U protekle dvije godine u KCUS-a su se posložile mnoge stvari. Između ostalog, na odgovorna mjesta došli su mlađi ljudi, zbog odlaska starijih kolega u mirovinu, dakle, došlo je do biološke smjene. U toj novoj generaciji nastao je, da tako kažem, takmičarski duh, koji je oplemenio mnoge klinike KCUS-a. Medicina se osavremenjuje, uvode se nove dijagnostičke metode, kupuju se novi aparati, zdravstveni radnici prate svjetska dostignuća u medicini, kolege se ciljano šalju na edukacije. Jednostavno, onako kako treba u jednoj ustanovi koja pruža usluge tercijarnog nivoa zdravstvene zaštite

Razgovarao: Filip Mursel BEGOVIĆ

Prof. dr. Amela Begić diplomirala je na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu 1994. godine, a postdiplomski studij završila 2002. godine. U oktobru 2000. godine položila je specijalistički ispit iz nuklearne medicine. Magistarski rad pod nazivom Korelacija scintigrafije kostiju i tumorskih markera u detekciji koštanih metastaza karcinoma dojke i prostate odbranila je u februaru 2004. godine na Medicinskom fakultetu u Sarajevu i stekla naziv magistra medicinskih nauka.

Doktorsku disertaciju pod nazivom Dijagnostički značaj perfuzione scintigrafije miokarda u procjeni rizikofaktora koronarne bolesti kod pacijenata sa dijabetes melitusom odbranila je u septembru 2006. godine na Medicinskom fakultetu u Sarajevu i stekla titulu doktor medicinskih nauka. U toku specijalizantskog staža boravila je u Švedskoj na Department of Clinical Physiology University Hospital of Lund radi usavršavanja dijagnostičkih metoda iz nuklearne medicine. Dala je doprinos u uvođenju novih sadržaja i metoda rada iz oblasti kojom se bavi. Implementirala je metodu ventilaciono-perfuzione tomografije pluća – SPECT prema Evropskom vodiču za dijagnostiku plućnih oboljenja na Klinici za nuklearnu medicinu Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu, gdje radi kao šef Klinike. Kao vanredni profesor predaje na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu.

STAV: Diplomirali ste ratne 1994. godine u Sarajevu. Kako je izgledala Vaša studentska praksa u bolnici? Naime, pripadate generaciji ljekara koja je studirala tokom rata, u nemogućim uvjetima, kada je doktorska požrtvovanost, intuicija i snalažljivost spašavala živote.

BEGIĆ: Nakon stjecanja diplome, odmah sam počela obavljati obavezan ljekarski staž u KCUS-u, a po redovnom predviđenom programu upisanom u stažerskoj knjižici. Po završenom stažu i položenom stručnom ispitu, u svojstvu ljekara sekundarca radila sam na Klinici za endokrinologiju bolesti metabolizma i nuklearnu medicinu od 1995. do 1997. godine. Pitate me kako se sjećam tog perioda. To je period mog intenzivnog učenja, stjecanja praktičnih vještina. Zapravo, mnogo puta sam vidjela kako je uz prethodno stečena znanja intuicija koju ljekar suštinski ima dolazila do izražaja, posebno u momentima kada nije bilo moguće dijagnosticirati ili objektivizirati mnoga patološka stanja. Mislim da sam od tada počela intenzivno razvijati svoju intuiciju. Mislim da u svakom poslu, a osobito u našem, postoje trenuci kada radno vrijeme ne postoji, kada se radi do kada je potrebno.

Naravno da to nije permanentno, ali poslije takvih situacija dolaze momenti relaksacije i zadovoljstva. Mnogo sam puta do sada osjetila da je bilo vrijedno dati nesebično svoju energiju, biti entuzijasta. Posebno kada govorimo o spašavanju ljudskog života, nemoguće je da vas takva situacija ne dovede u posebno emotivno stanje. Međutim, naša je dužnost da poštujemo svakog čovjeka. Medicina je neodvojiva od humanizma. Odgojena sam u porodici u kojoj je poštovanje prirodno, rekla bih, sraslo uz nas. Čovjeku prilazim s poštovanjem u bilo kojem segmentu naših života i, ako je obostrano u bilo kakvoj komunikaciji, u bilo kojoj relaciji, mislim da je to polaznica za uspjeh. Ukoliko se, pak, dogodi da stvari nisu takve, evo, ja govorim za sebe, jednostavno odem i ne ulažem sebe dalje.

