Osim što se u Sloveniji bosanski jezik može naći u izvedbi u okviru redovne nastave, pravo je malo osvježenje projekt “Korijeni u Bosni, stablo u Sloveniji”. Počeo je kroz izvođenje eksperimentalne nastave bosanskog jezika i kulture koja postepeno prerasta u redovnu nastavu. Bošnjaka ima rasprostranjenih najmanje u desetak makedonskih općina, a bosanski jezik uči se u tri tamošnje škole, bilo kao izborni predmet Jezik i kultura Bošnjaka, bilo kao obavezni predmet po eksperimentalnom programu nastave na bosanskom jeziku
, samo je još jedan od pokazatelja koliko su Bošnjaci iz Hercegovine krivi za bujanje velikog razgranatog stabla s korijenima u Bosni i bujnom krošnjom diljem sveg nam svijeta, i istočno i zapadno. Plodove ovog stabla danas ubiru i Bošnjaci u Makedoniji, koji su organizirani najprije kroz Bošnjačku kulturnu zajednicu i druge organizacije bošnjačke kulture i tradicije. Zaposlenih Bošnjaka u Islamskoj zajednici Makedonije bilo je, ali danas ih, osim kao imama-hatiba, naprosto nema.</p>
<p>No, Bošnjaka ima rasprostranjenih najmanje u desetak makedonskih općina, a bosanski jezik uči se u tri tamošnje škole, bilo kao izborni predmet <em>Jezik i kultura Bošnjaka</em>, bilo kao obavezni predmet po eksperimentalnom programu nastave na bosanskom jeziku. U skopskoj općini Saraj-Ljubin, u OŠ “Dituria” u Ljubinu, obrazovanje je ranije bilo na srpskohrvatskom, a ne na makedonskom jeziku. Danas je tako kolektiv ove škole jedan od najsnažnijih u borbi za učenje bosanskog kao maternjeg jezika Bošnjaka Makedonije. Profesor Adem, koji bošnjačkoj djeci u Ljubinu kod Skoplja predaje bosanski jezik, često javno kaže da će, samo ako ustreba, vlastitim rukama od zemlje i blata ispred svoje škole napraviti bistu Alije Isakovića, koji je tamošnjim Bošnjacima toliko omiljen da je kolektiv škole saglasan da će škola u skorije vrijeme nositi upravo njegovo ime.</p>
<p>U Crnoj Gori bosanski jezik ugrađen je i u sam Ustav Crne Gore i ondje je već odavno prisutan u obrazovnom sistemu (što ne znači da “na terenu” još nema mnogo posla). U Srbiji je, gle čuda, stanje najbolje, jer je tamo obrazovanje na bosanskom jeziku jedno od najbolje organiziranih manjinskih obrazovanja uopće, pa bosanski uči više od 15.000 učenika. Dodamo li ovome sporazum između Bošnjačkog nacionalnog vijeća i tamošnjeg Ministarstva obrazovanja i nauke, po kojem je, uz podršku Zavoda za udžbenike Republike Srbije, odobreno štampanje svih potrebnih udžbenika, a prethodno su službeno odobreni i pripadajući nastavni planovi i programi, možemo konstatirati da je tu već sav pripremni posao uspješno završen. Hrvatska, pak, takoreći, hvata priključak. Vijeće bošnjačke nacionalne manjine ondje je pokrenulo pitanje obrazovanja bošnjačkih učenika koji će po već datom odobrenju tamošnjeg ministarstva imati u nastavi bosanski jezik i kulturu.</p>
<p>Što bosanskog ima “od Triglava do Gevgelije”, velike zasluge pripadaju posebno dvjema ženama. Izeta Babačić koautor je udžbenika <em>Jezik i kultura Bošnjaka</em>, po kojem od prošle godine bošnjačka djeca u Makedoniji uče o samima sebi. Slično, u Sloveniji je pod autorstvom Jasmine Imširović već 2013. godine štampan udžbenik <em>Škola bosanskog jezika: čitanka i vježbanka</em>.</p>
<p>Imam jedno pitanje za razmatranje. U ratom okupiranim bosanskim teritorijama, na prostoru nekadašnjih srpskih i hrvatskih paradržavnih tvorevina, danas žive mnoga povratnička bošnjačka djeca. Njima još njihov jezik ne daju. Mili Bože, na svemu ti fala, šta da rade ova djeca mala?</p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
Prethodni članak
DASKE KOJE ŽIVOT ZNAČESljedeći članak
ZVALI SU JE ŽUTA
PROČITAJTE I...
SAMO SE ISTI PREPOZNAJU I RAZUMIJU
Samoća je neka vrsta smrti. Odeš u džamiju, u šetnju, vidiš se s prijateljima, ali kad se kahve popiju i priče ispričaju, tromo, bezvoljno, jer znaš šta te čeka, vraćaš se u nešto iz čega si tek nakratko i prividno pobjegao
Treći dan na Majevici i jedno bure za četnike
“Uskoro će krenuti”, dobaci vojnik koji je bio do nas, “uvijek kreću nakon što prestane artiljerijska priprema.” Palo je još nekoliko granata, a onda je sve utihnulo. Čulo se samo pojedinačno puškaranje koje je dopiralo s naše lijeve strane; stari recept koji su oni koristili za odvlačenje pažnje, mada mi nismo bili tako naivni da u to povjerujemo