Još se kao maloljetnik pridružio Muderizovoj jedinici, kasnije Četvrtoj muslimanskoj slavnoj brigadi, s kojima je učestvovao u svim bitkama. Otac mu je položio život kao šehid, a i sam je Esad tri puta ranjavan
 i kroz to se dodatno zbližio s Esadom.</p>
<p>Rodio se 1974. godine u Ribarima kod Konjica. Iako je svoj spisateljski talent pokazivao još u osnovnoj školi, prvi ozbiljniji izazov s kojim se Bajić vrlo uspješno uhvatio u koštac došao je u Gazi Husrev-begovoj medresi kroz uređivanje učeničkog časopisa <em>Zemzem</em>. Biti urednik <em>Zemzema</em> uvijek je bila posebna čast i privilegija. Od tada vrijedno Bajićevo pero redovno ostavlja svoj trag pred kojim čitaoci ne mogu biti ravnodušni i nad kojim se uvijek mora zastati i promisliti.</p>
<p>Pojedinačno predstavljanje autorskih dijela Esada Bajića bilo bi podugačko. Ipak, valja istaći da je za njim već pet zbirki pjesama (<em>Bihuzurka</em>, <em>Kamendan</em>, <em>Besan</em>, <em>Godovi dana </em>te <em>Kome sedždu činiš, brate</em>), kao i šest zbirki priča (<em>Kriške uspomena</em>, <em>Tragovi misli</em>, <em>Ćuprijanja</em>, <em>Boja sjećanja</em>, <em>Otkosi sjećanja </em>i <em>Sebilj ili potraga za ogledalom</em>). Poznata ilahija <em>Kome sedždu činiš, brate</em> njegovo je autorsko djelo.</p>
<p>Posebno zapažen uspjeh doživio je Bajićev roman <em>Sjena jednog taiba</em>, koji je zabilježio više izdanja.</p>
<p>Uz to, Esad je objavljivao u velikom broju časopisa, autor je čak četrnaest dijela iz islamistike i historije te dva dokumentarna filma: <em>Pobjeda ili smrt</em> i <em>Konjičke džamije</em>. Budući da obnaša i dužnost hatiba, revnosno bilježi i zapisuje svoje hutbe, koje potom sviju gnijezdo u zbrkama hutbi.</p>
<p>Mimo svega nabrojanog, Esad i dalje neumorno piše, a njegovi statusi na društvenim mrežama, obojeni svakodnevicom i satirom, plijene posebnu pažnju i nerijetko pronađu svoje mjesto u elektronskim i printanim medijima.</p>
<p>Uz sve to, osnivač je i rukovoditelj Fondacije “Lijepa riječ”, kroz koju su svjetlo dana ugledale brojne knjige i publikacije, kako njegove, tako i mnogih drugih Konjičana te mladih ljudi vičnih peru.</p>
<p>Još se kao maloljetnik pridružio Muderizovoj jedinici, kasnije Četvrtoj muslimanskoj slavnoj brigadi, s kojima je učestvovao u svim bitkama. Otac mu je položio život kao šehid, a i sam je Esad tri puta ranjavan.</p>
<p>Nije nikakva slučajnost da je Esad Bajić počeo od <em>Zemzema</em>. Zemzem je nepresušan, ugodan i okrepljujući, baš poput njegovog pera koje uvijek iznova donosi nešto novo, što je, opet, ugodno i okrepljujuće za sve ljubitelje lijepe riječi.</p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
Prethodni članak
ZUB VREMENASljedeći članak
O tegobnom, ali dostojanstvenom životu Senada Mičijevića
PROČITAJTE I...
SAMO SE ISTI PREPOZNAJU I RAZUMIJU
Samoća je neka vrsta smrti. Odeš u džamiju, u šetnju, vidiš se s prijateljima, ali kad se kahve popiju i priče ispričaju, tromo, bezvoljno, jer znaš šta te čeka, vraćaš se u nešto iz čega si tek nakratko i prividno pobjegao
Treći dan na Majevici i jedno bure za četnike
“Uskoro će krenuti”, dobaci vojnik koji je bio do nas, “uvijek kreću nakon što prestane artiljerijska priprema.” Palo je još nekoliko granata, a onda je sve utihnulo. Čulo se samo pojedinačno puškaranje koje je dopiralo s naše lijeve strane; stari recept koji su oni koristili za odvlačenje pažnje, mada mi nismo bili tako naivni da u to povjerujemo