Kukić je Radončiću obećao glasove svoje podaničke i klijentelističke mreže ne bi li kako ovaj konačno uspio u svojoj “potrazi za zlatnim runom”, tj. ulaskom u Predsjedništvo BiH.
Piše: Mustafa DRNIŠLIĆ
Nakon što je u okviru predizborne kampanje Fahrudin Radončić posjetio Banoviće, te se pozitivno izjasnio u vezi s Kukićevim feudalnim projektom PDA, uslijedilo je oglašavanje iz ove stranke.
Poručili su da je Radončić njihov favorit za člana Predsjedništva iz reda Bošnjaka. Naravno, riječ je o već dogovorenoj predstavi i davno usklađenim izjavama. No, zanimljivo je koliko se zlokobnosti i primitivne političke kulture krije u takvim razmjenama nježnosti.
Radončić ne samo da je kroz poruka koje je poslao iz Banovića oponašao već poznati jezik Kukićevog lokal-patriotizma, gdje se pod terminom lokal podrazumijevaju isključivo Kukić i uski krug osoba u klijentelističkom odnosu s njim, on je u suštini javno poručio da će uraditi ono što je SDA rezolutno odbila – hraniti Kukićeve apetite, te mu dopustiti da i dalje terorizira i ekonomski iscrpljuje sredinu u kojoj je postao gotovo pa suvereni vladar.
Kao protuuslugu, Kukić je Radončiću obećao glasove svoje podaničke i klijentelističke mreže ne bi li kako ovaj konačno uspio u svojoj “potrazi za zlatnim runom”, tj. ulaskom u Predsjedništvo BiH.
Sad možemo vidjeti gotovo shematski prikaz takve priželjkivane feudalne hijerarhije: Radončić na vrhu, odakle bi upravljao dispenzacijom državnih funkcija i titula, povoljnih ugovora i raznih olakšica, a ispod njega regionalni i općinski kneževi koji bi bili zakon sebi samima te autokratski i čvrstom rukom vladali lokalnim sredinama i bivali nagrađivani s vrha u skladu s tim koliko podržavaju svog suverena.
A, naravno, narod i obični svijet imali bi tretman kakav imaju svi oni koji su nisko rangirani u današnjim Radončićevim ili Kukićevim organizacijama – kmetovski.