Najnoviju verziju borbe ljudskog i đavolskog donosi nam ostvarenje Prizivanja (engl. The Conjuring, 2013), čiji je nastavak trenutno na repertoaru u bh. kinima. Prizivanja su utemeljena na istinitoj priči o poznatim istraživačima paranormalnih aktivnosti Eda i Lorraine Warren. U prvom dijelu iz 2013. godine oni pomažu porodici Perron, koja se nedavno uselila u kuću u prividno mirnom gradiću Harrisville ne znajući da se u njoj desio stravičan pokolj. Uskoro Carolyn i Roger Perron i njihova djeca počinju osjećati snažnu bestjelesnu prisutnost. U nastavku, također zasnovanom na istinitim događajima, Ed i Lorraine sele u Englesku kako bi pomogli samohranoj majci i njenoj djeci čija je trošna kuća od 1977. do 1979. godine bila izložena paranormalnim aktivnostima. Ed Warren naveo je slučaj opsjedanja djevojčice Janet Hodgson kao jedan od najstrašnijih iskustava tokom njegove karijere. Kao i Teksaški masakr motornom pilom, Prizivanja 2 završava fotografijama stvarnih ljudi koji su bili opsjednuti, a gledaocima je predočena i audiosnimka stravičnog nadrealnog glasa opsjednute djevojčice. Međutim, to je jedan od rijetkih uvjerljivih, smislenih i potrebnih segmenata filma.

Za razliku od, recimo, ostvarenja Projekt: Vještica iz Blaira, koje nastaje tu pred našim očima i u kojem ne postoji tjelesni prikaz onoga što proganja naše junake, već je “ono” racionalna reakcija na mračnu historiju mjesta, Prizivanja 2 u cijelosti su zasnovana na vizualnim efektima i računarskom kreiranju jezovitih likova. Takav postupak, svojstven većini današnjih hollywoodskih filmova, gledaoca pretjerano udaljava od povezivanja s istinitošću stvarnih događaja na kojima je film zasnovan, uporno mu naglašavajući da sudjeluje u fikcionalnoj videoigrici sa stravičnim likovima zelenih očiju i dugih pandži. S druge strane, protagonistima Vještice iz Blaira u šumi se ne desi ništa što već nisu čuli od mještana Burkittsvillea tokom intervjua s početka filma, a koji su stvorili legendu o “Vještici iz Blaira” koja otima i ubija malu djecu. Konačni rezultat bio je film koji je, uz pomoć minimalističkih rješenja, uspio prezentirati mračnu stranu ljudske prirode, za razliku od većine horor‑blockbustera u kojima se to ne postiže uprkos beskonačnoj moći specijalnih efekata.

Uporedimo li Prizivanja s ostvarenjem Istjerivač đavola, dolazimo do zaključka da vizualna neuvjerljivost nije njegov jedini problem. Za razliku od jednostavne priče u filmu Williama Friedkina (svećenik pokušava istjerati đavola iz tijela djevojčice), u kojem također imamo mnoštvo specijalnih efekata, scenaristi nastavka Prizivanja Carey Hayes i Chad Hayes te režiser James Wan, prevodeći ih za širu publiku, dodatno kompliciraju i “bildaju” već usložena svjedočanstva iz stvarnosti. Film obiluje dugim scenama u kojima se konstantno gradi napetost, a koje često završavaju vriskom, naglim pomicanjem predmeta ili ukazivanjem stravičnog zlog lica (čest hollywoodski postupak), što cjelokupni narativ dodatno razvodnjava i zamagljuje fokus s jedne nevjerovatne i istinite priče.

Prizivanja 2 poslužit će kao još jedan dokaz moći Hollywooda da uništi zanimljivu priču, ali i kao primjer postepenog izumiranja autorskog američkog horora. Zbog svega ovoga, umjesto odlaska u kino i gledanja raznih novih prizivanja, svakako preporučujemo kućnu verziju “horror nighta” i podsjećanje na najreprezentativnija djela ovoga filmskog žanra (spomenuta u tekstu) od kojih se istinski ledi krv u žilama.