STAV: Puno se govorilo o nedostatku dijagnostičkih aparata i aparata za zračenje oboljelih od raka na KCUS-u? Koliko su te informacije bile medijski forsirane i koje je stvarno stanje? Medijska kampanja ustvari je bila usmjerena na novi menadžment KCUS-a, ali ona se u posljednje vrijeme utišala, očito se postignuti rezultati više ne mogu nijekati i iskrivljavati. Koliko su Vas medijski napadi ometali u radu i kako ste se nosili s njima?

BEGIĆ: Mnoga dijagnostička kao i terapeutska aparatura već je odavno bila sazrela za zamjenu, što od starosti, što od korištenja, često uz nedostatak optimalnih uvjeta za održavanje. Ja ću reći o aparatima koji su smješteni na Klinici za nuklearnu medicinu i endokrinologiju, da je samo izuzetno pažljivim rukovanjem osoblja koje radi na njima uspjelo se u njihovom održavanju i korištenju koje je dostiglo nivo ja mislim od 300% više nego je izdržljivost fabrički optimalno planirana. I odjednom ste okrivljeni za nešto što nema nikakvo uporište. Nije okrivljen samo menadžment KCUS-a. Okrivljeni smo svi mi zdravstveni radnici koji smo se istinski trudili i trudimo se da damo najbolje u uvjetima rada s tako istrošenom opremom. Znate, ponekad nije lahko slušati ni dobronamjerne savjete, a kako je tek slušati tendenciozne neistine. Međutim, istina uvijek izađe na vidjelo.

Mi smo, hvala Bogu, imali snage da prevaziđemo sve te ne baš jednostavne situacije. U jednom periodu Klinika za nuklearnu medicinu i endokrinologiju nije bila u mogućnosti održavati kontinuitet u radu zbog nedostatka radioaktivnoj joda I-131, koji se koristi u dijagnostici, ali i u terapiji oboljenja štitne žlijezde. Isto se dogodilo s tehnecijumskim generatorom, koji se koristi u nuklearno-medicinskim dijagnostičkim procedurama, te sa FDG – radiofarmakom, koji je neophodan da bi se uradila PET/CT dijagnostička pretraga. Međutim, činjenica je da niti jedan zastoj nije poticao iz KCUS-a. Procedura javne nabavke pokrenuta je blagovremeno i sve što je usporilo proces kontinuiranog pružanja usluga našim pacijentima nije imalo nikakvu vezu s KCUS-om. Stoga bi bilo od izuzetnog značaja da se, koliko je god to moguće, skrate dugotrajne procedure koje usporavaju pa i onemogućavaju pacijentu da ostvari svoja prava na zdravstvenu zaštitu.

Mi smo puno radili na efektivizaciji procesa rada na Klinici i mogu reći da su postignuti višestruki rezultati kako s aspekta pružanja usluga, tako i s aspekta zadovoljstva uposlenika. Kao što sami kažete, medijska je kampanja u posljednje vrijeme utišala, postignuti rezultati se ne mogu negirati, oni su tu. Generalno, čovjek shvati prije ili kasnije ko su oni koji rade da bi i sadašnjost i budućnost bila bolja. Ono što je meni teško shvatiti jeste kakva je to pobuda buditi nemir kod čovjeka kome je neophodna medicinska pomoć.

STAV: Koliko će nova oprema podići nivo zdravstvene njege?

BEGIĆ: Prvenstveno ću reći o dijagnostičkim aparatima na Klinici za nuklearnu medicinu i endokrinologiju. Svakog trenutka očekujemo instalaciju novog SPECT/CT uređaja na našoj klinici. Međunarodna agencija za atomsku energiju (IAEA) donirala je Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu hibridni nuklearno-medicinski SPECT/CT uređaj, koji će se koristiti u općoj nuklearno-medicinskoj dijagnostici, ali i kod pregleda koji zahtijevaju izuzetno preciznu anatomsku lokalizaciju i visoku kvalitetu slike. SPECT/CT uređaj, čiju instalaciju očekujemo, bit će prvi takve vrste u Federaciji BiH. Nova tehnika skratit će vrijeme trajanja pregleda, poboljšati kvalitetu dijagnostičkih usluga te proširiti dijapazon dijagnostičkih usluga.

