Nije dovoljno naučiti riječi nekog jezika kako bi mogao govoriti. I sporazumijevati se. Posebno je ponekad opasno prevoditi izreke iz svog jezika i govoriti ih kao nešto uobičajeno, nešto što se podrazumijeva. To može biti skandalozno
, iščeznuo je ritualni proplamsaj spoznaje kad se kao dosegnuće i produžetak ispljune sve ono sržno u čemu je tajna čovjekova. Ne sadrži li ova sintagma misao o vječnosti ili bar dugovječnosti čovjeka, jer ispljunuti sin zapravo je pljunuti otac… i tajni kraja nema…</p>
<p>Patrijarhat i matrijarhat grle se u jeziku.</p>
<p>Sjećam se jedne drage starice iz djetinjstva i njenih ozbiljnih, blagih očiju dok je izgovarala ove riječi, riječi iz naslova. Umiven tolikim valovima i šumovima vremena koje je oteklo, danas mi se čini posve sigurno da je ona bila svjesna svega što govori, da je vrijeme u njoj dotaklo sve obale jezika.</p>
<p>Ipak, nije dovoljno naučiti riječi nekog jezika kako bi mogao govoriti. I sporazumijevati se.</p>
<p>Posebno je ponekad opasno prevoditi izreke iz svog jezika i govoriti ih kao nešto uobičajeno, nešto što se podrazumijeva.</p>
<p>To može biti skandalozno.</p>
<p>Ne mogu zaboraviti jedan događaj gdje je izreka odigrala ključnu stvar.</p>
<p>Bilo je to okupljanje u diplomatskom krugu.</p>
<p>Nije važno kako znam. Važno je da znam.</p>
<p>Dogodilo se to na diplomatskom druženju. A zna se, diplomatsko je mjesto ono gdje su diplomati. Bilo to u nekom velikom gradu ili kolibi na osami. Ili…</p>
<p>U svakom slučaju, na mjestu o kojem govorimo bilo je mnoštvo uglednih ljudi, nevjerovatnih odijela i večernjih haljina. Čak i djece.</p>
<p>Tako im je domaćin tih trenutaka s ponosom predstavio svog sina koji je, u odijelu od istog materijala i istog kroja, posve ličio na oca. Minijaturni otac.</p>
<p>Jedan od prisutnih, naš mladić, višestruko darovit i uslužan, htio je biti duhovit te se poslužio uobičajenim izrazom iz naših krajeva, sa savršenim akcentom i blagim naklonom,</p>
<p>– Pljunuti otac – kazao je.</p>
<p>Međutim, to je puknulo kao bič.</p>
<p>I opuštena diplomatska atmosfera u trenutku bila je zategnuta kao u najtežim pregovorima.</p>
<p>Ne znam je li greška bila u prijevodu ili jednostavno u nerazumijevanju onoga što je nama razumljivo.</p>
<p>Efekt je bio katastrofalan.</p>
<p>– Kakav gaf!</p>
<p>– Skandal!</p>
<p>– Razotkrivenje!</p>
<p>Kao da je izgled dječaka bio dokaz kako je otac popljuvan.</p>
<p>Mislim da se i danas u kuloarima ponegdje može čuti o tom, a priča se razrasla do neslućenih razmjera.</p>
<p>Nedugo iza toga, diplomat i njegova supruga razveli su se. Dječak je ko zna gdje.</p>
<p>Naš vrli diplomat sa sjajnim akcentom također je uskoro završio svoju karijeru. Toliko brzo da bi se to moglo nazvati i odmah.</p>
<p>I sve to zbog naše uzrečice s kojom se očito nije igrati u bijelom svijetu.</p>
<p>Šta kazati nakon svega?</p>
<p>Industrija ljudi na pomolu je, kako je davno sa smiješkom objašnjavao čuveni profesor Hadumić.</p>
<p>Nije važno jesu li to jabuke koje ne padaju daleko od stabla.</p>
<p>Ili ruske lutke koje iskaču jedna iz druge.</p>
<p>Važan je samo genetski zapis koji se skrio u pljuvački.</p>
<p>Oprez zato, naročito vi koji se snalazite u više jezika, jer jezici ponekad neočekivano pokažu svoje nepoznate osobine.</p>
<p> </p>
<p> </p>
<p> </p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
Prethodni članak
Svašta jesam, nišandžija nisamSljedeći članak
Prolazimo, sigurno i neizbježno prolazimo
PROČITAJTE I...
SAMO SE ISTI PREPOZNAJU I RAZUMIJU
Samoća je neka vrsta smrti. Odeš u džamiju, u šetnju, vidiš se s prijateljima, ali kad se kahve popiju i priče ispričaju, tromo, bezvoljno, jer znaš šta te čeka, vraćaš se u nešto iz čega si tek nakratko i prividno pobjegao
Treći dan na Majevici i jedno bure za četnike
“Uskoro će krenuti”, dobaci vojnik koji je bio do nas, “uvijek kreću nakon što prestane artiljerijska priprema.” Palo je još nekoliko granata, a onda je sve utihnulo. Čulo se samo pojedinačno puškaranje koje je dopiralo s naše lijeve strane; stari recept koji su oni koristili za odvlačenje pažnje, mada mi nismo bili tako naivni da u to povjerujemo