fbpx

Budi glas za žene u zatvorima u Siriji

Pokret savjesti prošle je godine na Međunarodni dan žena organizirao “Konvoj savjesti” s ciljem privlačenja pažnje na žene i djecu koja se nalaze u sirijskim zatvorima. Više od deset hiljada žena iz 55 država priključilo se konvoju, kada su s više stotina autobusa stigli na granicu Sirije i pozvali na oslobađanje žena i djece iz zatvora. Predstavnike konvoja tada je u Ankari ugostio i predsjednik Turske Recep Tayyip Erdoğan. Ove godine pokrenuta je peticija koju je do danas potpisalo više od 150 hiljada ljudi, a peticija traje do 8. marta, kada će se objaviti i krajnji broj potpisnika

Međunarodni dan žena, koji se obilježava svakog osmog marta u godini, proslavlja se diljem svijeta. To je postao dan kada žene dobijaju poklone, cvijeće, budu obradovane na razne načine. Dan kada je skoro pa sve u znaku pažnje ženama. U pojedinim državama kao što su Rusija, Ukrajina, Tadžikistan ili Kazahstan obilježava se čak i kao državni praznik, a 1975. godine 8. mart je službeno priznat i od Ujedinjenih nacija.

Međutim, ovaj dan ne predstavlja baš svim ženama praznik. Oko sedam hiljada žena nalazi se u sirijskim zatvorima gdje svakodnevno prolaze kroz razne torture, silovanja, mučenja… “Imam 24 godine i majka sam četvero djece. Mučenje koje smo iskusili u zatvoru ne poznaje granice. Rekla bih komandantu koji me silovao: ‘Zbog Allahove ljubavi, nemoj to raditi’, a on bi mi odgovorio da Allah ne postoji. Govorili bi nam: ‘Ko ti daje više zadovoljstva, oni u Slobodnoj sirijskoj vojci ili mi?’ Mi smo se borili da se čuju naši glasovi. Pozivali smo na humanitarnu pomoć organizacije, šefove država. Ali bez uspjeha. Niko nas ne čuje.”

Ovo je samo jedno od svjedočenja žena koje su prošle kroz torturu u sirijskim zatvorima. Rat u Siriji traje od 2011. godine i u njemu su počinjeni brojni ratni zločini, korištena su zabranjena hemijska i biološka oružja, ubijana su i djeca, žene, i stari i mladi. Prema podacima koje je objavio Pokret savjesti (Conscience Movement) sa sjedištem u Turskoj, do danas je poginulo više od 450 hiljada ljudi, a više od devedeset hiljada vodi se kao nestalo. Osim toga, osuđeno je više od 13 hiljada i pet stotina žena, od kojih se sedam hiljada i danas nalazi u sirijskim zatvorima. Među njima je i 417 ženske djece. Oko pet miliona ljudi napustilo je Siriju, a više od trinaest miliona danas treba humanitarnu pomoć, od čega je više od pet miliona djeca. Samo od 2012. do 2015. godine ispaljeno je više od pet hiljada barelnih bombi, od čijeg je dejstva poginulo oko dvanaest hiljada ljudi. Gotovo su svi bili civili.

Pokret savjesti prošle je godine na Međunarodni dan žena organizirao “Konvoj savjesti” s ciljem privlačenja pažnje na žene i djecu koja se nalaze u sirijskim zatvorima. Više od deset hiljada žena iz 55 država priključilo se konvoju, kada su s više stotina autobusa stigli na granicu Sirije i pozvali na oslobađanje žena i djece iz zatvora. Konvoju je podršku dalo više od 450 nevladinih udruženja i organizacija širom svijeta. Samo iz Bosne i Hercegovine prošle godine “Konvoju savjesti” priključila su se četiri autobusa. Predstavnike konvoja tada je u Ankari ugostio i predsjednik Turske Recep Tayyip Erdoğan. Ove godine “Pokret savjesti” pokrenuo je peticiju koju je do danas potpisalo više od 150 hiljada ljudi, a potpisivanje će trajati do 8. marta, kada će biti objavljen i ukupan broj potpisnika.

“Mi smo ljudi i nevladine organizacije diljem svijeta koje dolaze iz različitih religija, jezika, boja, rase i spola. Kao građanska inicijativa koja predstavlja savjest čovječanstva za oslobađanje žena i djece iz zatvora, naš je cilj demonstrirati civilne i miroljubive napore kao što su konferencije, medijske kampanje, diplomatski kontakti i slično”, kažu iz “Pokreta savjesti”. Inače, pokret podržava oko 150 raznih organizacija i udruženja iz mnogih država, među kojima su i Bosna i Hercegovina, Francuska, Engleska, Italija, Australija, Sudan, Nepal, Maroko, Malezija i mnoge druge.

