Lazović i mnogi drugi koji su teškom mukom iznijeli borbu za suverenu BiH, koji, nasreću, još uvijek politički djeluju, s pravom su naslutili da bi bespoštedna borba za funkcije kojom je obuzet sve veći broj aktivista u svim strankama mogla otvoriti prostor za nesmetan, bescarinski uvoz svakojakih i dobro upakiranih, mahom ideološko-političkih proizvoda iz susjedstva, među kojima će već spomenuti zajednički program za osnovce u RS i Srbiji možda biti najbezazleniji
, do prijetnji samom miru iz njegovog savjetničkog stožera u Banjoj Luci, koji se ne libi zaprijetiti i samom NATO-paktu, a kamoli bh. dijaspori. Uistinu, za BiH i njen povijesno-politički subjektivitet sreća je da postoje neriješena pitanja oko kojih se valja sučeljavati, jer, da ih nema, sve aktivnosti bile bi svedene na lovljenje funkcija, čime je zaokupljen poprilično veliki broj mladih stranačkih junoša. Zaslijepljeni ličnim ambicijama, ta sahanolizačka armada izvan privilegija o kojima sanjari ne uočava bilo kakve druge probleme u ovoj zemlji.</p>
<p>Samo se neobaviješteni i neupućeni pitaju otkud “najednom” toliko unutarstranačkih vratolomija, “neočekivanih” poteza; otkud “najednom” to splašnjavanje brige za opća pitanja, njihovo reduciranje na lične statuse i karijere?! Kako je moguće da se u jednoj nimalo bezazlenoj situaciji u zemlji razmišlja o frizersko-manikersko-ondulacijskim zahvatima koji imaju rezultirani besprijekornim fotosima na plakatima, s kojih mase valja frapirati glumačkim facama, snažno naglašenim elanom, radnim nabojem, vulkanskom energijom, nadnaravnom spremnosti i drugim detaljima koji donose glasove. Ne smijemo se, međutim, zavaravati. Ništa tu nije došlo najednom. Odavno su takva vrsta pitanja izvan prioriteta u većini glava koje uspješnost vlastitog političkog angažmana mjere brojem participiranja u raznim komisijama, upravnim odborima i drugim parali “poslovima”, potpuno bezosjećajnih za masu problema s kojima bi se trebali uhvatiti u koštac. To oboljenje bez izuzetka zahvatilo je praktički sve političke subjekte u zemlji. Nakon razračunavanja s “prvoborcima”, nove garniture u politički život infiltrirale su se preko raznih izbornih smicalica, a sada, što je bilo logično očekivati, iz karijerističke nezasitne gladi, iz bolesne želje za moći i slavom traže – SVE.</p>
<p>Hoće li djeca u RS-u školu pohađati po nastavnim programima iz susjedne države, ko radne materijale o rasporedu mandata budućim parlamentarcima podmeće kao radni materijal članovima CIK-a, dokle će Dodik i Čović nesmetano prijetiti suverenitetu pa čak i miru u zemlji, političke luftiguze uopće ne zanima. Oni se bave izbornim pragovima koji su ranije za većinu “pretplaćenih” za prolazak na funkcije bili nevažni. Kako se domoći što povoljnije pozicije na izbornim listama, za njih je pitanje svih pitanja. Važnije čak i od samog opstanka zemlje?! Sreća je zato da se u političkim vrhovima vodećih političkih stranaka zadržao dio “prvoboraca” s jako naglašenim afinitetom za prepoznavanje opasnosti za BiH, njenu povijesno-političku poziciju; još važnije da su takva pitanja spremni pretpostaviti borbi za fotelje na koje se ima zajahati.</p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
Prethodni članak
Eto te k'o pravi hodžaSljedeći članak
MACBETHOVICA PERE SUĐE
PROČITAJTE I...
SAMO SE ISTI PREPOZNAJU I RAZUMIJU
Samoća je neka vrsta smrti. Odeš u džamiju, u šetnju, vidiš se s prijateljima, ali kad se kahve popiju i priče ispričaju, tromo, bezvoljno, jer znaš šta te čeka, vraćaš se u nešto iz čega si tek nakratko i prividno pobjegao
Treći dan na Majevici i jedno bure za četnike
“Uskoro će krenuti”, dobaci vojnik koji je bio do nas, “uvijek kreću nakon što prestane artiljerijska priprema.” Palo je još nekoliko granata, a onda je sve utihnulo. Čulo se samo pojedinačno puškaranje koje je dopiralo s naše lijeve strane; stari recept koji su oni koristili za odvlačenje pažnje, mada mi nismo bili tako naivni da u to povjerujemo