Itekako su sinhronizirano napadali na nas. Kad smo izbili u Kulen-Vakufu, nije izbila Vojska Republike Srpske, nego prvo Kninski korpus, pa Lički, pa Fikret Abdić, pa Banijski, Kordunski i onda tek Manojlo Milovanović dolazi na Gorjevac. Sve je na nas izvuklo i svi smo mi tu bili, patili se, mučili i opstali. I odjednom sad ne valjam ja tebi ni ti meni. O čemu se radi? Zato što sam ja neka treća stranka, a ti neka peta stranka? De da se jednom pogledamo u oči i kažemo jedni drugima o čemu se tu radi”, kazao je Mirsad Selmanović

Slijed događaja u Bosni i Hercegovini krajem 1991. i početkom 1992. godine imao je utjecaj i na područje današnjeg Unsko-sanskog kantona. Teritorijalna odbrana Bihaćkog okruga 31. decembra 1992. godine imala je 5.520 pripadnika: 3.446 Bošnjaka, 1.631 pripadnika srpske nacionalnosti, 200 Hrvata i 223 ostalih.

Peti korpus Armije RBiH, kao najviša vojna formacija u tadašnjem Bihaćkom okrugu, formiran je 21. oktobra 1992. godine sa sjedištem u Bihaću, a na osnovu Odluke Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine donesene 3. septembra 1992. godine. U sastav 5. korpusa ušle su jedinice iz Unsko-sanske operativne grupe i dio iz sastava Okružnog štaba Teritorijalne odbrane Bihać. Brojno stanje 5. korpusa kasnije se kretalo od 14.000 do 20.000 pripadnika.

U zoni odgovornosti 5. korpusa Armije RBiH, dugoj 178 kilometara, lomile su se sve ofanzive, a narod Bihaćkog okruga odbranjen je od istrebljenja i država Bosna i Hercegovina sačuvana na ovim prostorima. Bihaćko ratište bilo je odsječeno od drugih slobodnih dijelova BiH, fizički odvojeno od vrhovne komande i u informativnoj blokadi. Peti korpus Armije RBiH bio je 1.201 dan u okruženju. Uprkos tome, Komanda 5. korpusa i komande potčinjenih jedinica nisu se pretvorile u vojnu huntu i sve su vrijeme bile pod okriljem civilnih vlasti.

U potpunom okruženju u kojem je djelovao 5. korpus Armije RBiH protiv sebe je imao tri neprijatelja: vojsku Srpske krajine u Hrvatskoj, Vojsku Republike Srpske i paravojsku Fikreta Abdića. Karakteristika ratnih djelovanja na unsko-sanskom području jeste i zajednička borba bošnjačkog i hrvatskog naroda protiv zajedničkog neprijatelja. Bitna karakteristika 5. korpusa Armije RBiH jeste da je tokom cijelog rata zadržao multietnički karakter.

U toku 1995. godine Peti korpus oslobodio je veći dio Velike Kladuše, Bosanske Krupe, Bosanskog Petrovca, Ključa i Sanskog Mosta. U svom oslobodilačkom pohodu jedinice 5. korpusa pješice su prešle oko 120 kilometara. Borci ovog korpusa ARBiH srušili su sve vojne teorije na vrućem bihaćkom ratištu. Njegovi borci, neobjašnjivog pobjedničkog mentaliteta, bili su specijalci za preživljavanje i za rat. Niz historijskih činjenica vodi nas do zaključka da 5. korpusu Armije RBiH i narodu Bihaćkog okruga pripada velika zasluga što je očuvana Bosna i Hercegovina.

UDAR NA PERSONIFIKACIJU 5. KORPUSA

U toku obilježavanja 26. godišnjice osnivanja 5. korpusa Armije RBiH brojne delegacije izvršne i zakonodavne vlasti USK, Grada Bihaća, ostalih lokalnih zajednica, boračkih udruženja i političkih stranaka najprije su u jutarnjim satima u nedjelju, 21. oktobra, položile cvijeće na centralno spomen-obilježje i proučile Fatihu šehidima na mezarju Humci u Bihaću.

