Van je svake sumnje da je “Brexit” za srpsku politiku došao kao kec na desetku. Sjajna prilika za nastavak odugovlačenja, ovoga puta direktnijeg, lišena potrebe za posebnim obrazloženjima i sakrivanjima
![](https://arhiv.stav.ba/wp-content/uploads/2017/12/ACL-banner-novi_001.png></a></div><p>Piše: Enes RATKUŠIĆ</p>
<p> </p>
<p>Mladen Ivanić, član Predsjedništva BiH, kao da posljednjih dana ne liči na onog staloženog političara u kojem je najčešće naivna bosanskohercegovačka javnost prepoznavala čovjeka od akcije, spremnog na saradnju i rješavanje problema od značaja za BiH, njen evropski put i prosperitet. Na sceni je danas potpuno drugačije lice koje više podsjeća na portparola Milorada Dodika negoli njegovog oponenta, kakvim se u javnosti predstavljao. Šta drugo zaključiti o Ivaniću nakon istupa u kojima demonstrira pojašnjenja da je objavljivanje rezultata Popisa stanovništva smetnja našem evropskom putu. I ne samo Popisa stanovništva nego je sad i prilagodba Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju problem, koji navodno ugrožava ekspanziju poljoprivredne proizvodnje u manjem bosanskohercegovačkom entitetu.</p>
<p>Samo trezveniji analitičari političkih prilika ništa drugo od Ivanića, koji je na logici suprotnoj od Dodikovog egzibicionizma uspio izgraditi imidž kooperativnog političara odanog BiH, nisu ni očekivali. Ono što je sve ove godine u domenu bosanskohercegovačkih težnji spram Evropske unije preočito jeste ritmički nesklad promjena koji nije obećavajući. Insistiranja Bruxellesa da se integracijski procesi dinamiziraju prihvatao je samo dio domaćeg establišmenta. Drugi je cijeli smisao vlastitog učešća u tim procesima sagledavao u odgađanjima, prolongiranjima, odugovlačenjima, filozofiji čekanja.</p>
<p>Takav odnos koji u kontinuitetu najsnažnije ispoljavaju i baštine kadrovi iz Republike Srpske nije, međutim, bio dovoljno vidljiv. On je suštinski bio pokriven navodnim raskolom između Dodika i opozicije. Britanski je iskorak iz evropske porodice definitivno, međutim, skinuo tu masku, ali i ohrabrio kočničare cijelog procesa, doveo ih u situaciju da opstrukciju kao načelo djelovanja krenu ispoljavati otvorenije, puno direktnije. Ivanić je konačno rasterećen glume predočio da će ispoštovati samo ono što donesu institucije Republike Srpske, što u prijevodu znači ono što kaže prvi čovjek entiteta Milorad Dodik.</p>
<p>Stalno spominjanje kompromisa u kontekstu donošenja svake moguće odluke od značaja za zemlju uistinu je više nego morbidno. Građani su zbunjeni jer iz buke i galame oko Jukićevog potpisa, zelenog svjetla na konačno objavljivanje rezultata popisa stanovništva, ne razabiraju u čemu je problem. Šta to vlastodršcima u RS-u konkretno, a ne apstraktno smeta i zbog čega je dvije stotine popisnica sporno? Sve je sporno što ugrožava srpski apsolutizam – u tome je suština cijelog problema.</p>
<p>Pretjerano se ne treba mučiti da bi se ušlo u filozofiju “srpskih razloga” bez obzira o kojem je problemu riječ. Dakle, oficijelna politika u RS-u na stanovištu je da im je Dayton dodijelio državu u kojoj vlast ima biti isključivo srpska, dok drugi ima da se pomire s podređenim položajem u svakom smislu. Teror koji ta politika otvoreno provodi u kontekstu nepristajanja da prizna jezik koji je ustavno priznat najbolje svjedoči šta srpski vlastodršci u manjem bh. entitetu podrazumijevaju pod vlašću, konstitutivnosti naroda, nacionalnim i svim drugim pravima i šta se ima podrazumijevati pod kompromisom. Kompromis je u takvom ambijentu ništa drugo nego pristajanje drugih da bezrezervno prihvate sve što srpska vlast nudi, s obzirom da im vlast očito pripada po nekoj gotovo kosmičkoj predestinaciji.</p>
<p>Van je svake sumnje da je “Brexit” za takvu politiku došao kao kec na desetku. Sjajna prilika za nastavak odugovlačenja, ovoga puta direktnijeg, lišena potrebe za posebnim obrazloženjima i sakrivanjima iza lažne staloženosti kojom Ivanić već duže vrijeme zabeluhava bosanskohercegovačku javnost. Ugledni je američki profesor i analitičar Daniel Serwer van svake sumnje u pravu u svojim konstatacijama da posljedice britanske odluke mogu biti strašne za SAD i Evropu, posebno za Balkan. Više je nego izvjesno da izlazak Velike Britanije, kako on kaže, “zaista može pokvariti vjerovanje u evropsku perspektivu, a s druge strane podebljati sumnju u aktualnu spremnost EU za proširenje”. I ne samo to, naravno. Vrata za ruski utjecaj mogu se itekako proširiti. I hoće, bude li Bruxelles i dalje zadržavao poziciju zagonetne Sfinge.</p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
Prethodni članak
Umjesto Bruxellesa, Dodik bi BeogradSljedeći članak
Zbog čega je Turska na meti teroristaPROČITAJTE I...
Neko zločine slavi, neko ne slavi i zbog čega bismo trebali biti zajedno
Kako bi Dragan Čović uopće mogao doći u Ahmiće ako se toliko puta “slikao” i izražavao otvorenu podršku glavnim vinovnicima pokolja u tom bosanskom mjestu, prije svega Dariju Kordiću, ali i drugima? S druge strane, niko u ovoj zemlji nikada nije čuo da se unutar bošnjačkih političkih krugova slavio zločin u Trusini, niti izražavao podršku vinovnicima tog zločina, niti je sudski proces dovodio u pitanje. To je, ako ćemo cijelom slučaju prići racionalno, ono što suštinski onemogućava kako zajedničke posjete stratištima, tako i slanje poruka mira
Zakoni pod lupom
Osobi koja namjerava ostvariti prijevremeni odlazak u penziju vrijeme provedeno u odbrambenim snagama ne računa se u staž. Kako prestanak radnog odnosa, međutim, nije bio svojevoljan, nego je silom prilika bio visokomoralni čin iskazivanja patriotske odgovornosti prema odbrani zemlje, novi zakon tako je kažnjava, dok dezertere nagrađuje