Od 2018. godine Banovići više nisu ratna zona, došlo je do oslobađanja, ja bih rekao, svijesti građana Banovića, građani sada slobodno misle, slobodno govore i nakon dvadesetak godina došli smo u poziciju da smo nakon te 2018. u mentalnom smislu oslobodili Banoviće i građane Banovića duge okupacije od Mirsada Kukića i njegovih najbližih saradnika
Mahir Dević, šef Kluba SDA u Skupštini KS, nakon usvajanja spomenutih zaključaka, izjavio je za Faktor da su usvojeni zaključci nezakoniti i da će Klub zastupnika SDA pokrenuti apelaciju prema Ustavnom sudu FBiH, jer smatraju da ovaj zaključak nije u skladu s Ustavom ni zakonskim propisima
“Trenutno imamo deficit s određenim radnicima, to su prvenstveno bravari, varioci i čistačice. U prethodnom periodu, za vrijeme prošle uprave, primljeni su određeni ljudi bez planova s pogona i njihovih potreba, pa i angažirana treća lica za određene poslove. Zatekli smo ugovor potpisan s privatnom firmom o angažmanu varilaca i bravara, kojoj je plaćano godišnje 100.000 maraka za angažiranje njihovih radnika u našem rudniku. Među oko 3.000 zaposlenih u Rudniku nema bravara i varilaca”
Površinski kop Turija nalazi se nekoliko kilometara od centra Banovića. Tu će, blizu mjesta gdje je upravna zgrada PK Turija, na jednom brežuljku, u budućnosti biti izgrađena TE Banovići. Na ulazu u PK Turija dočekao nas je tehnički rukovodilac površinske eksploatacije Ekrem Demirović. Već nakon nekoliko rečenica jasno vam je da je to čovjek koji poznaje svaki pedalj površinskog kopa od nekoliko kvadratnih kilometara. Čovjek koji zna svaku mašinu, iako ih na kopu rade deseci, od kamiona dampera, preko buldožera, gredera, rovokopača, utovarivača, bušilica do dizalica. Čovjek koji poznaje svakog radnika bez obzira na to što ih radi tu nekoliko stotina u tri smjene. Ekrem o rudniku zna sve
Bez obzira na nedostatke naše statistike i ozbiljne ekonomske analize, podaci ukazuju na to da smo u teškoj situaciji. Najrelevantniji pokazatelj svakako je prihod od indirektnih poreza, u prvom redu poreza na dodanu vrijednost, koji čini većinu tih prihoda. Prema podacima Uprave za indirektno oporezivanje BiH, u prvih šest mjeseci ove godine naplaćeno je 3,4 milijarde maraka indirektnih poreza, što je smanjenje od 369 miliona u odnosu na isti period 2019. godine
Ja živim u Velikoj Kladuši s porodicom, nemam dvojno državljanstvo i sigurno sam zainteresiran da stanje u Velikoj Kladuši bude bolje, jer svi navedeni problemi odražavaju se i na moj život. I mene i moju porodicu brinu migranti – jer nam je ugrožena sigurnost, brine odlazak mladih – jer će sutra i moje dijete poželjeti da ode, brine nezaposlenost – jer i moji članovi porodice nisu zaposleni i ja imam kredite itd. Zbog navedenog, kao i zbog brojnih projekata i strateških ciljeva koje ću ponuditi građanima Velike Kladuše i koje realno mogu realizirati, siguran sam da vrijedi za mene glasati
Mi smo pogranična zona i puno je malverzacija i kod prijave glasača za glasanje putem pošte iz Srbije, ali i na sam dan izbora. Puno je glasača koji su davno umrli, a nalaze se na biračkom spisku i za njih neko glasa. Sve ove malverzacije smanjuju naš utjecaj jer se tako povećava izborni cenzus. Kako god, kada bi glasalo pedeset posto Bošnjaka koji imaju pravo glasa u Bratuncu, Zvorniku, Bijeljini i mnogim drugim mjestima, sigurno da bismo imali puno više onih u lokalnim skupštinama koji bi se borili za naša prava i naš status”, poručuje Salkić
Izložbu “Stoljeće Pave Anđelića” postavile su, prvo u Zemaljskom muzeju BiH, u kojem je Pavo proveo najveći dio svog radnog vijeka, najmlađe kustosice Zemaljskog muzeja Lejla Bečar i Adisa Lepić. Izložba je prije Visokog gostovala u Konjicu, općini u kojoj se Pavo rodio, zatim je došla u Visoko, grad u kojem se školovao, a posljednja stanica jeste Kakanj, općina u kojoj se nalaze arheološka mjesta koja su Pavu definirala kao arheologa
Mi živimo zajedno, Bošnjaci i Hrvati. Što se tiče samih ljudi, tu je prilično blizak odnos među ljudima. Naravno, nije to kao nekada, ali ljudi rade i komuniciraju. Ja imam agenciju u Stocu i 30 posto mojih klijenata su Hrvati. Tog podozrenja je puno manje, ali što se tiče politike, to je potpuna podijeljenost zadnjih godina. Čak se političke stranke u Stocu uopće ne sastaju na lokalnom nivou, potpuno je poremećena struktura dijaloga, zapravo, dijaloga nikako i nema. Dok sam ja nekad bio predsjednik OV-a, puno je više bilo dijaloga nego sada. Politički procesi u Stocu, umjesto da napreduju, nazaduju. Moj cilj, moj politički program u Stocu, njegova okosnica, jeste da se sjede za zeleni stol i podvuče ta crta. Dosta je rata, iako mi nikada nećemo ni prežaliti ni oprostiti ono što su činili Bošnjacima u Stocu, ali zločinci su zločinci, hajmo ih osuditi i idemo dalje. Ne treba se niko bojati da ćemo se mi nekome svetiti
Riječ je o dešavanjima u ljeto 1992. godine koji podsjećaju na ono što se dešavalo ovih dana nakon izbora u Crnoj Gori, kada su u nacionalističkom slavlju crnogorski Srbi napali Bošnjake i kamenovali njihove radnje i domove.