Nakon toga, u večernjim satima upriličena je svečana akademija na kojoj su ratni komandanti i predstavnici izvršne i zakonodavne vlasti Unsko-sanskog kantona evocirali uspomene na herojsku borbu boraca “sile nebeske”. Također, u foajeu Kulturnog centra Bihać pokazan je prijedlog idejnog rješenja spomenika borcima 5. korpusa u liku pegaza u prirodnoj veličini, koji će u narednim danima ostati izložen i dostupan svim građanima koji ga žele vidjeti.

Legendarni komandant 502. viteške brdske brigade Hamdija Abdić Tigar, predsjednik Organizacionog odbora za obilježavanje 26. godišnjice 5. korpusa, prisjetio se dana kada se organizirao otpor na Bihaćkom okrugu, u vrijeme kada to nije bilo nimalo lahko. On je podsjetio da je u to vrijeme na području Bihaća i Unsko-sanskog kantona bila prisutna Jugoslavenska narodna armija (JNA), dok su u Centru službe bezbjednosti (CSB) Bihać bili ljudi koji su kasnije napustili CSB i napali Bihać.

“Ovim putem odajem priznanje svima onima koji su živi među nama i onima koji su na putu odbrane dali svoje živote. Moramo se prisjetiti same organizacije otpora, kada se nadvio onaj val nad našim narodom i kada smo očekivali da se nešto desi: oni najhrabriji, oni koji su vidjeli i osjetili šta će tačno da se desi, krenuli su u organizaciju ljudi da bi nekako ipak mogli pružiti otpor i odbraniti se. U to je vrijeme organizacija išla bez naoružanja.

Mi smo se organizirali po nekim jedinicama i grupama preko Patriotske lige, kasnije preko rezervnog sastava policije, i to je kasnije bila jedina legalna jedinica koja je bila pod našom kontrolom, u koju su ulazili ljudi koji su bili patriotski opredijeljeni. Moramo znati da su goloruki mladići 16. juna 1992. godine suprotstavili se prvom napadu na Bihać i pri tom zarobili prvi tenk, pragu i nanijeli velike gubitke neprijatelju, podignuvši borbeni moral našim borcima. Kasnije ide formiranje brigada i formiranje u Unsko-sansku operativnu grupu i najviši nivo organiziranja – 5. korpus. To je bio nenaoružan korpus, imao je odbrambene faze, a na kraju rata ofanzivna dejstva kojima je bio cilj oslobađanje gradova Unsko-sanskog kantona.

Nažalost, danas imamo progone. Evo, 23 godine od rata, ovi naši neprijatelji koji su nas napadali u ratu došli su ponovo u situaciju da se udruže. Ja to nazivam udruženim zločinačkim pokretom iz Hercegovine i Republike Srpske, koji preko Visokog sudskog i tužilačkog vijeća kontroliraju tužilaštva i sudove, pa na sceni imamo situaciju da se naši ljudi hapse. Krenulo se od 5. korpusa i grupe na čelu s našim komandantom Atifom Dudakovićem, koji je personifikacija 5. korpusa. Znamo da Republike Srpska radi na tome i formirali su agenciju u koju ulažu ogroman novac, u okviru čega koriste i neke naše dojučerašnje saborce. Od 15 zaštićenih svjedoka, sve ijedan je Bošnjak, a optužnice su podignute bez ijednog materijalnog dokaza. Ali, šta je tu je. Mi, borci, stojimo na raspolaganju našem komandantu i saborcima, a to isto očekujemo od naših općina i vlada. Neprijatelj koristi našu neslogu i razjedinjenost, a sve kreće i od politike. Kada je država u pitanju, moramo sjesti i dogovarati se, jer to su stvari za koje su ljudi dali svoje živote”, poručio je Tigar.

NEOBJAŠNJIVA HRABROST

Brigadir Mirsad Selmanović, koji je obavljao dužnosti komandanta 501. brdske brigade 5. korpusa Armije RBiH i načelnika Štaba 5. korpusa, koji je i dva puta ranjavan, kao vrsni vojni stručnjak iz nekadašnje JNA došao je u Bihać i aktivno se uključio u organizaciju otpora i odbrane Bihaćkog okruga od agresora. On je istakao kako je vrlo nezahvalno pričati o 5. korpusu jer se uvijek nešto izostavi. Poručio je kako 5. korpus nije pojedinac, nego svaki njegov borac i civil koji je učestvovao u odbrani ovog dijela Bosne i Hercegovine.

