Otuda i ovakvi pokušaji legitimiranja plana da Naša stranka, iako minorna, sa samo 5% glasova osvojenih na nivou Federacije BiH, u okviru planirane koalicije, uz određene radikalnije kadrove SDP-a, diktira i zadaje ideološki kurs buduće Vlade Kantona Sarajevo.
. Priroda političke ideologije i prakse Naše stranke nije etička nego etnička, a cilj joj je promocija i zaštita nebošnjačkih etničkih interesa kroz atak na bošnjačke interese, i to kroz pokušaj onesposobljavanja nacionalnog političkog djelovanja Bošnjaka, a zatim kroz kulturološke zahvate nad bošnjačkom većinom. Ti zahvati tiču se prije svega pokušaja da se ponište politički i kulturološki efekti demografske dominacije bošnjačke većine u Sarajevu
Teško je odgonetnuti šta osim osvajanja vlasti može biti zajednički imenitelj ovom po svemu čudnom i liderskom i stranačkom spoju, a šta o tome misle njihovi glasači, saznat ćemo već za dvije godine.
Naša stranka je najavila da je glavni uvjet za koaliciju s njima pristanak na najopsežniju obrazovnu reformu u Kantonu Sarajevo koja bi se trebala preliti na čitavu BiH. To znači da će u slučaju koaliranja s Konakovićevom Narodom i pravdom i SDP-om, kako se i moglo predvidjeti, tražiti ministarstva obrazovanja i kulture KS. Ako se to dogodi Naša stranka će započeti obimnu ideološku čistku, a bez ostatka možemo najaviti da će pokušati provesti izmjenu nastavnih planova i programa u kojima će se mijenjati odnos prema činjenicama proisteklih iz agresije na Bosnu i Hercegovinu i genocid nad Bošnjacima, bošnjački nacionalni i vjerski identitet će biti krajnje omalovažan i destruiran tzv. anacionalnim pristupom sektoru obrazovanja i kulture. No, ideologija Naše stranke je već dobro poznata, javna i otvorena. U njihovim željama i željicama do sada ih je zaustavljala SDA. Ako počnu sprovoditi ono što su zamislili, za to će biti najodgovorniji oni koji su im to i omogućili
Kamo sreće da postoje politički projekti koji će zaista uspjeti na priči o toleranciji i zajedništvu osvojiti poneki mandat u RS-u ili u Zapadnoj Hercegovini. Bila bi to pobjeda Bosne. Ovako, “zajedno i tačka” ostaju samo demagogija i mamac za bošnjačko biračko tijelo, odnosno onaj njegov dio koji se od Naše stranke da prevariti praznim pričama. Nije pošteno da se javno ne kaže kako nikada nijedan mandat nisu osvojili u Banjoj Luci, Bijeljini, Foči, Grudama, Posušju, Čitluku
Naša stranka ne zna ili ne želi znati da se u zatvorima nalaze oni koji su podržavali terorističku organizaciju FETÖ, koja je bila spremna pucati po svom narodu, a do sada su svi za koje se utvrdilo da su nevini pušteni na slobodu.
Haverić nastoji totalitarni postupak fizičkih likvidacija, zbog drugačijeg mišljenja i političkog opredjeljenja, predstaviti kao nekakvu dobro poznatu civilizacijsku tekovinu i baštinu, te amnestirati i rehabilitirati komunistički režim. I na kraju krajeva, a što je najproblematičnije od svega, pokušava danas, u 21. stoljeću, normalizirati takvu nasilnu i krvavu političku kulturu i ideologiju koja pripada smetljištu historije.
Da li je moguće zamisliti deklariranog Bošnjaka Asima koji ima takvu političku težinu u Banjoj Luci da mijenja imena škola nazvanih po značajnim Srbima? Da li iko može zamisliti Asima kako, izabran srpskim glasovima, sjedi u Skupštini grada, pokušava izbaciti srpski jezik iz banjalučkih škola i zamijeniti ga BHS-om? Može li se uopće i izmaštati kako Asimova stranka i članovi te stranke pripomažu negiranje postojanja srpske književnosti i kako, nakon toga, opet dobijaju glasove
Nevjerovatno je koliko se izjave i stavovi članova Naše stranke o nekim suštinskim pitanjima, poput prava na političko organiziranje i vlastiti jezik većinskog naroda među kojim djeluju, kulture i identiteta tog naroda, karaktera protekle agresije i prirode opsade grada u kojem su najaktivniji, uloge političkog rukovodstva RBiH i njegovih oružanih snaga itd., poklapaju sa stavovima najrigidnijih velikosrpskih i velikohrvatskih političkih predstavnika ili uopće bilo koga ko nastupa s pozicija antibošnjačkog šovinizma
Međutim, stvari u vezi s Kamengradom stoje posve drukčije: nit su Kamengrad Osmanlije osvojile 1463. godine (to je legenda u vezi s kojom se historičari listom slažu da nema povijesno utemeljenje), nit ga je od njih branila bosanska vojska, nit je u vrijeme osvajanja bio u granicama bosanske države.
