Mnoga pitanja povezana su s današnjim načinom života, a neka su od njih i “da li je grijeh biti s djevojkom koja ima silikone, a koja je muslimanka”, kao i “da li je dozvoljen chat između djevojke i momka” te “da li je SMS prepiska varanje djevojke”. A neke zanima i to “da li igranje igrica kvari post”. A da je internet nekima postao dio svakodnevice, potvrđuje i pitanje “da li je grijeh hvatati bežični internet od komšije bez njegovog saznanja”

Piše: Amina ŠEĆEROVIĆ KASLI

Stalni korisnici računara, koji prate društvene mreže, forume i slično, ponekad se pitaju kako su ljudi uopće živjeli prije interneta. Internet je s vremenom postao i mjesto na kojem se traže odgovori za sve i svašta. Tako ćemo nerijetko radije tražiti dijagnozu na internetu nego otići doktoru, pa onda često od obične glavobolje dođemo do smrtonosne dijagnoze. Na internetu se traže i napisani eseji, diplomski radovi, kako bi se podmetnuli kao svoji, što ne čudi s obzirom na to da se i diplome kupuju. Traže se odgovori za banalna pitanja, kao što su “kako da se ošišam”, “gdje da nadogradim nokte”, “kada je vaše dijete propuzalo”, “kako da odem u Njemačku”, “boli me stomak – šta bi moglo biti” i slično.

Među brojnim mjestima na kojima se mogu zatražiti i dobiti odgovori na konkretna pitanja jeste i web-stranica Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. U kategoriji “Pitanja i odgovori” na ovoj stranici korisnici interneta mogu postavljati razna pitanja, tražeći o njima mišljenje od vjerskog autoriteta. Stručne odgovore daje im muftija prof. dr. Enes Ljevaković.

Ovakva pojava vrijedna je pohvale jer olakšava vjernicima da dođu do ispravnih odgovora koji se daju s islamskog stajališta. Međutim, i tu se mogu pronaći zanimljiva i čudnovata pitanja nakon kojih se čovjek zapita kako smo bili muslimani prije interneta.

Radi boljeg prikaza, izdvojit ćemo neka od zanimljivijih pitanja iz različitih kategorija.

“Ovih dana je u svim medijima dolazak trofeja Svjetskog prvenstva u Sarajevo. Naime, trofej će biti postavljen u Skenderiji, a građani će ga moći pogledati 7. i 8. marta. Kako da se muslimani odnose prema tome, da li treba da to pogledaju?”, pitanje je osobe koja trofej očigledno smatra mogućim simbolom idolatrije. Odgovor je glasio da trofej treba tretirati kao obični pehar koji se dodjeljuje pobjedničkoj ekipi te da nije problem otići i pogledati ga. “Djela se prema namjerama vrednuju”, stoji u odgovoru.

SILIKONI, KUPOVINA DIPLOME, HURIJE…

“Da li Allah ubraja u grijehe kada se u trenutku opsuje Bog, ne razmišljajući da je to grijeh?”, jedan je od “vjerskih upita”. Iako je poznat eksplicitan islamski stav o ovome, očito je da neki previše olahko shvataju određena vjerska pravila. Ipak, na web-stranici Islamske zajednice strpljivo je pojašnjeno da se takve stvari svrstavaju u najteže grijehe koji počinioca izvode iz vjere.

Da pojedini žele “lakšim” putem rješavati određene situacije, ali i da su ipak u dilemi je li to ispravno s vjerskog gledišta, govore i pitanja “da li je haram dati policajcu manji iznos novca u zamjenu za punu cijenu kazne”, “da li je dozvoljeno platiti za brže i lakše polaganje vozačkog ispita?” – uz pojašnjenje da to mnogi ne gledaju kao štelu ili mito – te “da li je dozvoljeno platiti radno mjesto u državnoj firmi”. Tu su i oni koji su “kupili školu na crno” radi dobijanje vize i posla u drugoj državi, pa ih zanima vjerski stav o kupovini diplome. Jedno pitanje na tu temu postavljeno je još 2008. godine, a profesor Ljevaković pojasnio je kako to nije dopušteno djelo, da je u pitanju “obmana i prevara koja se ne može šerijatski opravdati”.

Mnoga pitanja povezana su s današnjim načinom života, a neka su od njih i “da li je grijeh biti s djevojkom koja ima silikone, a koja je muslimanka” kao i “da li je dozvoljen chat između djevojke i momka” te “da li je SMS prepiska varanje djevojke”. A neke zanima i to “da li igranje igrica kvari post”. A da je internet nekima postao dio svakodnevice, potvrđuje i pitanje “da li je grijeh hvatati bežični internet od komšije bez njegovog saznanja”.

