Uznemirujuća slika trenutnog stanja islamskog svijeta odraz je unutarnjeg haosa, nereda i siromaštva. Borba mora početi tu
, ali doprinose sa samo 5% globalnom GDP-u (malo manje od pet triliona američkih dolara). Prosječni GDP <em>per capita</em> jeste oko 5.000 dolara, što je skoro tri puta manje od svjetskog prosjeka, koji iznosi približno 13.000 dolara. Tek nekolicina muslimanskih zemalja ima održiv model razvoja, te pokazuju znakove uspjeha u reduciranju siromaštva i jednakoj raspodjeli dobara. Tek šačica univerziteta iz muslimanskih zemalja nalazi se na svjetskoj top 100 ili top 500 listi. Broj znanstvenih rezultata na tim sveučilištima i istraživačkim institutima zanemariv je.</p>
<p>Sve skupa, ovo nije dobra slika. I odatle moramo krenuti: moramo prihvatiti da scena nije osvjetljena i moramo se prestati pretvarati da ćemo uvijek biti uspješni samo zato što vjerujemo u Boga. Vjera podrazumijeva intelekt i zahtijeva težak rad i požrtvovanje. Moramo razumjeti da ne možemo čekati da drugi urade ono što je dobro za nas. Moramo sami djelovati i raditi napornije nego ikada da bismo uobličili svoju budućnost. Bez osjećaja posjedovanja i smjera, ne možemo tvrditi da smo sila dobra, za sebe i druge.</p>
<p>Moramo prevladati sitne nacionalizme i zauzeti širu tačku gledišta na svijet. Nijedan od naših lokalnih i nacionalnih problema neće se riješiti bez obraćanja pažnje na komšijine probleme. Koliko god katanaca da stavimo na kuću, ona neće biti sigurna bez sigurnog i mirnog komšiluka. Pošto su naši problemi povezani i zahtijevaju partnerstvo, moramo raditi zajedno. Razjedinjavanje islamskog svijeta skupo se odražava na svako pitanje od Palestine do Somalije, od borbe protiv terorizma i nasilnog ekstremizma do reduciranja siromaštva.</p>
<p>Jedinstvo ne znači uniformnost, a pluralitet ne znači haos i nered. Stvar je u tome da se vidi jedinstvo iza mnoštva formi. Ovaj princip, koji Ibn al-Arabi naziva “jedinstvo kroz različitosti”, odnosi se na sve sfere postojanja. To je pokušaj da se svijet vidi u svim svojim dimenzijama bez gubljenja sveobuhvatne perspektive jedinstva i integriteta. Ono što je ironično i tužno u vezi s nedostatkom jedinstva u islamskom svijetu jeste činjenica da je islam baziran na osnovnom principu Božijeg jedinstva (<em>tawhid</em>), ali islamski narodi ne mogu postići jedinstvo ni u dušama ni u kolektivnom djelovanju. Kako kaže Mulla Sadra, oni koji ne mogu postići jedinstvo u vlastitoj duši ne mogu doseći ni značenje Božijeg jedinstva. Rezultati su haos, nered i tužno razbacivanje duhovnim, intelektualnim i prirodnim resursima.</p>
<p>Islamski svijet mora se probuditi iz svog drijemeža i ovladati vlastitom sadašnjošću i budućnošću. Okrivljavanje samo drugih za svoje probleme neće te probleme riješiti. Samo će dovesti do intelektualne lijenosti i lažnog osjećaja udobnosti. Nema sumnje da se moramo paziti eksploatativnih i imperijalističkih intervencija, ali moramo uspostaviti red i u svojoj kući.</p>
<p>Ne možemo se propisno boriti u vanjskom svijetu a da prvo ne dosegnemo unutarnji mir, snagu i integritet. Ono što je izvanjsko jeste manifestacija onoga što je unutar nas. Uznemirujuća slika stanja stvari u islamskom svijetu odraz je unutarnjeg haosa, nereda i siromaštva, i tu borba treba početi.</p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
Prethodni članak
TEVEĆELIJASljedeći članak
Otišao u smrt kako bi spasio imama
PROČITAJTE I...
SAMO SE ISTI PREPOZNAJU I RAZUMIJU
Samoća je neka vrsta smrti. Odeš u džamiju, u šetnju, vidiš se s prijateljima, ali kad se kahve popiju i priče ispričaju, tromo, bezvoljno, jer znaš šta te čeka, vraćaš se u nešto iz čega si tek nakratko i prividno pobjegao
Treći dan na Majevici i jedno bure za četnike
“Uskoro će krenuti”, dobaci vojnik koji je bio do nas, “uvijek kreću nakon što prestane artiljerijska priprema.” Palo je još nekoliko granata, a onda je sve utihnulo. Čulo se samo pojedinačno puškaranje koje je dopiralo s naše lijeve strane; stari recept koji su oni koristili za odvlačenje pažnje, mada mi nismo bili tako naivni da u to povjerujemo