fbpx

Oni kerovi Stipe Miočića obučeni u hrvatske zastave vala su svjesniji od nekih Bošnjaka. Našim je medijima pođahkad udarna vijest neki status Nine Badrić o krompirima, a masovno naricanje kreće smrću Rajka Dujmića, koji jeste muzička legenda nesumnjivog značaja, ali otkud suza u oku nad krompirima Nine Badrić?! O kakvim mi to vrijednostima govorimo, oko kojih se jedino možemo okupljati ako smo razvili kulturološki kolonijalni mentalitet hrvatskih krompiraša.

Biti Bošnjak je aksiom, završen proces. Biti Bošnjak nije odrednica vjerske skupine. Hrvata i Srba ima i protestanata, i Jehovinih svjedoka, i budista, i hinduista svake fele, ali su i dalje Srbi i Hrvati. Ipak, katolici i pravoslavci čine više od 90 posto ta dva naroda i niko ne dovodi u pitanje to što vjersko obredoslovlje i kršćanski civilizacijski obrasci kreiraju dobar dio njihove kulture i identiteta općenito. Upravo zato niko ne bi smio biti zbunjen podvalom da su Bošnjaci nadiđeni jer su “etiketirani kao vjerska skupina”. Neko bi volio da je tako, jer vjerska skupina nije nacija i ne može biti politički faktor.

Magična je brojka tri, a nužni su kompromisi i mudrost kojom se procesi koliko-toliko mogu zadržati na tračnicama. Stoga, nisu nam potrebni profili lupetala koji udaraju od sto, već neko ko može hodati po žici a da ne padne u provaliju.

“Ti Bošnjak?”, upita me licem stopostotne naivčine i dobričine. Isprva me nasmijao jer me je to podsjetilo na stare američke filmove o Tarzanu. “Ja Bošnjak”, odgovorih dok su mi obrazi podrhtavali od smijeha na pomisao da mu repliciram s: “Ja Tarzan, ti Jane.” Ali, brzo sam se uozbiljio jer me je Hifzija zagrlio i počeo plakati

U petak nas očekuje javna rasprava kojoj je pokrovitelj Bakir Izetbegović, te bi tada stvari trebale biti mnogo jasnije u vezi s revizijom i političkim koncenzusom svih probosanskih i bošnjačkih stranaka. Treba ponoviti da bi i samim Srbima trebalo biti u interesu da se podnese revizija. Čega se boje ako tvrde da je neosnovana, da pravni zastupnik nema legitimitet?

Ovo jeste prvorazredni diplomatski skandal i, nažalost, potvrđuje dojam da nam Evropa za svoje predstavnike šalje drugorazredne diplomate sklone površnom interpretiranju stvarnosti. Prvoklasni bi se, naime, ako bi već i načinio kakav, posebno ovakav propust, ispričao javnosti. Wigemarku to ne pada na pamet, već se bavi interpretacijom onoga što je želio reći, mislio... Ali se, eto, nespretno izrazio. S time da on i dalje vjeruje da se nije nespretno izrazio, kamoli da je bio trendovski površan. A ko je, na koncu, kriv bosanskoj javnosti što ne razumije tako delikatan, metaforičan diplomatski govor?! Takav divan cvrkut. On i dalje cvrkuće na društvenoj mreži istoga naziva i polemizira s kritičarima. Jednako površno.

Ni Stav nije odgovarao mnogima pa, čim je lansiran, a ovim izdanjem obilježavamo dvije godine izlaženja i stoti broj, bio je etiketiran i napadan. Predviđali su nam vijek od dva mjeseca i desetak brojeva, s nama su se ismijavali, prozivali su nas nacionalistima, fašistima i radikalima, iako mi nikada nismo bošnjački identitet promatrali jednoobrazno prihvaćajući podjelu na “zelene” nacionaliste i “crvene” antifašiste

Ovo je ozbiljno protuustavno djelovanje koje potkopava provedbu Daytonskog sporazuma i traži ozbiljnu reakciju i potpisnika i jamaca Sporazuma. To znači i korištenje Bonskih ovlasti visokog predstavnika. Međutim, to prije svega znači jasan stav državnih tijela i njegovo shvatljivo prezentiranje međunarodnim faktorima