Instalacija SPECT/CT i njegovo pokretanje u rad unaprijedit će dijagnostiku, kako na nivou KCUS-a, tako i na nivou kantona i Federacije. Mislim da je vrijedno pažnje napomenuti da je jedna ovako ozbiljna međunarodna institucija kao što je IAEA prepoznala Klinički centar i kadar KCUS-a kao kvalitetan, što je rezultiralo i navedenom donacijom. Istakla bih da su usluge koje pruža Klinika za nuklearnu medicinu i endokrinologiju uglavnom tercijarnog i sekundarnog B nivoa, na ovoj se klinici dijagnosticiraju i terapiraju i pacijenti iz drugih kantona Federacije. Na Klinici za nuklearnu medicinu i endokrinologiju liste čekanja su smanjene, a u nekim segmentima djelatnosti ove klinike liste čekanja i ne postoje. PET/CT radimo 3-4 puta sedmično, pregleda se oko 100 pacijenata na mjesečnom nivou. Naglašavamo da se dužina liste čekanja mijenja u zavisnosti od vremenskih i tehničkih uvjeta (povremeno otežana komunikacija na aerodromima, tehnički uvjeti koji onemogućavaju produkciju i dostavu materijala potrebnog za snimanje). Zabilježen je porast broja pregledanih pacijenata, i to najviše u 2016. i 2017. godini, i nastavlja se taj trend u tekućoj godini.

Na Kliniku je instaliran aparat za koštanu denzitometriju, uz prethodnu konsultaciju Službe za zaštitu od zračenja i medicinsku fiziku, a vezano za prostor u kojem se obavljaju denzitometrijska snimanja. S radom na aparatu za koštanu denzitometriju počelo se krajem oktobra 2016. godine, a do tada je aparat bio u Općoj bolnici “Prim. dr. Abdulah Nakaš”. Napominjemo da je KCUS jedina javna zdravstvena ustanova u kantonu koja posjeduje ovu vrstu aparata, te je Klinika za nuklearnu medicinu i endokrinologiju jedina koja pruža kompletnu uslugu u domenu dijagnostike metaboličkih bolesti kostiju. Do sada je na Klinici urađeno 7870 DXA.

STAV: Vrlo je nezahvalno uspoređivati, ali čini se da mediji koji vole kritizirati slabo obraćaju pozornost na to da KCUS izlazi iz krize i da napreduje. Možemo reći da je u KCUS uveden red, ali što je potrebno da se taj red uvede u čitav sistem zdravstva u BiH, a tu posebno mislim na bolnice?

BEGIĆ: KCUS je praktično izašao iz krize. U protekle dvije godine u KCUS-a su se posložile mnoge stvari. Između ostalog, na odgovorna mjesta došli su mlađi ljudi, zbog odlaska starijih kolega u mirovinu, dakle, došlo je do biološke smjene. U toj novoj generaciji nastao je, da tako kažem, takmičarski duh, koji je oplemenio mnoge klinike KCUS-a. Medicina se osavremenjuje, uvode se nove dijagnostičke metode, kupuju se novi aparati, zdravstveni radnici prate svjetska dostignuća u medicini, kolege se ciljano šalju na edukacije. Jednostavno, onako kako treba u jednoj ustanovi koja pruža usluge tercijarnog nivoa zdravstvene zaštite. Važno je znati da je imperativ doedukacija kadra od strane onih koji u datom trenutku raspolažu s više praktičnih vještina ili teoretskog znanja, čime se eliminira mogućnost da nemamo ljekara, ili bilo koji drugi medicinski kadar, da se uradi neka dijagnostička pretraga i interpretira nalaz. Kada pitate što je potrebno da se uvede red u čitav zdravstveni sistem, moje je mišljenje da je potrebno da se vodimo potrebama zdravstva, a ne da preovladava stranačka politika. Ipak, svi želimo raditi u uvjetima s najsavremenijom opremom, da smo raspoloženi i da s veseljem idemo na posao i logično je da svi jednostavno prihvatamo bolje uvjete i stječemo dobre navike.

STAV: Radimo li dovoljno na prevenciji oboljenja od raka? Šta uopće uključuje prevenciju i koliko ulažemo u taj segment?

BEGIĆ: Koliko god radimo na prevenciji, nije dovoljno, ali zahvaljujući općoj boljoj naobrazbi naših građana, danas u našim subspecijalističkim ambulantama susrećemo pacijente s malignim oboljenjima, ali koja nisu u uznapredovalom stadiju i s velikim izgledom za izlječenjem. Mi kao dijagnostičari u prilici smo vrlo često vidjeti kada nam pacijent bude upućen od strane kliničara na kontrolnu dijagnostičku proceduru, da se objektivizira efekt terapije, da prvobitne patološke promjene više nisu evidentne.

