studije koje su tada rađene vrijedile su za lokaciju Majdan i one su propale. Sada su prebacili problem u kasarnu, koja je u vojnoj oblasti. Ako odete tamo, naići ćete na vojničku stražu. Oni su to uspješno i vješto zagradili kako civili ne bi prišli tome. Veo tajnosti pod kojim se odvija operacija realizacije Centra za odlaganje radioaktivnog otpada nije u skladu s Nacionalnim programom provedbe Strategije zbrinjavanja radioaktivnog otpada, koji, između ostalog, garantira transparentnost i rano uključivanje građana u proces donošenja odluka. Onog trenutka kada Hrvatska vojska ne bude na kapiji kasarne Čerkezovac, tada ćemo znati da je to civilni objekt. Vjerovatno će doći zaštitari ili policija. Odgovorno tvrdim, sad nema nikakvog radioaktivnog otpada u kasarni Čerkezovac”, kaže Pavlić.

Ekološko-kulturna scena (EKS) iz Hrvatske Kostajnice, prema riječima Pavlića, uputila je dopis Ministarstvu državne imovine RH, u kojem je kao nevladino udruženje po uzoru na razvijenije države u svijetu tražila da im prostor bivše kasarne ustupe za djelatnosti društveno‑kulturnog života, za festivale, međunarodne volonterske kampove, likovne kolonije. Odgovor još nisu dobili.

“Mi smo u svemu tome nebitni. Javno sam u medije pozvao i ostala nevladina udruženja da također apliciraju”, dodaje Pavlić.

Zbog blizine granice udaljene tek osam stotina metara zračne linije, o gradnji Centra za radioaktivni otpad mora se pitati Bosna i Hercegovina jer se ovim krši i direktiva EU – Espo konvencije. Šta dalje činiti? Pavlić je ostao sam u Hrvatskoj Kostajnici. Lokalna vlast šuti. Ili nisu dorasli ovoj situaciji ili, jednostavno, pametno šute zbog političke stege. Prošli gradonačelnik lobirao je za nuklearni otpad, ovaj aktuelni šuti, što je, kaže Pavlić, nepojmljivo.

“Nemam snage da napravim neku tužbu prema Međunarodnom sudu za ljudska prava u Strasbourgu, ali volio bih kada bih uspio nekako doći do Evropskog parlamenta da parlamentarcima objasnim kakva je to demokracija i kako se ovdje krše ljudska prava. Jednostavno, nas niko nije ni pitao za lokaciju, nit će nas pitati. Mi smo tu nemoćni”, razočaran je Daniel Pavlić.

Dodaje kako svojim saznanjima želi pomoći organima vlasti u Bosni i Hercegovini da ulože protestnu notu ili pokrenu postupak međunarodne arbitraže protiv izgradnje odlagališta nisko i srednje radioaktivnog otpada iz NE Krško u nekadašnjoj kasarni Čerkezovac u Dvoru.

“Vlasti u Bosni i Hercegovini i njeni građani jedini su nam preostali adut. Hemičar sam po struci, pa mi ne treba niko objašnjavati šta je radioaktivnost. Da i ne spominjem psihološke momente, jer da vas sad pozovem da idemo na izlet u Černobil ili Fukušimu, ne znam da l’ biste pristali, da li bi iko na ovom svijetu pristao da odemo na jedan turistički obilazak tih mjesta koja su postala crne rupe”, negoduje Daniel Pavlić, jedan od inicijatora pokreta otpora radioaktivnom otpadu u hrvatskom Pounju.

Radioaktivni otpad predstavlja prijetnju za više od 200.000 ljudi u bosanskom i hrvatskom Pounju, a ako odlagalište bude uspostavljeno, posljedice će biti nesagledive. Nedavna odluka vlasti Republike Hrvatske da kasarnu Čerkezovac ustupi tamošnjem Ministarstvu okoliša signal je da susjedi žele što prije smjestiti otpad na ovu lokaciju.

