Već s prvim i otrežnjavajućim udarcima života uvidio sam da je život pragma, brutalna i nemilosrdna, da se od baljezgarija o francuskim egzistencijalistima ili američkim bitnicima ne živi, te sam se, brže-bolje, ostavio ćoravog posla iliti beskorisnog znanja o literaturi i životu prononsiranih luđaka, homoseksualaca, pedofila i narkomana, što su pisci čije sam knjige čitao najčešće i bili
. Upravo sam pojebao prelijepu petnaestogodišnjakinju za 48 centi, reci Piteru. Zove se Roza. Upoznat ću Pitera s njom. Ako dođete. Dolazite li? (…)”, piše, između ostalog, svom bratu po izopačenosti Allenu Ginsbergu bolesni i polupismeni Jack Kerouac.</p>
<p>Odviknut od ovakvog literarnog smeća, bacam tekst s gađenjem i prisjećam se kako sam, u vrijeme kada sam bio inficiran bitnicima, zažareno hvalio njihove eksperimentalno‑inovativne stilske postupke, simplificirani jezički izričaj, a naročito liberalna shvatanja.</p>
<p>Prisjećam se i smijem se svojoj gluposti i infantilnosti. Ali sve u svoje vrijeme, pa i mladalačka egzaltiranost.</p>
<p>A danas, poput mog oca nekada, umoran od bezveznih priča, umoran od sebe, često sjedim na terasi i pušim. I šutim. Jer, i Bog šuti. A, ipak, sve funkcionira. I u nama i oko nas.</p>
<p>Pa, kako-tako.</p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
Prethodni članak
Bilješka iz JNA i dva “luđaka u pokušaju”Sljedeći članak
KO PREŽIVI NOĆ, UKRAO JE JOŠ JEDAN DAN OD ŽIVOTA
PROČITAJTE I...
SAMO SE ISTI PREPOZNAJU I RAZUMIJU
Samoća je neka vrsta smrti. Odeš u džamiju, u šetnju, vidiš se s prijateljima, ali kad se kahve popiju i priče ispričaju, tromo, bezvoljno, jer znaš šta te čeka, vraćaš se u nešto iz čega si tek nakratko i prividno pobjegao
PRVI I POSLJEDNJI SUSRET S NEDŽADOM IBRIŠIMOVIĆEM
Nakon što je Nedžad, ne bez napora i svako malo brišući znojno čelo, pročitao pitko i vješto sročen sažetak voluminozne knjige, red je došao na promotore, ali, premda obojica više no kompetentni, opet nažalost i na opće čuđenje i komešanje prisutnih u sali, o samoj knjizi nisu rekli gotovo ništa. Nedžad je, pak, i začuđen i zatečen, oborene glave netremice gledao u imaginarnu tačku, komešanje i šaputanje u publici bivalo je sve jače