Ova godina mogla bi čak biti bolja nego 2015, koja je bila izuzetno uspješna za pčelare na području Srebrenice. Po nekim procjenama, oko 70 tona meda, možda i više, imali su pčelari 2015. godine. Prosjek je tada bio 30 kilograma po košnici. Pčelarstvo je u posljednje vrijeme sve više zastupljeno, kaže Salko Nukić

Piše: Adem MEHMEDOVIĆ

Na području općine Srebrenica pčelarstvo se značajno razvija, povećava se broj pčelara, a broj pčelinjih društava dostigao je više od 5.000 košnica. Na području ove općine djeluju dva udruženja pčelara: “Skelanka” i “Osat”, s ukupno više od 200 članova. Mnogi pčelari nisu članovi udruženja jer imaju manji broj košnica. Pčelari kažu da je 2015. godina bila veoma uspješna i s velikim prinosima meda. Ova godina mogla bi biti uspješnija po prinosu meda i od 2015. godine. “Ova godina je jako dobra za pčelare. Svi koji se bave pčelarstvom hvale se da imaju dobre prinose. Nadati se da će ostati ovakva godina. Ova godina čak bi mogla biti bolja nego 2015. godina, koja je bila izuzetno uspješna za pčelare na području Srebrenice.

Po nekim procjenama, oko 70 tona meda, možda i više, imali su pčelari 2015. godine. Prosjek je tada bio 30 kilograma po košnici. Pčelarstvo je u posljednje vrijeme sve više zastupljeno. Imamo zvanično registrirane pčelare u Ministarstvu, a imamo i ljude koji nisu registrirani. Mnogi nisu registrirani, ali po nekoj statistici, mi imamo u našem udruženju oko 150 članova. Treba znati da ima još jedno udruženje na području općine Srebrenica. Imamo i ljude koji imaju po nekoliko košnica. Oni se bave iz hobija, tako da nemaju ni potrebu da se registriraju. Ali, sve je više pčelara koji se profesionalno bave pčelarstvom, koji prate svjetske tokove u pčelarstvu”, kaže Salko Nukić, predsjednik Udruženja “Osat”, koji se pčelarstvom bavi od 2003. godine i trenutno ima 46 košnica.

IDEALNI UVJETI ZA OZBILJNO PČELARSTVO

Nukić tvrdi da je med s područja Srebrenice izuzetno kvalitetan. Kaže da su srebrenički pčelari na brojnim takmičenjima imali odlične rezultate. “Sve analize pokazuju da je ovo područje idealno za pčelarstvo. Ovdje nemamo zagađivača, ali ni previše zasijanih površina na kojima koriste pesticide. Sad zasad imamo sve preduvjete za ozbiljno bavljenje pčelarstvom”, objašnjava Nukić.

Naravno, pčelarstvo nije lahak posao i njime se ne može svako baviti. Posao je to koji zahtijeva mnogo znanja, truda, rada i ljubavi. “Srebrenica ima još mnogo prostora za razvoj pčelarstva. Naši potencijali nisu iskorišteni ni upola. Nažalost, mnogi na pčelarstvo gledaju kao na dopunsko zanimanje, iako od dobrog pčelinjaka jedna porodica može dobro živjeti”, kaže nam, napominjući da pčelari iz Srebrenice nemaju problema u prodaji meda: “Imamo kvalitetan proizvod koji lahko prodamo. Ja sav svoj med prodam bez ikakvih problema.”

Za pčelare nije svaka godina uspješna. Prinosi meda zavise od mnogo faktora, prije svega od vremenskih prilika.

“Otprilike, svaka treća godina je za pčelare uspješna. Ja sam 2015. godine imao izuzetne prihode. Ova godina će biti bolja ako ostane ovako”, dodaje Salko Nukić.

Tridesetogodišnji Elmedin Omerović iz naselja Opetci pčelinjak je naslijedio od djeda.

