Riječ je o svojevrsnoj socijalnoj komediji koja uz pomoć krajnje specifičnog teatarskog jezika problematizira pitanje odlaska mladih ljudi iz Bosne i Hercegovine.
. Ta anketa bila je baza za nastavak istraživanja i skupljanja materijala za rad na dramskom tekstu. Postoji više razloga za odlazak, a jedan od osnovnih jeste nezaposlenost. Nemoguće je baviti se problemom odlaska a ne tematizirati apsurdnost okruženja u kojem živimo. Ipak je ovo zemlja u kojoj se na listi zvaničnih mogućih zanimanja nalazi ‘direktor službe drugdje nerazvrstan’. Primjera je bezbroj, kao i načina na koje je moguće sve to pretvoriti u dramski tekst. Mi smo se odlučili za onaj koji je teatarski privlačan i inspirativan, nepretenciozan i koji postavlja pitanja, bez namjere a i mogućnosti da daje odgovore i rješenja. Jer, ne možemo svi ni otići. Onima koji ostaju čestitamo na postojanju”, kaže Babić u izjavi za <em>Stav</em>.</p>
<p>Na pitanje može li pojasniti igru riječima u naslovu predstave, Babićeva nastavlja: “Muzika je jedan od bitnijih faktora za njen nastanak, tako da naslov predstavlja igru riječima koju je osmislio Damir Nevesinjac još 1997. godine. <em>Jedvanosimsoboakalomistobo</em> je naslov prvog albuma grupe <em>Protest</em>, čiji su bivši članovi (Nevesinjac i Nedim Zlatar) autori muzike za ovu predstavu. Ovaj naslov nagovještava <em>igru</em>. Igru riječima, birokratsku igru ljudskim životima, igru onih koji imaju moć da određuju pravila igre, ali i teatarsku igru – svjesnost da na kraju ipak ne pišemo društveno angažirane kolumne nego stvaramo predstavu.</p>
<p>Pored svega toga, <em>Jedvanosimsoboakalomistobo </em>nagovještava i činjenicu da se vrlo često jedva nosimo sa sobom, a kamoli s drugima.” Iako je riječ o još jednoj socijalnoj komediji, kao trenutno najzastupljenijem žanru u bh. teatru, ona predstavlja svojevrsno osvježenje i promjenu na našoj teatarskoj sceni. “Društvo u kojem živimo svakodnevno nam nameće teme kojima bi se teatar mogao i trebao baviti. Aleš Kurt odlučio se za režiju u kojoj se prožimaju drevno i sadašnje, koja sadrži teatarske kodove od antičkog perioda do danas, i upravo je taj pristup možda nešto što ovu predstavu izdvaja od onih koje trenutno možemo pogledati u bh. teatrima.</p>
<p>Glumci su, s druge strane, vrlo posvećeno pristali na taj zahtjevan rad i stvorili predstavu koju je već nakon tri izvođenja publika izuzetno dobro prihvatila”, dodaje Babić, kojoj je ovo prvi profesionalno izveden dramski komad: “Nakon diplomiranja na Odsjeku za dramaturgiju, radila sam jednu godinu kao dramaturg-pripravnik u SARTR-u. Bilo je to za mene vrlo značajno iskustvo. Na kraju shvatite da je, pored toga što radite s talentiranim, obrazovanim ljudima, najbitnije da su to dobre osobe, spremne da vam pruže podršku u vašim prvim koracima. Imala sam izuzetnu sreću i kroz pripravnički rad, a i kroz rad na ovoj predstavi, da budem okružena upravo takvim ljudima.”</p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
Prethodni članak
Obnova žičare – ponovno rađanje još jednog simbola SarajevaSljedeći članak
HDZ 1990 nije zadovoljan HNS-om, ali neće ga napustiti
PROČITAJTE I...
UZ 31. GODIŠNJICU SMRTI ĆAMILA SIJARIĆA
Zasnovana na magmi nacionalnog bića, na buntovnoj i polivalentnoj leksičkoj podlozi, na vreloj maštovitosti i gotovo sentimentalnoj zagrcnutosti narodnog rapsoda, poezija Ćamila Sijarića traga za suštinskim mirom, u jednoj univerzalno oblikovanoj formi, osvjetljava čovjekovu sudbinu kroz najintimniju vizuru, svoj san o mogućem spokojstvu projektuje na historijsko platno vječito živih ožiljaka stradalništva i bola kao univerzalnih i odveć ponovljivih kategorija.
Univerzalni rječnik čuda Almina Kaplana: RASKOŠNE POETSKE SLIKE
Almin Kaplan, Bukara, “Planjax”, Tešanj, 2018.