“Dok sam gledao večerašnji film, gledam i u mog komandanta bataljona veze koji nije ni spomenut u filmu, a njega će pitati: Kakav je to bataljon kad nije ni spomenut?! Četa ABHO nije ni spomenuta, a napravljena je od ratnih vojnih invalida. Ne mogu da pređem preko toga. Kad se priča o 5. korpusu, onda se mora ispričati sve. To je operativna jedinica koja je s narodom Bihaćkog okruga izdržala sve. Itekako su sinhronizirano napadali na nas. Kad smo izbili u Kulen‑Vakufu, nije izbila Vojska Republike Srpske, nego prvo Kninski korpus, pa Lički, pa Fikret Abdić, pa Banijski, Kordunski i onda tek Manojlo Milovanović dolazi na Gorjevac.

Sve je na nas izvuklo i svi smo mi tu bili, patili se, mučili i opstali. I odjednom sad ne valjam ja tebi ni ti meni. O čemu se radi? Zato što sam ja neka treća stranka, a ti neka peta stranka? De da se jednom pogledamo u oči i kažemo jedni drugima o čemu se tu radi. U 5. korpusu je svako dao doprinos, od one nane do najvišeg nivoa. Peti korpus je odradio što nijedan korpus na Balkanu nije. To je bio dio naroda u uniformi. Bilo je znanja, krajiške hrabrosti, volje i htijenja da se opstane na ovim prostorima. To je 5. korpus. Zašto Hag nije procesuirao nikoga iz 5. korpusa? Pa sačuvali smo i obraz. Mi svi”, kazao je Selmanović.

Legenda Bihaćkog okruga i Krajine, general Ramiz Dreković, prvi komandant 5. korpusa, došao je iz Sarajeva da po ko zna koji put bude uz svoje Krajišnike, koje, kako je istakao, voli i poštuje najviše od svih Bošnjaka, i da oda počast remek-djelu malog krajiškog čovjeka i krajiških patriota oličenom u velikom i silnom 5. korpusu.

“Peti korpus nije djelo ni jednog pojedinca, već djelo krajiškog čovjeka i krajiških patriota. Ovih dana obilježavamo dva vrlo bitna datuma. Jedan strateški bitan za našu Krajinu, a to je proslava 26. godišnjice od osnivanja 5. korpusa, a drugi je smrt našeg prvog predsjednika, rahmetli Alije Izetbegovića. To su vrlo bitni datumi i ne smijemo ih zaboraviti. Ako mi zaboravimo te datume, historija ih sigurno zaboraviti neće. Ponosan sam što sam u zadnje vrijeme kao komandant 5. korpusa imao jednog ministra (Malkoč) koji je maloljetan uzeo pušku u ruke i borio se kada to nije morao činiti i drugog maloljetnog koji je dijete šehida.

To mi daje nadu da će se oko 5. korpusa, oko njegove snage, energije i svega onog što je dobro, vrtjeti i ta krajiška priča. Nažalost, mi smo kroz najbližu historiju u našoj Krajini mogli vidjeti i to narušeno institucionalno i državotvorno nejedinstvo, pa znamo koliko nas je to koštalo. Pa vas molim, izvucimo pouke iz toga. Moramo shvatiti da život ide dalje i moramo graditi budućnost i perspektivu našoj djeci i novim pokoljenjima. Mi smo se borili za Bosnu i Hercegovinu i za sve njene vrijednosti i svu njenu šarolikost. Moramo nastaviti gajiti te vrijednosti, jer to su vrijednosti koje garantiraju potpuni opstanak Bosne i Hercegovine. To su vrijednosti koje su utemeljene i od našeg predsjednika Alije Izetbegovića i našeg tadašnjeg vrhovnog komandanta. Drago mi je da čujem vaše riječi da ćete učiniti sve da naši ljudi koji se procesuiraju dokažu i nevinost i da nisu bili ono što im se stavlja na teret i na dušu. Nadam se da će to tako i biti”, poručio je Dreković.