“Pčelarstvo je porodična tradicija duža od 150 godina. Prije pet godina počeo sam se baviti profesionalnim pčelarstvom i preuzeo odgovornost. I prije toga sam bio upoznat s radom i bavio se, ali od tad pa do danas je to profesionalni nivo. Proizvodim matičnu mliječ, matice, sve što pčela može proizvesti. Trudim se da dobro radim svoj posao i da ostvarujem dobre rezultate. Za kvalitet meda osvajam medalje, tako da imam tri medalje iz Hrvatske, iz Brčkog prvo mjesto, zlato, iz Tuzle tri. Ukupno, osam zlatnih medalja za kvalitet meda”, s ponosom ističe Elmedin. I on tvrdi da je ova godina rodna i dobra za pčelare: “Ne pamtim ovako dobru godinu. Ja sav svoj med odmah mogu prodati. Najviše meda ide za Sarajevo, ali stigne i do Amerike. Kod mene ne ostane neprodanog meda. Imam 150 košnica, tj. starih društava, sad sam raselio novih četrdeset rojeva. Pored toga, imam i 200 oplodnjaka za maticu. Naslijedio sam košnice od djeda i onda počeo širiti i ulagati. Kako se zaradi šta, uložiš, i tako to ide. Ovaj posao je jako zahtjevan, mora se i dan i noć raditi. Zimi se mora sve pripremiti da bih mogao postići sve kada je sezona. Tokom cijele godine radim i opet teško uspijem da sve stignem, ali je jako isplativ ovaj posao. Ja i moja porodica živimo od ovog posla. Kuću sam sebi napravio od pčelarstva. Ovo je lijep posao, ali nije lahak. Ljudi misle da je lahko: ja izvadim meda, prodam i rahat. Oko pčela treba polahko, bez žurbe, sa strpljenjem. Mnogo sam naučio od djeda, ali se i dalje mora usavršavati. Idem na seminare u Tuzlu i u Sarajevo.”

Elmedin od svog pčelinjaka ove godine očekuje više od tri tone meda. Kaže da još nije povadio sav med, ali u prosjeku, po košnici je to od 20 do 30 kilograma. “Još se med vadi, pa ćemo vidjeti kako će se završiti. Sad zasad sam zadovoljan ovom godinom”, dodaje Elmedin Omerović.

RAD, RAD I SAMO RAD

Uz ogroman trud, pčelarstvo zahtijeva i stalna ulaganja. Bude i štete. “Nevrijeme je jednom prilikom bilo i uništilo dio košnica. U poslu mi pomažu supruga i braća. Moj plan za budućnost je pčelarstvo, ništa drugo. Pored meda, kako sam već rekao, proizvodim matice. Imam tržište, i to je čista para. Ako nema ljubavi, nema ni posla. Moraš pčelu voljeti. Ako ne voliš, nema ni posla. Ako voliš posao, onda se vidi napredak. Treba dosta vremena da se usavrši. Rad, rad i samo rad. Svaki pčelar ima svoju tajnu. Moraš da se saživiš s pčelama, da znaš šta im treba”, objašnjava Omerović.

Refika Ehlića svi znaju po nadimku Bećo. Ovaj vrijedni domaćin pčelarstvom se bavi duže od 25 godina: “Uvijek se može bolje raditi posao. Ova godina je idealna, kako je krenulo. Ovo je prvi dio, tako da imamo još jednu pašu livade. Trenutno imam 56 košnica. U prosjeku, u ovoj prvoj ruci bilo je 15 kilograma po košnici, a u drugoj ruci očekujem između 25 i 35 kilograma meda po košnici. Tako da to dođe više od 40 kilograma po košnici, što će biti izuzetan prinos.”

Bećo, također, napominje “da nije lahko pčelar biti”. Pčelarstvo je, kaže, rudarski posao. “Ko ima volju, može naučiti. Ja sam uvijek na raspolaganju mladim ljudima ako hoće da uče. Mada je malo mladih koji hoće. Imam dvojicu sinova i nisu baš zainteresirani. Imam bratičnu Lejlu, koja je baš zainteresirana. Ona hoće da uči i vjerujem da ima potencijala. Ne treba nikog ni tjerati za nešto ako to ne voli, nasilu ne može. Ljubav prema pčelama treba da postoji, inače nema uspjeha”, objašnjava Bećo, naglašavajući da su mnogi ozbiljni pčelari imali problema.

“Mi smo ovdje imali veliki problem s donacijama pčela. Mnogi su dobili te pčele. Mislili da mogu da se bave, pa im pčele zamrle i onda štetile i nama, jer mnogi nisu očistili pčelinjake i košnice nego ih samo onako ostavili. Ovo je područje idealno za pčelarstvo, ovdje gdje sam ja u Jaglićima. Na ovom prostoru od Jaglića do Slatine moglo bi biti 500 košnica uz dobar raspored, da ne budu blizu jedni drugima. To je u nekoliko kilometara. Od ovog posla se može fino zaraditi, ali, kao i svaki posao, ima svoje periode s više i manje uspjeha. Nijedna godina nije ista, ali kada se desi godina kao ova, onda možemo biti zadovoljni. Zapravo, insan uvijek treba biti zadovoljan, i onda sve bude dobro”, poručuje Bećo.

Prostom računicom može se izračunati da su pčelari s područja općine Srebrenica 2015. godine ostvarili prihod viši od milion maraka ako se uzme u obzir da su imali prinos veći od 70 tona meda, te da je prosječna cijena 15 KM po kilogramu. Po svemu sudeći, ovogodišnji će prihod biti veći budući da na području Srebrenice ima oko pet hiljada košnica koje će, prema pčelarima, davati prinos od 20 do 30 kilograma po košnici.