Iz današnje perspektive, moglo bi se reći da se sabornici IZ mogu smatrati sretnim što Tandir nije potegao pride i svoje čekiće za meso kako bi svima u glavu utuvio bespogovornu poslušnost i poštovanje spram “profesora, doktora, muftije, predsednika, velikog vođe” i, srećom, nesuđenog reisa – Muamera Zukorlića.
Sead Veljović iz Prijepolja pretučen je u noći između utorka i srijede u centru ovog grada pošto ga je, kako je ispričao, poslije prepirke koju je sa njim imao, napao narodni poslanik Samir Tandir.
Zbog izuzetno pogoršane sigurnosne situacije u Pljevljima oglasio se i Mešihat Islamske zajednice Pljevlja, koji se direktno obratio Dritanu Abazoviću, lideru koalicije “Crno na bijelo”, čiji je član i Zukorlićev SPP, ističući kako u Pljevljima trenutno vladaju “haos, bezakonje i mržnja spram pripadnika nacionalnih manjina”.
Pripadnici srbijanskog Ministarstva unutrašnjih poslova u Priboju uhapsili su R.B. (1989) iz ovog grada zbog postojanja osnova sumnje da je izvršio krivično djelo „neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga“, kao i DŽ.R. (1979) iz Prijepolja, osumnjičenog za neovlašćeno držanje opojnih droga.
Očito je da Mešihat sa sjedištem u Novom Pazaru institucionalizira oblike religioznosti koji su strani našoj obredoslovnoj tradiciji. Paradoksalno je da institucija koja bi, po Ustavu, trebala baštiniti i biti čuvar i promotor hanefijskog mezheba i maturidijskog akaida na grub način, kroz cjelokupan nastavni proces za koji je zadužena – od osnovnih škola, preko medresa, pa sve do vannastavnih aktivnosti kakve su škole Kur'ana – upravo čini suprotno
Vara se svako ko misli da iza svakog teksta koji izlazi iz Zukorlićeve sljedbe ne stoji sam Zukorlić. Cilj mu je izazvati reakciju, koja ovaj put smjera naelektrizirati atmosferu ne bi li stvorio preduvjete da odvoji Islamsku zajednicu u Srbiji od IZ u BiH. Da bi to uradio, potreban mu je razlog. Nervoza je veća jer Rijaset mudro šuti i ne daje povoda za daljnje polemike. Ipak, ako povoda ne bude bilo, spreman je Zukorlić napraviti povod, iskonstruirati incident, izrežirati atentat. Ne bi to bilo prvi put
Zukorlićeva upotreba bajate velikosrpske propagande politički je suicid uživo, javno razotkrivanje i politička samokastracija pred očima cjelokupne bošnjačke javnosti. Navodno izazvan stavovima Mustafe ef. Spahića, koje ustvari pripisuje navodnom KOS-ovom lobiju u uredu reisul-uleme, Zukorlić je samo potvrdio da nije prikladan ni za lidera neke stranke koja bi se trebala smatrati bošnjačkom, a kamoli za časnu funkciju vjerskog poglavara.
Da je doista riječ o krajnje bizarnom skupu pod pokroviteljstvom Zukorlićeve BANU potvrđuje i demantij iz Kabineta Predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Željka Komšića. Naime, prema demantiju Nihada Hebibovića, savjetnika za medije i odnose sa javnošću Željka Komšića, organizator je neprofesionalno zloupotrebio Komšićevo ime, a pokroviteljstvo za ovaj događaj nije dato.
No, teorije zavjere nastranu, postoje i neke određene konkretne veze između aktera. Marijana Šećibović, nakon što je provela osam godina obavljajući razne funkcije u Vladi Republike Srbije, 2012. godine zajedno sa svojim suprugom Refikom Šećibovićem osnovala je Visoku školu turizma i menadžmenta u Konjicu, gdje je ujedno i dekan, a njen suprug Refik jedan od predavača.
Dakle, ne treba smetnuti s uma činjenicu da Zukorlić i njegova stranka čine dio vladajuće većine u Srbiji predvođenu Srpskom naprednom strankom Aleksandra Vučića. Kada bismo htjeli biti zlonamjerni, ustvrdili bismo da zapravo Aleksandar Vučić ima svog kandidata za reisul-ulemu, a njegovim bi izborom Bošnjaci dobili reisa kome je lično nadređeni srpski predsjednik Vučić. I ne bismo bili daleko od istine.