S druge strane, u Bosni i Hercegovini održana je tematska sjednica Skupštine Opštine Novi Grad posvećena gradnji radioaktivnog odlagališta. Uz odbornike, sjednici su prisustvovali predstavnici Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, općina u slivu Une, stručnjaci i ekolozi. Javno su još jednom poručili hrvatskim vlastima da odustane od Trgovske gore kao potencijalne lokacije za gradnju nuklearnog i radioaktivnog odlagališta. U tom pravcu iskoristit će, naglasili su, stručne i pravne argumente kod domaćih i međunarodnih sudova.

Novljani ne žele radioaktivni otpad u svom dvorištu. Ne žele ga ni Krajišnici, stanovnici Pounja. Ukratko, gradnji odlagališta na Trgovskoj gori protivi se cijela bosanskohercegovačka javnost i njene vlasti koje su prvi put jedinstvene u nečemu. Borba, do sada bez uspjeha, traje već dvije decenije. Nedavne odluka MORH-a da kasarnu Čerkezovac ustupi tamošnjem Ministarstvu okoliša signal je da susjedi žele što prije smjestiti otpad na ovu lokaciju.

“Pozivam Vladu Republike Hrvatske i premijera Plenkovića da revidiraju Nacionalni program, izmijene ga i izuzmu lokaciju Trgovske gore kao lokaciju za odlaganje radioaktivnog i nuklearnog otpada”, kaže Jasmin Emrić, zastupnik u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine.

Ako dođe do uspostavljanja odlagališta, ugrožene će biti i flora i fauna, ali i zdravlje ljudi koji žive u tom pojasu. “Velikom dinamikom bi se kontaminacija širila i brzo zahvatila ne samo područje Dvora i Novog Grada, koji su najviše izloženi, nego i niže. Riječ je o lokalitetu za koji, kad se gledaju elementi koji se cijene, nijedan kriterij nije povoljan”, kaže profesor Edin Delić s Rudarsko-geološkog fakulteta u Tuzli.

Aktivnosti na sprečavanju gradnje provodi i Agencija za radijacijsku i nuklearnu sigurnost BiH. Preko evropskih institucija pokušat će osporiti Trgovsku goru kao lokaciju odlagališta.

“Želimo posjetiti ‘Euroatom’, da pitamo u kojem statusu je Nacionalni program kojeg je Republika Hrvatska usvojila krajem prošle godine. Svakako, i da u tom programu s relevantnim stručnjacima prođemo kroz stavke za koje smatramo da nisu ispunjene onako kako bi trebale biti ispunjene”, kaže Emir Dizdarević iz Agencije za radijacijsku i nuklearnu sigurnost Bosne i Hercegovine.

Radioaktivni otpad izravna je prijetnja za više od 200.000 ljudi. U lokalnim zajednicama, od Novog Grada, preko Cazina, Bužima, Bosanske Krupe i Bihaća, složni su u namjeri da ne dozvole otpad u svojoj blizini. Direktno izložen zračenju bio bi Novi Grad, kojeg od lokacije eventualnog odlagališta dijele dva kilometra.

“Ljudi koji žive u graničnom pojasu, a s druge strane su te granice, mogu i moraju biti zaštićeni”, kaže Miroslav Drljača, načelnik Općine Novi Grad.

Armin Halitović, načelnik Općine Bosanska Krupa, tvrdi da su vlasti i građani ove općine zabrinuti budući da je to područje u prečniku od trideset kilometara od same lokacije potencijalnog odlagališta radioaktivnog otpada. Praktično, ne bi se moglo ni živjeti, kaže Halitović. Hrvatske vlasti i dalje šute. Ne odgovaraju na upite bosanskohercegovačkih vlasti, brojne inicijative i rezolucije. Usamljena u svom problemu je općina Dvor s hrvatske strane. Ignoriraju njihovo protivljenje, služeći se javno ucjenama i mitom. Prije dvije godine ponudili su pozamašnu svotu načelniku Općine Dvor samo da dobiju pristanak lokalne zajednice.

“Milion eura je bila cijena. Rekao sam ‘ne’. I tad sam rekao, a i danas kažem, ne postoji zakonski okvir o bilo kakvim novcima, tako da nije lijepo licitirati s novcima”, kaže Nikola Arbutina, općinski načelnik Dvora u susjednoj Republici Hrvatskoj.