Da su mnogi i dalje u borbi za pronalazak identiteta, potvrđuje i pitanje “Jesam li prije Bošnjakinja ili muslimanka”, a odgovor glasi da nema potrebe to dvoje dovoditi u kontradikciju, jer svako od njih ima svoje mjesto i svoju važnost. Također, među pitanjima može se naći i molba da Islamska zajednica objasni značenje riječi “Bošnjak/inja”.

Kada je riječ o zdravlju, i tu je mnogo situacija u kojima muslimani pokazuju nesigurnost u pogledu opravdanosti nekog čina s vjerskog stajališta, pa se mogu pronaći pitanja o tome je li dopušteno imati “socijalne zube”, odnosno zubnu protezu, kao i da li je dozvoljeno stavljati navlake za zube.

Tu su i oni koje zanimaju i stvari vezane za vanzemaljce, pa pitaju o “stavu islama o NLO-u, da li NLO stvarno postoji”. Odgovor na ovo pitanje glasio je da je to u sferi naučne fantastike te da se time treba baviti nauka. A ima i onih koje zanima “da li će neandertalci odgovarati na Sudnjem danu”.

U potkategoriji “Ženska prava / abortus” stoji pitanje o tome je li ženi dopušteno da ima više muževa ako ih je sposobna izdržavati. Odgovor muftije Ljevakovića jasan je, a glasi da je “poliandrija, tj. istovremeni bračni život s više muškaraca strogo zabranjena u Šerijatu”. S druge strane, nekoga je zanimalo “da li će svaki čovjek u Džennetu imati više žena, tj. hurija” i da li je moguće da ima samo jednu ženu ako muž i žena budu oboje u Džennetu. Nadati se da je osoba pročitala i odgovor muftije Ljevakovića, što je ujedno i značajna poruka za vjernike, da se “ne opterećuje spomenutim pitanjem već da se koncentrira na to kako zaraditi Džennet”.

“Da li je utorak baksuzan dan?”, jedno je od mnogih neobičnih pitanja koje smo izdvojili. Profesor Ljevaković u odgovoru pojašnjava da nema valjanog osnova da se bilo koji dan proglašava baksuznim, te da “baksuzluk može biti samo u našoj nespretnosti, šeprtljavosti ili sujevjerju, a nikako u samom vremenu”.

Postoje i oni koji nisu sigurni u odabir boja mihraba, pa su pitali “da li je pokuđeno to što je mihrab urađen s kombinacijom zelene i crvene boje”, za šta su dobili odgovor da možda nije iz estetskog aspekta najbolje rješenje, ali da o tome sud trebaju dati stručnjaci za kombiniranje boja.

Za kraj, navest ćemo pitanje koje može izmamiti i osmijeh, ali isto tako i zabrinuti i iznenaditi sve one koji nisu znali da postoje i takvi načini shvatanja islama i vjerovanja.

“Pomalo sam, ipak, razočaran. Ibadet i ibadet Allahu, a moja majka koja pravo imitira kjafire i koja je još licemjerna, njoj Allah dade nafake preko jedne gospođe i to ne malo, a ja koji postim ramazan i idem petkom na džumu, ženu preveo na islam, mene nagradi bijedno, to jest jedva kraj s krajem sastavljamo. Gdje je pravda? Nije me strah smrti već da na onom svijetu ne nađem ono što sam želio ovdje, tj. bogatstvo. A ako umrem ovdje u 60. godini, hoću li tamo biti 60-godišnjak ispaćen? Dođe mi da plačem.”

Profesor Ljevaković je, kao i na sva prethodna pitanja, i na ovo odgovorio stručno, staloženo i svima razumljivo, a izdvojit ćemo dio odgovora: “Ko ibadeti isključivo s namjerom da mu se popravi materijalno-finansijska situacija, potpuno je promašio cilj i svrhu vjerovanja i ibadeta. Vjerovanje i ibadet Allahu jesu naša obaveza prema Allahu i nasušna potreba radi postizanja neophodne duhovne i materijalne ravnoteže u životu, a ne izvor materijalnog bogaćenja.”

Navedena pitanja pokazuju koliko su vjernici zbunjeni te kako i jednostavne stvari u vjeri znamo zakomplicirati. Ipak, među postavljenim pitanjima mnogo je više smislenih i takvih da odgovori vjernicima pomažu riješiti mnoge dileme. Pogotovo što je riječ o stručnim odgovorima muftije Ljevakovića, koji uz veliki sabur pojašnjava islamska stajališta.