Karijeristi smatraju da ugled stranke kojoj pripadaju izvire jedino iz njihovih ličnih osobina, pa su po tom osnovu postavljali i postavljaju zahtjeve za kontinuirani napredak u političkoj karijeri. Kada i ako im se u tom pogledu nisu zadovoljile ambicije, redovno su odlučivali da napuste matičnu stranku, s ciljem da političku moć koju su stekli na sljedećim izborima pretvore u rezultat svojih novoosnovanih stranaka i postanu dio vlasti. Do sada nam iskustvo govori da su se takve stranke gotovo uvijek javljale kao konkurencija samo i isključivo SDA. Tako je bošnjački narod, nesrazmjerno svom demografskom potencijalu, po broju političkih stranaka postao “najbogatiji”, što je odraz nepovoljnih unutarbošnjačkih odnosa, ali i subverzivnih izvanjskih utjecaja