STAV: Često možemo čitati o tome da klasično medicinsko liječenje karcinoma ne daje rezultate i oboljeli se često prebacuju na alternativnu medicinu. Koliko Vaša struka polaže pažnju na alternativne načine liječenja, preporučujete li, primjerice, kombinaciju medicinskog i alternativnog liječenja i slično?

BEGIĆ: Uz dobar ručak preporučuje se i salata, ali nikako da salata bude zamjena za ručak. Ostaje se gladan. Ma od čega bolovali, mi mislimo o sebi, o bolesti, o drugima, o mnogo čemu. Moglo bi se reći da alternativna medicina pomaže da razmišljanje lijepo kanališemo i olakšamo našim prirodnim mehanizmima da regeneriraju organizam.

STAV: Imate li aktivnu saradnju sa srodnim klinikama i stručnjacima u svijetu i koliko to doprinosi usavršavanju i edukaciji stručnog kadra na KCUS-u?

BEGIĆ: Saradnja s Univerzitetskom klinikom u Lundu (Švedska) počela je još u periodu moje specijalizacije, i traje do današnjeg dana. Neću sada spominjati druge centre s kojima sarađujemo, ali saradnja sa Švedskom je najupečatljivija. Ako gledam s distance, imala sam veliku sreću da uđem u taj respektabilni naučni centar i dobijem znanja koja smo mogli primjenjivati kod nas.

STAV: Uskoro će se održati Balkanski kongres nuklearne medicine u Sarajevu. Koga će okupiti i kako biste ocijenili njegovu važnost za zdravstvo u BiH?

BEGIĆ: Planirano je da se 7. Balkanski kongres nuklearne medicine održi u Sarajevu u periodu od 9. do 12. maja tekuće godine. Zove se balkanski, a zapravo je internacionalni, sudeći po registriranim učesnicima. Pored učesnika iz svih balkanskih zemalja i Evrope, dolaze nam kolege iz Amerike, Kine, Kanade, Tunisa, Kuvajta, Singapura. Kongres je značajan s naučnog aspekta, ali istovremeno je to promocija naše zemlje, Sarajeva. Ljudi će imati priliku upoznati naš grad, ljude onakvi kakvi doista jesu, pametni, lijepi, srdačni, otvoreni, gostoljubivi. Pa ako su neki i imali omaglice po pitanju nas, nestat će.

STAV: Nedavno Vam je Medicinski fakultet Univerziteta u Sarajevu izdao knjigu u koautorstvu s dr. Sebijom Izetbegović i dr. Mirzom Dilićem. Što donosi tema Venski tromboembolizam – dijagnostika i terapija? Po čemu je Vaše istraživanje jedinstveno i hoće li imati primjene u bolničkom liječenju i na fakultetima?

BEGIĆ: Knjiga je rezultat timskog rada. Medicina jednostavno zahtijeva tim, multidisciplinarnost. Vidite, počevši od ulaska pacijenta u zdravstvenu ustanovu do uzimanja lijeka u apoteci i davanja objašnjenja od strane farmaceuta kako uzimati lijek, sve je lančano i treba biti uvezano da bi bilo efikasno i adekvatno. Sama knjiga tretira liječenje venskog tromboembolizma u internoj medicini, ginekologiji, hirurgiji. Pitanje inicijalne terapije, optimalne dužine trajanja antikoagulantne terapije kod ovih pacijenata dugo je tema velikih naučnih rasprava. Ističe se važnost pravovremene i tačne dijagnostike, mogućnost praćenja terapijskog efekta, individualizacije dužine trajanja terapije. Na tome se temelji moderna medicina. Uvjereni smo da će ovo izdanje biti korisno i široko upotrijebljeno u edukaciji dodiplomskog, poslijediplomskog, kao i doktorskog studija. Ono što knjigu u ovom trenutku čini posebnom, može se reći jedinstvenom, jeste dvojezičnost. Naime, dio knjige napisan je na bosanskom jeziku, a dio na engleskom jeziku. Time je otvorena mogućnost upotrebe knjige i izvan našeg govornog područja, a činjenica je da Medicinski fakultet Univerziteta u Sarajevu sada ima studente koji pohađaju nastavu na engleskom jeziku, a knjiga opisuje i tretira navedenu problematiku tako da predstavlja spoj dijagnostike i klinike, a to je put koji daje najbolje za pacijenta.