Cilj je peticije prikupiti oko milion potpisa, odnosno da se što više podigne glas za slobodu žena u zatvorima te da se još jednom javnosti skrene pažnja na torture kroz koje prolaze žene u sirijskim kazamatima. U ratu u Siriji od marta 2011. do novembra 2016. godine poginulo je ili ubijeno 22 hiljade i 823 žena, od čega je više od 12 hiljada punoljetno, dok su ostalo djeca. Samo je prošle godine poginulo više od hiljadu i tri stotine žena.

Kakvo je stanje u zatvorima, odnosno kroz kakva mučenja zatvorenici prolaze, pokazuju i podaci da je, naprimjer, 2012. godine 865 zatvorenika umrlo u zatvoru od posljedica tortura, a 2014. čak dvije hiljade i 197 zatvorenika. Prema podacima SOHR-a (Sirijski opservatorij za ljudska prava), od marta 2011. godine do danas više od stotinu hiljada zatvorenika izgubilo je život zbog mučenja u zatvorima. Prema izjavama oslobođenih žena, u Siriji postoji više od dvadeset zatvora u kojima režim drži žene zatočenima. Osim toga, zna se za postojanje brojnih podruma, bolnica, napuštenih zgrada koje sirijski režim koristi kao zatvore.

Priče zatočenih žena:

Sayha El Barudayi: Šest silovanja za jedan dan

“Imam dvoje djece. Uhapsili su me zajedno s mužem, prvo što su tražili je da skinem maramu. Kada nisam pristala, počele su torture. Silovali su me pred svima, tukli su me svaki dan. Silovali su ženu od 55 godina. Djevojčicu koja je išla u deveti razred silovalo je šest vojnika za jedan dan. Noći su nam bile kao džehenem. Vezali su nas da visimo, kada bismo izgubili svijest, budili su nas elektrošokovima. Onda su nas ponovo tukli, svaki dan, a navečer silovali. Jedna od zatvorenih djevojaka ostala je trudna, silovali su je i u trudnoći. Porodila se u šestom mjesecu i pred njenim očima ubili su joj bebu.”

Emira Tayyar: Mučenje vodom

“Uhapšena sam 2013. godine i od tada sam prošla kroz razna mučenja. Još uvijek se nisam oporavila. Hodali smo gazeći mrtva tijela. Tijela su bacali cukama. Vezali su nas gole, čupali nam nokte. Sina su mi ubili. Muž mi je od 2011. godine u zatvoru i ne znam ništa za njega. Kada bismo legli, na naše glave su kapali ledenu vodu. I danas kada čujem zvuk vode, sjećam se tog mučenja.”

Mariya: 100 dana u zatvoru

“Vojnici sirijskog režima su htjeli da odvedu moju sestru. Pokušala sam je odbraniti i onda su odveli i mene. Bili smo tačno stotinu dana u zatvoru. Nismo htjele da pričamo i onda su počeli s mučenjem. Tukli su nas, kada bi mene silovali, tjerali su sestru da gleda, a kada su nju silovali, ja sam morala gledati. Bacili su me u zrak, tako da sam, kada sam pala, slomila nogu i leđa. Bila sam bez svijesti trinaest dana. Kada sam se probudila, vidjela sam sestru svu u krvi. Nisu nam danima dali da jedemo, a kada su davali, to bi bila riža ili makaroni namočeni u vodu, puni buba. Na kraju su nas pustili, ali, danas, zbog svega, ni ja sestri ni ona meni ne može pogledati u oči. Ona živi u jednoj evropskoj državi, a ja sam došla u Tursku.”

PROČITAJTE I...

Koriste se podrivačke metode, u specijalnom ratu poznate i kao vađenje sadržaja ispod temelja objekta koji se želi srušiti. Podrivanje se koristi rušenjem konstrukcije države kroz pravni sistem, opstruiranjem zakona i ustavnog poretka države, uspostavljanjem paralelnih paradržavnih, paravojnih, paraodgojnih, paraobrazovnih i parapolitičkih tvorevina. Potonje se u ovom trenutku koriste kao grupe za pritisak na legalne političke snage radi njihovog oslabljivanja. Grupe za pritisak jesu forma specijalnog rata koje se planski kreiraju s očekivanjem da će nastati političke krize i koriste se da bi se umanjila efikasnost legalnih političkih snaga, a u konkretnom slučaju, pod tretmanom grupa za pritisak, koje su godinama stvarane unutar nje same, trenutno se nalazi SDA. U široj slici ovdje, prije svega, govorimo o djelovanju političkih faktora Srba i Hrvata oličenim u pojavama Milorada Dodika i Dragana Čovića, koji su glavna poluga u subverzijama specijalnog rata

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI