Ako se austrijski Zeleni, kako sami kažu, zalažu prvenstveno za ljudska prava, kako onda shvatiti pokušaj da se ljudima iz Bosne i Hercegovine, a naročito Bošnjacima, dovodi u pitanje pravo na nacionalnost i porijeklo te da se etiketiraju kao pripadnici tvorevine koje već nema već decenijama?
Mi smo svjesni stanja u Bosni i odnosa koji vladaju. Znamo da su zbog opstrukcije neprijatelja Bosne institucionalne mogućnosti ograničene. Međutim, mora se naći načina da se veza dijaspore s domovinskim snagama ojača. U dijaspori je veliki potencijal, kako finansijski, tako i intelektualni. Mi u cijelom svijetu imamo intelektualaca raznih profila. Od ministara u vladama preko lokalnih službenika do vlasnika uspješnih kompanija. To je neprocjenjivo blago Bosne.
“Mi Bosnu danas branimo kroz politiku, na izborima. Iako je oružana agresija završila, agresorske ideje još su uvijek žive i mi smo toga svjesni. S druge strane, probosanski blok, da ga tako nazovemo, zakazao je i ne može ponuditi adekvatni odgovor ukoliko nema podršku biračkog tijela. Istovremeno, mi širom Zapadne Evrope i Amerike imamo odlične logističke baze u vidu naših zavičajnih klubova, džemata, kulturnih udruženja i društava za očuvanje tradicije... Uvidjeli smo da je to doista veliki potencijal koji se mora iskoristiti. Ne želeći ni u koga upirati prstom i pozivati ga na odgovornost, mi smo se zapitali zbog čega mi ne bismo iskoristili taj potencijal, ako ga već nisu svjesni oni koji bi možda trebali biti. Tako je počela naša priča”
Neka im mališani kojima zabranjuju bosanski jezik, a koji danas ponosno trčkaraju u Srebrenici, Zvorniku, Bratuncu, Bijeljini, Osmacima, Vlasenici, Milićima, Prijedoru, Vukosavlju, Tesliću, Doboju, Banjoj Luci, Prnjavoru, Kotor-Varoši, Foči, Višegradu, Bosanskom Novom..., budu motiv da glasaju. Ovi su mališani budućnost našeg naroda u ovom dijelu Bosne i Hercegovine. U ovom dijelu naše domovine, kad idete na glasanje, idete da glasate za veća prava, više slobode, više dostojanstva, za više onih koji će poštovati žrtve, za više onih koji neće negirati genocid, za više onih koji vole Bosnu i Hercegovinu i koji će se boriti za nju
Zar jednom svjesnom muslimanu može biti teško za svoju domovinu, koja grca u nepravdi, pokloniti sat vremena i glasati i tako pokazati i muslimanima i nemuslimanima da nam je itekako stalo do naše domovine.
Neizlazak na izbore je postepeno odricanje od domovine. Mi smo na taj način sve dalje od svojih korijena, od kostiju naših predaka koje su ostale razasute po cijeloj Bosni i Hercegovini. Konačno, na taj način i sebi zatvaramo vrata povratka, makar “po stare dane”.
Naše ljude u dijaspori srce i intelekt vuče prema domovini BiH. ali mnogobrojne administrativne prepreke, na koje naši ljudi vani nisu navikli, još uvijek otežavaju proces objedinjenja u svim sferama zajedničkog djelovanja.
Kao predstavnik Islamske zajednice Bošnjaka u Norveškoj, smatram da spomenuti redovni i osmišljeni susreti trebaju između ostalog jačati “svjetski”, odnosno politički i društveni segment u našem narodu ovdje preko saveza, klubova i udruženja.
Od domovine ne očekujemo ništa, domovina treba da očekuje od nas više truda i zalaganja. Međutim, od predstavnika naše domovine, od onih kojima narod povjeri emanet, očekujemo jasan plan i strategiju po pitanju njihovog odnosa prema ogromnom potencijalu u našoj dijaspori.
Za opstanak Bošnjaka povratnika u mjestima iz kojih su protjerani tokom Agresije od presudne je važnosti da Bošnjaci u svojim općinama budu politički faktor, da učestvuju ne samo u zakonodavnoj nego i u izvršnoj vlasti na lokalnom nivou. Jedino tako će biti u mogućnosti da zaštite sebe, svoja prava i da zadovoljavaju svoje potrebe. “Bez aktivnog učešća dijaspore, ja se bojim da je ova naša politička mogućnost veoma ograničena, a s njima ja mislim da bi to bila politička utakmica na pobjedu”, poručuje Senad Bratić
