Da je maločas pao, pao bi s ogromne visine i razbio se na ulici. Zato su svi bili tu. Zato su čekali. Možda se zato i spotaknuo da ih u tom uzbuđenju učvrsti. Sve što je činio potom taj ekvilibrist bilo je čudesno. I uvijek je bio blizu pada. Pada koji su čekali. Zbog kojega su i došli. A on je lebdio
U Gradskoj vijećnici u Sarajevu sinoć je održana promocija romana “Sokolarov sonet” bosanskohercegovačkog književnika Irfana Horozovića. Na promociji romana publici se obratila i mr. Irma Marić sa Fakulteta humanističkih nauka na Univerzitetu Džemal Bijedić u Mostaru. Stav prenosi recenziju magistrice Marić.
U Gradskoj vijećnici u Sarajevu večeras je održana promocija romana “Sokolarov sonet” bosanskohercegovačkog književnika Irfana Horozovića.
Promocija će biti održana 16. marta (četvrtak) u 19 sati u Gradskoj vijećnici u Sarajevu, a o romanu će govoriti prof. dr. Nihad Agić, mr. Irma Marić i glavni urednik biblioteke "Stav" Filip Mursel Begović. Izražavno posebno zadovoljstvo što će se ova promocija održati u godini kada jedan od najznačajnijih bosanskohercegovačkih pisaca slavi jubilarnih 50 godina književnog rada i 70 godina života.
Mrav je, doduše, mnogo jači od čovjeka, ali to je samo detalj. Postoje jake i slabije skupine mrava. Jači mravi napadaju i uništavaju slabije, i to su katastrofe ravne onim ljudskim. Ne znam samo, postoje li mravlje knjige ili je njihova povijest drukčije zapisana
Opet navire sjećanje na noć plavog cvijeta. Možda to bijaše noć šezdesetosmaške intime. Bili smo tad mladi i svi pomalo romantici u svakom smislu te riječi. Bila je tu i Sofija. Kad se sjetim tog imena, ko zna zašto, nikad ne pomislim na glumicu Loren niti na grad u Bugarskoj
Svaka od riječi odslikava nešto. Taj jezik i taj govor koji govori jedno, a jasno ukazuje na drugo, našao je svoje mjesto u porodičnim zajednicama. Osmotrite malo bolje i pronaći ćete danas svekrvin govor iliti jezik na mjestima gdje biste ga najmanje iščekivali izvan kuće
Bilo je to zaista neobično prijateljstvo. Odrasli su u komšiluku i svako je imao svoje muke. Najednom su postali nerazdvojni. I osjetljivi na nadimke. U početku su ih pokušavali zvati Šljivotres i Biber, ali to je postalo opasno. Nadimci su opasna stvar
“Fatu Morganovu” oduvijek sam vidio kao neki književni lik, otkako sam prvi put pročitao to ime kod nekog pustolovnog pisca, prepričanog riječima nekog našeg starog prevodioca
Mudrije je jutro od večeri. To je kazivao neko u narodnoj priči. I ispostavilo se da je to istina samo u priči. Jutro je osokolilo pokvarenjake i prevarante. Sad oni mogu govoriti šta žele. Svejedno je
